ZUMIRAMO: Jelenu Ćorluku, novinarku TV “Nova M”

Jelena Ćorluka je rođena 1988. godine. Odrasla je, završila osnovnu školu i gimnaziju u Budvi, a fakultet političkih nauka, smjer novinarstvo, u Podgorici. Od 2011. godine je u televizijskom novinarstvu, a trenutno radi na televiziji “Nova M”.

ZUMIRAJ: Jelena, otkud ti u svijetu novinarstva?

Ćorluka: Novinarstvo je bilo logičan slijed događaja nakon što sam završila istoimeni smjer na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. Ipak, izbor studija je bio slučajan. Imala sam želju da studiram engleski jezik i pripremala se u Beogradu za to, ali sam jednog dana samo shvatila da ne mogu i ne želim da idem iz Crne Gore iz tada objektivnih razloga. Nakon toga sam došla u Podgoricu sa drugaricom, dokumentacijom i, maltene, na slijepo izabrala smjer. Istina je da sam još kao djevojčica imitirala voditeljke i bila talentovana za javne nastupe, ali je izbor zanimanja zaista bio splet okolnosti. Na četvrtoj godini studija sam počela da radim, prvo kao volonter a onda i pripravnik, u Radiju “Vijesti”, odakle sam prešla u televiziju i ostala u njoj deset godina. Zahvaljujući urednicima i mentorima s kojima sam tamo radila savladala sam vještine ovog posla, koje su se kasnije tokom godina samo nadograđivale.

ZUMIRAJ: Kakvi su bili tvoji počeci u redakciji? 

Ćorluka: Rekla bih, kao i svi vjerovatno, teški, ali s ove tačke gledišta i vremenske distance, čini mi se da to i nije bilo tako strašno. Jedna sam od onih koji su “bačeni u vatru” odmah na početku, bez ikavog uvoda i pripreme, i mislim da to i jeste pravi recept. Ako se tada snađeš – ti si položio i snaći ćeš se u svemu. Radila sam tada sve, ali sam najviše voljela, kao što i danas najviše volim, javljanja uživo sa terena, pa o čemu god se radilo. Sjećam se da je tada bilo upitno da li će televizija moći da nas zadrži po isteku pripravničkog staža, pa me je moja tadašnja urednica, kako bi me nametnula, toliko forsirala da mi se činilo da sam non-stop bila u live-u i na ekranu. I to se pokazalo kao dobro, ostala sam dio tog tima dugi niz godina, bavila se raznim temama, ali mi je najmilija uvijek bila politika. Vrlo brzo, rekla bih sad i prebrzo, postala sam i urednik i prezenter vijesti, a onda i dnevnika koji je bio najgledanija emisija u državi. Sve se desilo brzo i trajalo je dugo, jednim tempom koji je jako teško pratiti u televiziji koja je koncentrisana na informativni program, ali se na kraju i isplatilo.

ZUMIRAJ: Od čega si se najviše plašila i zazirala, a šta si najviše voljela i voliš u ovom poslu?

Ćorluka: Nisam se plašila ničega i ne znam koliko je to dobro. Jedino mogu reći da sam bila nesigurna kada ne bih dovoljno znala o temi ili zadatku koji mi je povjeren, što takođe smatram normalnim i odgovornim. Nisam voljela da imam mnogo dodira sa crnom hronikom, ubistvima i zločinima jer prosto nije blisko mom senzibilitetu i, srećom, nije bilo ni mnogo potrebe. Voljela sam, kao što i danas volim, haos i dinamiku koje ovaj posao nosi. Koliko god pričala kako sam umorna od toga, kada sam pokušala da odem iz novinarstva, shvatila sam da je to ipak posao koji ja nabolje znam da radim i koji je stvoren za mene. Nekih pola godine sam radila kao savjetnik za medije ministra unutrašnjih poslova, a već prvog dana sam shvatila da sam zalutala i da državna uprava nije za mene. U mom slučaju je to značilo da nakon deceniju rada u apsolutnoj slobodi dođete na mjesto gdje treba da, iako ste navodno savjetnik, klimate glavom i radite stvari sa kojima niste saglasni i kojih vas je nekada i sramota. Željela bih da vjerujem da svuda nije tako. Zato sam vrlo brzo pobjegla glavom bez obzira i imala srecu da dobijem poziv, na kome sam zahvalna, da se vratim novinarstvu u televiziiji “Nova M”. Tu sam opet prošla nešto drugačije, radila mnogo i sa kolegama iz regiona, što je za mene bila prava stvar, imala sam i autorsku emisiju, a sada sam glavna i odgovorna urednica u istoj kući. I dalje sam na ekranu i u dnevnoj traci. Volim, očigledno, još pritisnutost rokovima i akciju, tako da je to i dalje moj izbor.

ZUMIRAJ: Šta te danas motiviše da se, uprkos svim izazovima i opasnostima koje ovaj poziv nosi, i dalje baviš novinarstvom?

Ćorluka: Na osnovu svega gore navedenog, mogu zaključiti da to jedino može biti ljubav prema ovom poslu i zelja da društvu, na ovaj način koliko mogu i najbolje što mogu, doprinosim. Istina je da je sama profesija, sa jedne strane, unižena. Prije svega jako loše placena, a u društvu kakvo je crnogorsko, koje je do srži podijeljeno, onda tako funkcionišu i mediji. S druge strane, mislim da je i dalje novinarstvo izuzetno moćno i važno. Pitanje je, da nije novinara, koji se svojim poslom bave profesionalno, koliko bi stvari ostalo neotkriveno i koliko bi ih prošlo ispod radara. Živimo, naravno, u vremenu društvenih mreža na kojima se sve najprije vidi i cuje, ali mislim da televizija, kao tradicionalni mediji, ipak i dalje ima veliku ulogu i uticaj kada je riječ o informisanju i pouzdanosti tih informacija.

ZUMIRAJ: Na koju svoju priču/tekst/prilog/emisiju si najponosnija i zbog čega?

Ćorluka: Otkako sam počela da se bavim novinarstvom ja radim u tzv. “dnevnoj traci”. To znači da sve ono što ste radili danas, već te noći, da ne kažem sjutra dan, više ne važi jer dogadjaji prestižu jedan drugi, a vi stalno morate biti aktuelni i pravovremeni. Trka sa vremenom koja ovom poslu, valjda, daje draž. Dakle, mnogo je takvih radnih dana, tema, priloga i emisija iza mene, da bih nešto posebno izdvojila, ali sam svakako ponosna na mnogo stvari koje smo kao tim uradili i koje su sigurno doprinijele promjenama na bolje u ovom društvu i državi, a znam da ih je bilo mnogo. Od svakodnevnih, velikih životnih i društvenih, do važnih političkih. Kada je riječ o izazovnim događajima za praćenje, tu su uvijek duge izborne noći, protesti uz koje su znali ići i maratonski programi užovo, koji jesu bili stresni, ali ih se i danas sa ponosom sjećam.

ZUMIRAJ: Tvoja poruka svim mladim ljudima koji su u dilemi da li da se oprobaju u novinarstvu i počnu prolaziti ono što si ti iskusila?

Ćorluka: Ako imaju dilemu, onda vjerovatno ne treba ni da probaju. Mislim da ovaj posao, kao i svaki vjerovatno, morate baš da volite, osjećate i da mu se date. Ovom se dajete i više nego nekim drugim, jer radno vrijeme nemate i živite i razmišljate o tome što radite stalno. Zvuči možda surovo, ali je zaista tako, I oni koji će najviše ispaštati zbog toga, pored vas, biće vaši najbliži. Pitanje je da li će vas uvijek i razumjeti, jer mnogi misle da se vi samo pojavite na televiziji, pročitate “tamo nešto” i idete kući, ne znajući koliki rad, organizacija i stres stoje iza svega toga. Ali, da ne bude sve tako crno, jer nije, i da ne zvučim kao da želim da demotivišem sve one koji bi se oprobali u novinarstvu, ako je dio vas ikada pomislio da bi bio dobar u tome – probajte. Da mogu vratiti vrijeme, ja ne bih nikad opet upisala fakultet iz oblasti novinarstva, jer se ovim poslom možete baviti s kojim god drugim, tako da bi to bila moja preporuka. Ukoliko vam se ne dopadne, uvijek se možete preorijentisati na ono što vam je primarno zanimanje. Ako shvatite da je to ono što izaziva adrenalin u vama o tjera vas da tragate za pravdom i istinom – onda ste na pravom mjestu. Koristite šanse koje vam se pružaju, učite od boljih od sebe, loše i zavidne zanemarite, ostanite pošteni i prema sebi i prema profesiji.

“Zumiramo” je rubrika portala “Zumiraj” koja donosi intervjue sa zanimljivim i naše pažnje vrijednim sugrađanima iz različitih profesija i sfera javnog djelovanja. Kroz kratke razgovore “zumira(će)mo” njihov rad, ličnost i strast koja ih je privukla onom čime se bave.