Objavljeno: 16.01.2020, 23:18h na portalu PCNEN

Ako dio rijeke istjeramo iz njenog prirodnog korita i utjeramo u cijevi duge nekoliko kilometara, jesmo li sigurni da nećemo presušiti neki izvor u blizini ili daleko odatle?

Prilikom nedavne javne rasprave, upriličene u vezi sa projektom gradnje mini hidroelektrane na rijeci Lješnici, ispostavilo se da investitori ovakvih elektreoenergetskih objekata dobijaju dozvole bez obzira na to što u elaboratima ne postoje pokazatelji o njihovom uticaju na podzemne vode i izvore.

Koliko je ovo ozbiljan problem pokazuje ocjena iz dokumenta Vlade Crne Gore koji se zove Strategija upravljanja vodama Crne Gore. U tom dokumentu se konstatuje da “i pored niza izvedenih bojenja, još uvijek su vododjelnice između pojedinih slivnih cjelina u karstu Crne Gore hipotetične”. “To se posebno odnosi na podzemne vododjelnice, odnosno dijelove terena, gdje su razvođa predstavljena širom promjenljivom prostornom zonom, koja se pomjera, zavisno od hidrološkog stanja tokom godine.”

(U videu o tome govore Ilija Radović, zamjenik direktora Agencije za zaštitu životne sredine, i Vuk Iković iz Organizacije KOD.)

Da još uvijek ne znamo kretanja vode u crnogorskom podzemlju i da to tek treba mapirati javnost je saznala sredinom prošle godine, kada je Ministarstvo poljoprivrede i rurarnog razvoja obznanilo da je, u saradnji sa Hidrometerološkim zavodom, započelo ispitivanje podzemnih voda rijeke Cijevne, kao i izvorišta “Bolje sestre” na Skadarskom jezeru, iz koga voda ide cijevima regionalnog vodovoda ka Crnogorskom primorju.

U istom saopštenju je navedeno da će biti nastavljeno ispitivanje podzemnih voda i na drugim lokalitetima, uz podsjećanje da su slična istraživanja rađena prije 40 godina i “nikada nijesu završena sistematično i na način kako je to sada započeto”.

“Plan je da se mapiraju sve podzemne vode u Crnoj Gori, kako bi se moglo sa sigurnošću ukazati na veze podzemnih voda i preventivno raditi na njihovoj zaštiti, kao najvažnijem prirodnom resursu u Crnoj Gori, što potkrepljuje i činjenica da 92% stanovništva koristi ovaj resurs za vodosnabdijevanje”,  rečeno je u pomenutom saopštenju.

U Strategiji upravljanja vodama Crne Gore se ukazuje na to koliko su vododjelnice u karstnim terenima specifične i to ilustruju rezultatima “izvedenih bojenja”, koja su pokazala:

“da ponor predstavlja vododjelnicu između hidrogeoloških jedinica i reda, odnosno sliva jadranskog i dunavskog sliva. Obilježavanjem ponirućih voda u Čarađu, utvrđena je veza nakon 30 dana s izvorom Pive – Sinjac (Dunavski sliv), a nakon 42 dana s povremenim izvorima Baba i Jama u Fatničkom polju (sliv Trebišnjice, odnosno Jadranskog mora);

da riječno korito predstavlja vododjelnicu između manjih slivnih cjelina (obilježavanjem ponirućih voda u koritu Cijevne utvrđena je veza s izvorima Mileš, Krvenica i Vitoja: Skadarsko jezero, odnosno sa Ribničkim vrelima – pritoka Morače);

da je jezero vododjelnica između slivova rijeka (obilježavanjem voda Crnog jezera utvrđena je veza s Bijelim vrelima u kanjonu Tare, odnosno Dubrovskim vrelima u kanjonu Komarnice);

da obojene vode cirkulišu ispod dubokih kanjona rijeka (Tare i Cijevne) i pojavljuju se na izvorima s druge strane vodotoka;

da obojene podzemne vode cirkulišu ispod vještačkih akumulacija ili ih zaobilaze (obilježavanjem ponora u Trepčima utvrđena je veza s vrelima Drenovštice u Bjelopavlićima, iako je bilo logično da se obojene vode pojave na izvorima po obodu Slanske akumulacije u Nikšićkom polju);  

da obojene vode cirkulišu duboko ispod ili kroz antiklinalne strukture u čijem jezgru su vodonepropusni sedimenti (obilježavanjem ponora u Barama Bojovića i Liverovićima utvrđena je veza s izvorima u Bjelopavlićima (Glava Zete i dr.);

da se obojene vode istovremeno ili u određenim vremenskim razmacima, pojavljuju na više međusobno udaljenih izvora ili vrulja u Skadarskom jezeru, što govori o razgranatosti karstnih kanala, odnosno skaršćenosti krečnjačkih stijenskih masa,

da obojene vode čitavog niza ponora, po obodu karstnih polja, na potezu dužine od preko 14 km, cirkulišu prema jednom karstnom vrelu (obilježavanjem brojnih ponora po južnom obodu Nikšićkog polja utvrđena je veza s jakim karstnim vrelom – Glava Zete u Bjelopavlićima).“

Foto: Ilija Rajda Perić, screenshot

Vladin strateški dokument se bavi i aspektom koji se takođe zanemaruje kada se odobrava gradnja malih hidroelektrana, a to su klimatske promjene, koje se ispoljavaju kao “smanjenje godišnje količine snijega”.

“Polazeći od činjenice da će klimatske promjene imati uticaja na vodne resurse, posebno na vodotoke u karstu i karstne izdani (akvifere), resurse koji su veoma osjetljivi odnosno ranjivi na promjene klime, potrebno je u budućnosti preduzeti niz aktivnosti koje bi pomogle u adaptaciji na očekivane promjene”, piše u Strategiji.

U Strategija upravljanja vodama Crne Gore se nigdje ne citira poznata crnogorska svatovska pjesma o vodi koja je tekla pa je nestala, jer su je popili “morni konji i svatovi”, ali je jasno ispoljena briga da bi se tako što ponegdje moglo desiti. U modernoj verziji pjesme bi se, umjesto mornih konja i svatova, mogli pojaviti lake zarade željni investitori i neodgovorna vlast.

Vuk VUJISIĆ