Mikroplastika – nevidljiva pretnja

Izvor: Simbioza

Svima nam je dobro poznato da je plastika jeftina, dostupna i postojana, pa zato i ne čudi činjenica da je jedan od najzastupljenijih materijala sa najširom primjenom. Posledice su, očekivano, da se ogromne količine plastičnog otpada svakodnevno bacaju u životnu sredinu. Posljednjih godina, u žiži interesovanja nalazi se mikroplastika – male čestice plastike koje su nerastvorljive u vodi i nisu biorazgradive. Nedavno je mikroplastika pronađena čak i u ljudskoj krvi kao i duboko u plućima, a uticaj ovakve vrste zagađenja na zdravlje ljudi još uvijek je nedovoljno ispitan.

Šta sve čini mikroplastiku?

Mikroplastiku čine svi sitni komadi plastike, manji od 5 mm, kao što su šljokice i mikrogranule iz pasti za zube i kozmetičkih sredstava, ali i vlakna iz opušaka cigareta, vlažnih maramica, kesica čaja i sve naše odjeće od vještačkih materijala, kao i iz automobilskih guma, koje su jedan od glavnih mikroplastičnih zagađivača voda. Ovdje spada i sva plastika na smetlištima i u okeanima koja se pod uticajem sunca i atmosferskih promjena postepeno kruni i raspada, stvarajući upravo mikroplastiku. 

Kako mikroplastika zaposjeda našu životnu sredinu?

Uzimajući u obzir činjenicu da se svega oko 9% plastike na svijetu reciklira, to znači da preostali procenat završava na deponijama, u zemljištu, u našim morima i okeanima. U ovom istorijskom trenutku plastike ima svuda, ona je uspjela da stigne i u najdublje djelove okeana i na naizgled nedostižne vrhove planina. Iz okeana i sa zamljišta voda isparava i sa sobom nosi čestice mikroplastike. Tako mikroplastika dospijeva čak i u vazduh. Naći ćemo je i u kišnici. Mnogim morskim životinjama i morskim pticama ovi komadići plastike ulaze direktno u lanac ishrane i tako se dalje šire. Takođe, svako sagorijevanje plastike oslobađa njene određene sastavne komponente u vazduh stvarajući na taj način tzv.  „plastični vazduh”.

Mikroplastika i zdravlje ljudi

Sve što je dio naše životne sredine, direktno ili indirektno dolazi i do nas samih. Procjenjuje se da čovjek nedeljno u sebe unese i do 5 g plastike, što je jednako težini jedne platne kartice, i to  unošenjem vode, hrane, pa čak i udisanjem. O uticaju plastike unijete u ljudski organizam još uvijek nema mnogo studija, budući da se radi o savremenom, vrlo aktuelnom problemu i prijetnji. Međutim,one koje su urađene nesumnjivo ukazuju na negativne posledice koje mikroplastika može imati na ljudski organizam. 

Najnovija istraživanja su pokazala da mikroplastika, u količinama koje unosimo putem hrane, uzrokuje oštećenje ljudskih ćelija u eksperimentalnim uslovima. Primjećeno je pospješivanje pojava alergijskih reakcija, apoptoze (programirane ćelijske smrti) kao i oštećenja ćelijske membrane. Istraživanja su takođe pokazala i da čestice mikroplastike nepravilnog oblika uzrokuju učestaliju pojavu ćelijske smrti od onih sfernog oblika. Ovo je važno za buduće studije budući da su mnoge čestice mikroplastike koje se koriste u eksperimentima upravo sfernog oblika, te zbog toga najverovatnije nisu uporedive sa česticama koje ljudi unose.

U nedavnoj studiji, naučnici su analizirali uzorke krvi  22 anonimna davalaca. Svi ispitanici su bili zdrave, odrasle osobe, i plastične čestice pronađene su čak kod 17 ljudi. Polovina uzoraka je sadržala PET plastiku, sastavnu komponentu flaša za piće, dok je trećina sadržala polistiren, koji se koristi za pakovanje hrane i drugih proizvoda. Četvrtina uzoraka krvi sadržala je polietilen od kojeg se prave plastične kese. Još uvijek nije poznato šta se tačno dešava kada čestice mikroplastike dospiju u krvotok, ali se vjeruje da je vrlo moguće da se ove čestice krvlju transportuju u sve organe. U još jednom nedavno sprovedenom istraživanju, tragovi mikroplastike pronađeni su i u ljudskom plućnom tkivu, dobijenom nakon operacije smanjivanja zapremine pluća. Ranije je mikroplastika nađena i u tkivu placente, fecesu, urinu, debelom crijevu…

Odgovor na veliko pitanje “Šta se dešava u našem tijelu kada unesemo čestice mikroplastike?”, ostaje nepoznat. Još uvijek nije jasno koliko dugo se čestice zadržavaju u tijelu, da li se transportuju do određenih organa, da li i kako mogu transformisati ćelije i indukovati onkogenezu, i najvažnije, da li su ove koncentracije dovoljno visoke da izazovu bolest? Zbog toga je detaljnije istraživanje o tome kako „mikro“ i „nano“ plastika utiče na strukture i procese u ljudskom tijelu hitno potrebno, posebno u svjetlu eksponencijalnog povećanja proizvodnje plastike.