Amazonska prašuma krije najveću zmiju na svijetu

Međunarodni tim herpetologa predvođen naučnicima sa Univerziteta Novi Meksiko i Univerziteta Kvinslend opisao je zagonetnu novu vrstu anakonde iz udaljenog Amazona. Ispostavilo se da najteža zmija na svijetu nije baš onakva kakvom se čini. Tokom snimanja serijala Nacionalne geografije otkriveno je da je zelena anakonda ustvari nastala od dvije genetski različite vrste, uprkos tome što svaka vrsta izgleda toliko slično da čak ni stručnjaci ne mogu da ih razlikuju.

Anakonde spadaju u grupu vodenih endemskih zmija koje žive na lokalitetu istočno od Anda u Južnoj Americi. Vrsta zmija koja ima veliko tijelo uglavnom nastanjuje nizijske rijeke i močvare, a poznata je po veoma adaptibilnom životu u vodi. Anakonde imaju nos i oči koje se nalaze na glavi sa šarom koja se uklapa u boje vodene vegetacije.

Studije su do sada otkrile četiri vrste anakondi koje se prepoznaju po rodu.

Najveća od ovih vrsta, je Eunectes murinus ili zelena anakonda, koja naseljava većinu tropskih regiona kontinenta, uključujući slivove rijeke Amazon, Orinoko, Esekibo.

“Naš tim koji snima za Nacionalnu geografiju dobio je rijetku pozivnicu od naroda Vaorani da istraži region i prikupi uzorke iz populacije anakonda, za koju se priča da je najveća na svijetu”, rekao je profesor Brajan Fraj sa Univerziteta Kvinslend, koautor studije.

“Autohtoni lovci odveli su nas u džunglu na desetodnevnu ekspediciju u potrazi za ovom vrstom zmija, koje smatraju svetim. Veslali smo kanuima niz riječni sistem i imali smo sreće da nađemo nekoliko anakondi koje vrebaju u plićaku i čekaju plijen. Veličina ovih veličanstvenih stvorenja bila je nevjerovatna – jedna ženka anakonde koju smo sreli bila je dugačka oko 6,3 m”, kazao je Fraj.

Postoje anegdotski izvještaji naroda Vaorani o drugim anakondama u ovoj oblasti, ali je najpoznatija zelena anakonda, koja je pravi div među ovim gmizavcima. Ženke mogu da narastu i više od sedam metara, a teške su preko 250 kilograma. Obično naseljavaju basen Orinoka.

Ova stvorenja nisu otrovna. Hvataju plijen velikim, fleksibilnim čeljustima, a zatim ga dave i gnječe svojim snažnim tijelom prije nego što ga progutaju.

Istakao je da se područje Amazona i dalje suočava sa alarmantnim ekološkim prijetnjama zbog krčenja šuma Amazonskog basena i poljoprivredne ekspanzije. Zbog toga mnoge vrste gube svoja staništa, a ako se krčenje šuma nastavi, do 2050. godine, po procjenama stručnjaka, moglo bi da nestane oko 40 odsto amazonskih šuma.

Sve veći problem je degradacija staništa usljed fragmentacije zemljišta, koju vodi industrijalizovana poljoprivreda i zagađenje teškim metalima koji se izlivaju zbog aktivnosti eksploatacije nafte.

Šumski požari, suša i klimatske promjene su takođe značajne prijetnje. Ove rijetke anakonde i druge vrste koje dijele ovaj udaljeni ekosistem suočavaju se sa značajnim izazovima.

“Naš sljedeći istraživački projekat će se fokusirati na zagađenje Amazona teškim metalima, jer se ove gigantske zmije suočavaju sa prijetnjama životne sredine, kao i druga bića ovog regiona. Otkriće nove vrste anakonde je uzbudljiva činjenica, ali je ključno istaći hitnu potrebu za daljim istraživanjem ovih ugroženih vrsta i ekosistema. Od posebne hitnosti je istraživanje o tome kako petrohemikalije iz izlivanja nafte utiču na plodnost i reproduktivnu biologiju ovih rijetkih zmija i drugih ključnih vrsta u Amazonu“, istakao je profesor Fraj.