Gume koje traju decenijama: Crna Gora između ekološke nebrige i prvih koraka ka rješenju

U Crnoj Gori otpadne gume nijesu samo problem upravljanja otpadom, već simbol dugogodišnje institucionalne nedorečenosti i društvenog nemara. Decenijama su stare gume završavale uz puteve, u koritima rijeka, na livadama i u šumama, dok su reakcije nadležnih uglavnom dolazile tek nakon pritiska građana ili medija. Prizori gomila guma na Ćemovskom polju postali su gotovo uobičajen podsjetnik na to kako se zakoni često ne primjenjuju onda kada bi to imalo najveći značaj za zaštitu zdravlja ljudi i životne sredine.

Ćemovsko polje, pseudostepa na periferiji Podgorice, jedna je od najvidljivijih crnih tačaka nelegalnog odlaganja otpada. Iako je nedavno uklanjanje 79 tona starih guma predstavljeno kao uspjeh, jasno je da je riječ samo o fragmentu mnogo šireg problema. Godinama su se na tom prostoru gomilale gume zajedno sa građevinskim šutom i drugim otpadom, bez sistemskog rješenja koje bi spriječilo da se isti scenario stalno ponavlja. Vizuelni utisak crnih brda gume govori više od svake statistike o nedostatku efikasnog sistema sakupljanja i kontrole.

Posebno zabrinjava primjer Vrela Ribničkih u Podgorici, gdje se već gotovo dvije decenije pali razni otpad, uključujući velike količine automobilskih guma. Gust, toksičan dim postao je gotovo redovna pojava, i to u blizini rijeke i naseljenih područja. Paljenje guma tamo nije incident već dugotrajan sistemski propust, jer su nadležni godinama znali gdje se to dešava, a reakcije su bile sporadične ili simbolične. Motiv za ovakve aktivnosti često je vađenje bakra iz kablova, dok se zdravstvene i ekološke posljedice prepuštaju građanima koji ih svakodnevno udišu.

Ipak, nakon dugog perioda ignorisanja, pojavljuju se prvi znaci promjene. Iako ne dramatični, oni ukazuju na to da otpadne gume u Crnoj Gori polako prestaju da budu “ničija stvar”. Jedan od ključnih pomaka odnosi se na zakonodavni okvir. Prema važećem Zakonu o upravljanju otpadom zabranjeno je odlaganje cijelih ili usitnjenih guma na deponije, uz izuzetak pojedinih specifičnih kategorija. Imalac guma obavezan je da ih preda u sistem preuzimanja i obrade, a postoji i posebna uredba koja reguliše ovu oblast. Iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera najavljuju i donošenje novog podzakonskog akta do kraja godine, kao i uvođenje sistema proširene odgovornosti proizvođača, prema kojem će proizvođači i uvoznici guma snositi organizacionu i finansijsku odgovornost za njihov tretman. Implementacija tog sistema planirana je za drugu polovinu 2026. godine.

Paralelno sa zakonodavnim izmjenama, došlo je i do konkretnih promjena na terenu. Preduzeće Deponija d.o.o. iz Podgorice krajem oktobra 2025. pustilo je u rad specijalizovanu drobilicu za tretman otpadnih guma. Mašina kapaciteta od pet do deset tona na sat omogućila je da se po prvi put sistematski obrađuju kako stare zalihe, koje su se godinama gomilale u krugu deponije, tako i nove količine koje pristižu iz cijele zemlje. Trenutno se vrši primarna obrada, odnosno drobljenje guma na manje komade, uz planove za nabavku sekundarne drobilice koja bi omogućila razdvajanje žice i tkanine i proizvodnju granulata.

Takav granulat mogao bi se koristiti u različite svrhe, od izrade podloga za sportske terene i igrališta do elemenata urbane opreme i zaštite od buke. Ipak, za razvoj kompletne linije prerade potrebna je šira institucionalna podrška i povezivanje lokalnog i državnog nivoa, jer bez tržišta i dodatnih investicija ovakvi projekti teško mogu biti finansijski održivi. Iz Deponije ističu da bi njihov centar uz dodatna ulaganja mogao postati regionalno čvorište za tretman otpadnih guma, ali naglašavaju da bez subvencija i sistema proširene odgovornosti proizvođača ovakve aktivnosti rijetko mogu biti isplative.

Put do toga da se otpadne gume u Crnoj Gori prepoznaju kao resurs, a ne samo kao problem koji treba skloniti iz vidokruga, biće dug. Godinama su gume zatrpavale prirodu ili gorjele na otvorenom, uz tišinu institucija. Danas se, međutim, nazire drugačiji pristup, kroz nove propise, konkretnu mehanizaciju i jasnije definisanje odgovornosti. Iako Crna Gora još uvijek zaostaje za najboljim evropskim praksama, prvi koraci su napravljeni. Ako se najavljene mjere dosljedno sprovedu, postoji realna šansa da se mjesta poput Ćemovskog polja i Vrela Ribničkih jednog dana pominju ne kao simboli nebrige, već kao prekretnice u ozbiljnom suočavanju sa sopstvenim otpadom.

Izvor: Eco portal