Čovjek (od) riječi
Ljudi se mogu podijeliti po jako mnogo osnova.
Ipak, vjerujem, jedna od najvažnijih podjela je ona na ljude od riječi i ljude riječi.
Prvenstveno iz razloga što čovjek vrijedi samo i isključivo onoliko koliko mu “košta” (data) riječ.
Čovjek od riječi je onaj koji poštuje sebe i svoje pretke, familiju, bratstvo i pleme. On izuzetno uvažava druge, ali samo onoliko koliko oni cijene sami sebe. Čovjek od riječi je onaj koji obećanja ne daje olako, jer je uvijek racionalan i u svemu svjestan sebe, okolnosti, svojih mogućnosti i očekivanja (drugih), a kada ih da – održi ih i ispuni. On je čovjek djela, posvećen interesima zajednice kojoj pripada i koju predstavlja. Na takvim ljudima, iako ih je sve manje, počiva ovaj svijet.
S druge strane, čovjek riječi je sve suprotno. On ne poštuje sebe, iako je sebi najvažniji jer sebe najviše voli, a samim tim ni druge. Mnogo priča, puno obećava i, na kraju, ne uradi ništa. Nikada se ne postidi sebe, zbog toga što svoju riječ ne cijeni nikoliko, a ni bruke koju, na taj način, baca na obraz svoje familije, bratstva, plemena i predaka… On je, dakle, čovjek koji riječi koristi samo kako bi realizovao (ne)djela koja su u skladu sa njegovim hedonističko-utilitarističkim pogledima na svijet.
Nažalost, živimo u vremenu gdje ovi drugi, tj. ljudi riječi, masovno ulaze u politiku i direktno odlučuju o našim životima i našoj budućnosti.
Riječ je, naime, o opskurnim osobama koje, da nisu političari/ke, nikada ne bi mogli/e nigdje ni da se zaposle, jer osim laganja ne umiju ništa drugo da rade, niti bilo kako drugačije da žive osim kao paraziti.
Politika je alatka kojom se služe kako bi postigli samo i isključivo svoje ciljeve – ne gledajući nikada na interese zajednice, grupacije i/ili naroda koji navodno predstavljaju – a najvažniji je onaj da što ljepše i lagodnije provedu svoj život.
U prevodu: da imaju svega, ali da se ne oderu od posla…
Pošto su te i takve “elite” trenutno većina koja čini društveno-politički život balkanskih država, poštenim ljudima koji drže do riječi, integriteta i časti uopšte se ne ulazi u političku arenu.
Naprosto, ne žele da se prljaju u tom blatu i sa tim ljudskim talogom.
Dok god je tako – teško ćemo, kao narod i država, dignuti glavu, a kamoli krenuti naprijed.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” ne odražavaju nužno i stavove redakcije portala “Zumiraj”)