Na današnji dan rođena Harper Li: Stražarka koja je bdila nad pticom rugalicom

Harper Li, spisateljica čije je djelo ,,Ubiti pticu rugalicu” nagrađeno Pulicerovom nagradom, rođena je na današnji dan 1926. godine. Prenosimo njenu biografiju autora Vlade Terzića.

Odrasla je u Alabami kao najmlađe od četvoro djece, a moglo bi se reći da je na njen život i pisanje najviše uticao otac koji je bio advokat i urednik novina. Studirala je prvo na jednom ženskom koledžu, koji je napustila poslije dva semestra i prešla na studije prava na Univerzitetu u Alabami, ali će i njega kasnije napustiti.

Otac ju je, u pokušaju da je ubijedi da je diploma važna, poslao u Englesku, da bi na Oksfordu prisustvovala predavanjima ljetnje škole. Po povratku u SAD seli se u Njujork gdje počinje da prodaje avio karte, a u slobodno vrijeme i piše eseje i kraća djela. Svoja djela slala je mnogim izdavačkim kućama, ali, ili ne bi dobila odgovor, ili bi bila odbijena.

U decembru 1956. godine stiglo joj je pismo od prijatelja. „Možeš da odsustvuješ godinu dana sa posla i da napišeš šta god želiš. Srećan Božić“ pisalo je u pismu.

Prva verzija knjige poslata je 1957. godine, ali su agenti bili nezadovoljni sadržinom djela i pred Harper je bilo još posla. Roman je konačno objavljen 1960. godine. „Ubiti pticu rugalicu“ za osnov ima istiniti događaj. U romanu Atikus Finč, cijenjeni advokat, dobija zadatak da brani Afroamerikanca koji je osuđen za silovanje belkinje.

Cijela priča ispričana je iz perspektive devojčice Džin Luiz (koja ima i nadimak Skaut, što znači „ona/onaj ko traga za podacima“) koja, tokom igre sa bratom Džemom i drugarom Dilom radi ono što okolina misli da ne priliči djevojčici- pentra se po drveću, nosi pantalone i u školi se tuče sa onima koji ismijavaju njenog oca zato što brani crnca.

U stvarnosti situacija se nije mnogo razlikovala – Harperin otac je zaista bio advokat koji je branio dva Afroamerikanca i izgubio slučaj, a Skautin drug Dil zapravo je Truman Kapote sa kojim je Harper bila nerazdvojna.

Vrijednost ovog romana ogleda se u borbi protiv rasne segregacije i u borbi za prava žena (Skaut koja odbija suknje i haljine i bira da trči u pantalonama). Takođe, motiv ptice rugalice koja se provlači kroz cijelo djelo je izuzetno važan (ne samo zato što cijela zbrka nastaje nakon što je upucaju).

Ptica rugalica simbolizuje sve one koji su otpadnici, autsajderi i koji se smatraju devijantnim.

U romanu su to Afroamerikanac kom se bezmalo sudi zbog rasne pripadnosti, Atikus koji je prihvatio slučaj, kao i komšija Bu Redli koji se godinama skriva od svijeta, a djeca ga zbog toga ismijavaju i zbijaju šale, ali ipak spasava Skaut i njenog brata i pokazuje da može itekako biti junak.

Knjiga „Ubiti pticu rugalicu“ godinu dana po objavljivanju dobija mnoge nagrade, među kojima je najznačajnija svakako Pulicerova nagrada za književnost.

Po ovoj knjizi snimljen je i film 1962. godine. Ulogu Atikusa Finča dobio je Gregori Pek koji je i sam uložio mnogo novca u snimanje filma. Da bi budžet bio što manji unajmljeni su brodvejski glumci, a ne holivudske zvijezde. Ovo se kasnije ispostavio kao zaista dobar izbor. Film je nagrađen i  Oskarima i to za najboljeg glumca (Gregori Pek) , najbolje adaptiran scenario koji je baziran na knjizi (Horton Fut) i za najbolju scenografiju u crno-bijelom filmu. Film je bio nominovan i u još 5 kategorija, ali su nagrade izostale.

Meri Badam, desetogodišnjakinja koja je glumila Skaut, postala je najmlađa glumica koja je ikada nominovana u bilo kojoj kategoriji. Tokom snimanja filma Harper i Gregori su postali prijatelji, a nakon dodjele Oskara ona mu je poklonila i sat koji je njen otac nosio tokom te ceremonije. Prema jednoj anegdoti, kada joj je priznao da je izgubio sat ona mu je uz osmehom rekla „Pa to je samo sat“. U njenu čast Gregorijev unuk dobio je ime Harper. Ipak, nakon uspjeha koji je film postigao Harper se povukla i nije objavila više ni jednu knjigu (do 2015. godine).

“…prije nego što mogu živjeti sa drugima moram moći živjeti sam sa sobom. Savjest je jedna od stvari o kojoj se ne odlučuje glasovima većine.” Harper Li

Iako nije više pisala, pomogla je svom prijatelju Trumanu Kapoteu da napiše njegovo najpoznatije delo „Hladnokrvno ubistvo“. Harper je bila ta koja je od žitelja grada u kom je počinjeno ubistvo uspjela da dobije najpotrebnije informacije. Moglo bi se reći da je bila Skaut, ona koja traga za informacijama.

Harper je imala još jedan javni nastup tih godina, i to na nagovor Veronike Pek (Gregorijeva žena) koja je ubijedila spisateljicu da dođe na književno veče i priča o svom radu, iako je obećala da to neće nikada raditi.

„Očekivala sam brzu bezbolnu smrt kod književnih kritičara, ali sam se istovremeno nadala da će se nekome dopasti toliko da me bar javno ohrabri. Nadala sam se malom, a dobila sam mnogo i na neki način to je bilo podjednako zastrašujuće kao i brza bezbolna smrt koju sam očekivala” rekla je Harper Li o svom uspjehu. Narednih nekoliko decenija provela je uspešno se skrivajući od javnosti, iako je njeno djelo dobijalo na popularnosti.

U junu 2006. godine magazin “O. The Oprah Magazine” objavio je pismo koje je Harper poslala Opri Vinfri mesec dana ranije. “Sada, 75 godina kasnije, u razvijenom društvu gdje ljudi imaju lap-topove, mobilne telefone, iPodove i glave poput praznih soba, ja se i dalje gegam uz knjige” napisala je ona u tom pismu. Naredne godine opet je dospjela u javnost, a povod je bila Predsjednička nagrada za slobodu. U svom stilu, kada su joj rekli da se mora obratiti publici, izjavila je “Pa, bolje je ćutati nego ispasti budala”.

Tokom 2015. godine u cijelom svijetu na policama se našao novi naslov, knjiga “Idi postavi stražara” koja je prvobitni rukopis knjige “Ubiti pticu rugalicu”. U ovom “nastavku” upoznajemo odraslu Skaut koja se vraća u rodni grad i prisjeća prošlosti, ali i kao prava istraživačica otkriva stvari koje nije znala. Oko objavljivanja ove knjige pojavila se kontroverza. Naime, Harper je izjavila da nikada neće objaviti novu knjigu, a to se ipak desilo.

“Sada, 75 godina kasnije, u razvijenom društvu gde ljudi imaju laptopove, mobilne telefone, iPodove i glave poput praznih soba, ja se i dalje gegam uz knjige”

Od 2007. godine gluva je i nepokretna, što je posljedica šloga koji je doživela, odakle slijedi da je knjiga objavljena bez njenog znanja i volje. Iako je knjiga stekla veliku popularnost širom svijeta i iako se o Harper Li ponovo pričalo, čini se da ona ponovljeni uspeh nije mogla da podnese. Umrla je 19. februara 2016. godine. Na sahranu su došli samo najbliži prijatelji i rodbina, među njima su bili i potomci Gregorija Peka i Meri Badam.

Skip to content