Međunarodni dan žena na selu ustanovljen je odlukom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UN) iz 18. decembra 2007. godine.

Cilj je bio ukazati na nepovoljan položaj žena u ruralnim područjima koje, osim što podižu djecu i drže familiju, rade mnogo teške seoske (poljoprivredne) poslove, a jako malo imaju.

Žene u ruralnim područjima i selima, čiji opstanak zavisi isključivo od prirodnih resursa i poljoprivrede, predstavljaju više od četvrtine svjetske populacije. U zemljama u razvoju one čine skoro 43 odsto ukupne radne snage u poljoprivredi.

U Crnoj Gori, gdje su sela skoro sasvim odumrla, a poljoprivreda se svela na uvoz, njihov položaj je još teži: rade po 15 i više sati dnevno, a njihov doprinos se adekvatno ne vrjednuje, a vrlo često i potcjenjuje. U nedostatku vremena one zanemarujuju brigu o sebi, jer su im porodica i radne obaveze u kući, oko kuće i imanja na prvom mjestu. Opterećene su teškim fizičkim radom, dok se briga o kući i svim članovima porodice, koju često čine po tri-četiri generacije, podrazumijeva.

Doprinos koji one daju u razvoju ruralnih područja naše države, njegovanju naše autohtone kulture, identiteta i načina života ovih podneblja, ali i bezbjednosti i kvalitetu hrane, nemjerljiv je.

Naši stari nisu bez razloga govorili da “kuća ne stoji na zemlju, nego na ženu i njena pleća”. Zato je od velike važnosti da, za početak, naše institucije priznaju njihov značaj i ulogu – koju imaju u očuvanju naših sela – ali i da prepoznaju nasušnu potrebu da se uslovi njihovog života poboljšaju što je, svakako, jedan od prvih koraka ka postizanju bolje budućnosti crnogorskih i brđanskih sela, ali i stvaranju novih perpsektiva za sve nas.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Skip to content