ZUMIRAMO: Predraga Nikolića, novinara “Monitora”
Predrag Nikolić je rođen u Titogradu 1973. godine. Završio je Filozofski fakultet u Nikšiću, smjer Srpsko-hrvatski jezik i književnost. Radi kao novinar u Crnogorskom nezavisnom nedjeljniku “Monitor” od 2000. godine.
ZUMIRAJ: Peđa, otkud ti u svijetu novinarstva?
Nikolić: Bio je kraj ’90-ih kada sam počeo. Tada je bilo važno da imaš priliku da kažeš svoje mišljenje nakon intenzivnog ludila tokom čitave te decenije, čiji odjek živimo i danas. Završio sam književnost pa je nekako prirodno bilo da se okušam u novinarstvu, kada već u školstvu nisam imao šanse ni da probam.
ZUMIRAJ: Kakvi su bili tvoji počeci u redakciji?
Nikolić: Zanimljivi i izazovni. Kratko sam radio na Radiju Crne Gore, ali kako nije bilo neke obuke, a ni plate, brzo sam ga napustio. Pravi početak je bio u “Monitoru”, gdje su kolege bile iskusni novinari. Bilo je puno grešaka, zabluda, ali i velikog entuzijazma.
ZUMIRAJ: Od čega si se najviše plašio i zazirao, a šta si najviše volio i voliš u ovom poslu?
Nikolić: Kao što rekoh, kolege su, uglavnom, bili priznati i poznati novinari sa višedeceniskim stažom. Strah je bio kako ću se uklopiti, hoću li puno griješiti, kao i da li ću moći izdržati taj tempo. S druge strane, privilegija je bila da se imalo što i od koga naučiti. I tada i danas, privlači me upoznavanje novih ljudi, sticanje novih saznanja dok se priprema tekst, neobične i neočekivane situacije i susreti.
ZUMIRAJ: Šta te danas motiviše da se, uprkos svim izazovima i opasnostima koje ovaj poziv nosi, i dalje baviš novinarstvom?
Nikolić: Kada smo počeli imali smo jednog kolegu koji je mladim novinarima često ponavljao da je “novinarstvo najbolja profesija ako se na vrijeme napusti”. Prošlo je više od dvije decenije i meni je još dobra i nije mi za napuštanje. Pored brojnih izazova i ograničenja, prije svega što se tiče materijalne satisfakcije, u ovoj profesiji ako nemate strasti prema njoj – ne možete dugo ostati i opstati.
ZUMIRAJ: Na koju svoju priču/tekst si najponosniji?
Nikolić: Na tekstove kojima sam bio od pomoći pojedincima koji su se uhvatili u koštac sa društvom, nekom institucijom, nepravdom… Za neke znam da sam im svojim pisanjem pomogao koliko je to bilo moguće novinskom pričom. Nekad je to bila pomoć koja je pomogla rješenju problema, a nekad su ti ljudi imali potrebu da se čuje njihov glas, da javno kažu šta ih muči i kakva im je nepravda nanesena.
ZUMIRAJ: Tvoja poruka svim mladim ljudima koji su u dilemi da li da se se oprobaju u novinarstvu i počnu prolaziti sve ono što si ti iskusio?
Nikolić: Da probaju, pa da sami odluče. Ako ih izazovi novinarstva u smislu: novih saznanja, upoznavanja ljudi, društva, sistema, razni izazovi, prepreke i rješenja, osvajanje slobode, ne privuče nakon nekog vremena – onda je bolje da potraže neki “sretniji'” i “dosadniji” posao.
“Zumiramo” je rubrika portala “Zumiraj” koja donosi intervjue sa zanimljivim i naše pažnje vrijednim sugrađanima iz različitih profesija i sfera javnog djelovanja. Kroz kratke razgovore “zumira(će)mo” njihov rad, ličnost i strast koja ih je privukla onom čime se bave.