Usljed klimatskih promjena i blagih zima, neki medvjedi u Srbiji preskaču „zimski san“

Izvor: Neda Bogdanović/klima101.rs

„Krivac” je i dostupnost hrane na hranilištima. Neda Bogdanović sa Biološkog fakulteta u Srbiji piše o tome kako se u Srbiji medvjedi prate, zašto je teško reći koliko ih ima, kao i zašto su medvjedi koji ostaju budni tokom zime isključivo mužjaci

Već više od 20 godina, stručni tim sa Biološkog fakulteta u Beogradu, zajedno sa Nacionalnim parkom Tara i preduzećem Srbijašume, prati kretanje medvjeda u njihovim nepristupačnim staništima po Srbiji.

U toku tog perioda, primijetili smo promjene u ponašanju medvjeda tokom zime, kada oni tradicionalno hiberniraju – pojedine jedinke budile bi se više puta tokom zime, a zatim ponovo nastavljale hibernaciju u istom ili drugom brlogu, a druge jedinke ostajale su preko zime djelimično ili potpuno aktivne.

Zašto neki medvjedi s vremena na vrijeme „preskaču” hibernaciju? Odgovor leži u određenim ljudskim aktivnostima, ali i u klimatskim promjenama, koje sa sobom dovode, između ostalog, blaže zime i s njima niz drugih promjena u ponašanju medvjeda (i drugih životinja).

Medvjedi nisu pravi hibernatori – njima tjelesna temperatura ne opadne drastično tokom zimskog sna, i relativno lako se bude i vraćaju svoju metaboličku aktivnost U područjima gdje su zimski periodi surovi, hibernacija se često sreće kao strategija koja životinjama omogućava da se izbore sa nepovoljnim uslovima sredine.

Za razliku od tzv. ektotermnih životinja, kod kojih tjelesna temperatura zavisi od spoljašnje temperature, pa hibernacija predstavlja jedini način da se preživi hladan zimski period, kod endotermnih životinja, kakvi su sisavci, hibernacija se sreće samo kod pojedinih vrsta.

Naime, kako održavanje stalne tjelesne temperature zahtijeva utrošak energije, koja se ne može lako nadoknaditi kada u prirodi nema dovoljno hrane, pojedinim sisavcima je mnogo isplativije da spuste tjelesnu temperaturu i uđu u hibernaciju ili „zimski san“. Takve životinje se još zovu i hibernatori i među njih spadaju vjeverice, tekunice, ježevi, puhovi, jazavci ali i – medvjedi.

Medvjedi su najkrupniji sisavci kod kojih se uočava hibernacija, ali treba napomenuti da medvjedi nisu pravi hibernatori. Za razliku od pravih hibernatora kod kojih tjelesna temperatura drastično opada, medvjedi doživljavaju samo blagi pad temperature, od svega par stepeni Celzijusa. Upravo zbog toga, medvjedi su u stanju da relativno brzo povrate svoju metaboličku aktivnost i postanu potpuno aktivni.

U Srbiji postoje tri različite populacije medvjeda, a njihov ukupan broj je gotovo sigurno trocifren (mada brojanje jedinki nije jednostavno) Srbija je jedina evropska zemlja na čijoj teritoriji žive tri različite populacije medvjeda.

Populacija na zapadu i jugozapadu (centralne) Srbije, koja je vezana za Dinarske planine, naša je najbrojnija populacija, dok su one na severoistoku i istoku centralnih dijelova zemlje daleko manje. Trenutne procjene ukazuju na to da se brojnost medvjeda u Srbiji povećala u odnosu na procjene od pre desetak godina, i da sada već možemo govoriti o trocifrenom broju medvjeda, mada je davanje ovakvih procjena vrlo nezahvalan posao kada radite sa vrstama kao što je medvjed.

Naime, medvjedi imaju jako velike teritorije i njima državne granice ne predstavljaju nikakve prepreke, tako da često jedinke koje registrujemo kod nas mi zapravo dijelimo sa susjednim zemljama, pre svega sa Bosnom, Crnom Gorom i Bugarskom.

„Od 20 analiziranih medvjeda (i to 14 mužjaka i 6 ženki), koji su obilježavani i praćeni u periodu od 2007. do 2023. godine, kod 6 mužjaka smo zabilježili zimsku aktivnost“ Neda Bogdanović, Biološki fakultet

Istraživanja i praćenje medvjeda provode se u okviru zaštićenih područja, a s obzirom na to da medvjedi kod nas naseljavaju uglavnom nepristupačne predele, ali i činjenicu da maksimalno izbjegavaju blizinu ljudi, jedini način da na brz (i po životinje bezopasan) način prikupimo veliki broj podataka je zahvaljujući tzv. telemetrijskim istraživanjima.

Ova istraživanja se zasnivaju na postavljanju GPS ogrlica oko vrata medvjeda, zahvaljujući kojima mi pratimo njihovo kretanje u prirodi. Medvjedi se u prosjeku prate između 1 i 3 godine, zavisno od njihovog uzrasta i reproduktivnog statusa, nakon čega se ogrlice otvaraju i spadaju sa životinje.

Podaci prikupljeni na ovakav način nam omogućavaju da bolje razumijemo ponašanje medvjeda, kako bi unaprijedili upravljanje njihovim populacijama i time obezbedili dugoročan opstanak ove vrste kod nas. Osim uvida u to kada, koliko i kuda se naši medvjedi kreću, ovakvi podaci su idealni za bolje razumijevanje njihovog hibernacijskog ponašanja, jer zahvaljujući njima možemo dobiti tačan uvid u to da li su i gdje hibernirale jedinke koje pratimo.

Od 14 analiziranih mužjaka od 2007. do 2023, njih 6 je bilo aktivno u toku makar jedne zime Nedavno sprovedena istraživanja su potvrdila da se ponašanje naših medvjeda tokom zime mijenja.

Treba, doduše, naglasiti da se ove promjene ne odnose na ženke koje su skotne ili sa sobom imaju mlade, jer je za njih hibernacija, prema dosadašnjim naučnim saznanjima, obavezna.

Od 20 analiziranih medvjeda (i to 14 mužjaka i 6 ženki), koji su obilježavani i praćeni u periodu od 2007. do 2023. godine, kod 6 mužjaka smo zabilježili zimsku aktivnost. Od 6 aktivnih medvjeda, kod 3 jedinke smo zabilježili djelimičnu aktivnost, gdje su medvjedi imali kratke periode odmora, dok su druge 3 jedinke bile u potpunosti aktivne čitave zime.

Iako su neki od aktivnih medvjeda praćeni i više od jedne godine, odsustvo hibernacije je zabilježeno samo u toku jedne zime, što nam je ukazalo da medvjedi mogu da ispoljavaju različite obrasce u različitim godinama. Ukupno šest jedinki koje su bile aktivne u toku zime i ne zvuči kao neka velika brojka, ali ako uzmemo u obzir da smo mi za sada analizirali svega 14 mužjaka, to znači da je skoro polovina medvjeda bila aktivna tokom makar jedne zime.

„Sa produžavanjem perioda aktivnosti, produžava se i period kada medvjedi mogu da dođu u kontakt sa ljudima i ljudskom imovinom“ Neda Bogdanović, Biološki fakultet

U područjima gdje zime nisu toliko duge i hladne, a hrana se u prirodi može naći preko cele godine, nije neobično da medvjedi propuste hibernaciju. Ovakvi slučajevi su česti kod medvjeda na jugu arela (recimo u Španiji).

Međutim, klimatske promjene dovele su do toga da i mnogi drugi krajevi, naročito u Evropi, imaju sve blaže zime. Porast zimskih temperatura, kao i sve manje prisustvo snežnog prekrivača kod nas, produžavaju period dostupnosti hrane u prirodi koja je na raspolaganju medvjedima.

Osim toga, u Srbiji je široko rasprostranjena praksa dodatnog prihranjivanja životinja, gdje se hrana iznosi životinjama na hranilišta, u različite svrhe. Pojedina hranilišta su namenjena za oporovak populacije medvjeda ali i smanjivanje konflikta sa ljudima, dok su druga namenjena za primamljivanje lovnih vrsta. Međutim, naši podaci ukazuju na to da medvjedi vrlo rado posećuju sva hranilišta na koja se iznosi kukuruz, a koja se nalaze u okviru njihovih staništa.

Predikcije ukazuju da će klimatske promjene u predstojećim godinama biti sve izraženije, što će u kombinaciji sa povećanom dostupnošću kako prirodne tako i antropogene hrane neminovno usloviti da medvjedi sve učestalije preskaču hibernaciju. Svakako se postavlja pitanje u kojoj će mjeri klimatske promjene u budućnosti uticati na život medvjeda – od ponašanja mužjaka tokom blagih zima pa do reprodukcije i uspešnosti preživljavanja mečića.

Osim toga, sa produžavanjem perioda aktivnosti, produžava se i period kada medvjedi mogu da dođu u kontakt sa ljudima i ljudskom imovinom, pa se sve više vode diskusije na temu da li će odsustvo hibernacije kod medvjeda možda usloviti učestalije konflikte sa ljudima. Dosadašnja istraživanja pokazala su nam da se promjene uveliko dešavaju, i da je neophodno posvetiti više pažnje ovom fenomenu u narednim godinama.