Do 2050. skoro 3,8 milijardi ljudi živjeće pod ekstremnim temperaturama

Izvor: Ecoportal.me

Broj ljudi izloženih ekstremnim temperaturama mogao bi se više nego udvostručiti do 2050. godine ukoliko se globalno zagrijavanje ne zaustavi ispod praga od 2°C, upozorava sveobuhvatna studija objavljena u uglednom časopisu Nature Sustainability. Ovo istraživanje baca novo svjetlo na to kako će se energetske potrebe za hlađenjem i grijanjem promijeniti širom svijeta, te pokazuje da nijedna regija neće ostati pošteđena.

Dok će tropske i južne oblasti pretrpjeti najintenzivnije posljedice rasta temperatura, ni zemljama na sjeveru neće biti lako da se prilagode. Njihova infrastruktura i urbanistička rješenja, uglavnom dizajnirana za hladnije klime, biće na ozbiljnom testu. Posebno zabrinjava što se najdrastičniji pomaci očekuju upravo u bliskoj budućnosti, oko granice od 1.5°C zagrijavanja, na kojoj se svijet već sada nalazi.

Kako globalna temperatura nastavi da raste, očekuje se radikalna promjena u obrascima potrošnje energije. Dok će troškovi grijanja opadati u sjevernoj hemisferi, potrebe za klimatizacijom u južnim regijama će drastično rasti. Predviđa se da će globalna potražnja za energijom za rashlađivanje već do kraja vijeka nadmašiti potrošnju za grijanje i to višestruko.

Ovo nije samo pitanje komfora, već i zdravlja, ekonomije i opstanka. Povećana potreba za hlađenjem znači i veći pritisak na energetske mreže, koje u mnogim zemljama već sada funkcionišu na ivici kapaciteta.

Koristeći kompjuterske modele, naučnici su definisali “ekstremnu vrućinu” kao broj dana u godini kada temperatura znatno odstupa od umjerenih 18°C. Rezultati su alarmantni: ako pređemo granicu od 2°C, broj ljudi pogođenih ekstremnim vrućinama porašće sa 1,54 milijarde (23% svjetske populacije 2010. godine) na čak 3,79 milijardi, odnosno 41% svjetskog stanovništva predviđenog za 2050. godinu.

Najveći broj pogođenih biće u gusto naseljenim zemljama poput Indije, Nigerije, Indonezije, Bangladeša, Pakistana i Filipina. No, najveći relativni porast temperature zabilježiće se u Centralnoafričkoj Republici, Nigeriji, Južnom Sudanu, Laosu i Brazilu, zemljama koje su već sada suočene sa nizom klimatskih i socioekonomskih izazova.

Zanimljivo je da modeli pokazuju kako će najveći skok u broju dana sa ekstremnom vrućinom uslijediti već oko praga od 1.5°C, što dodatno naglašava potrebu za hitnim djelovanjem, kako bi se izbjegle, ili bar ublažile, nesagledive posljedice po obrazovanje, zdravlje, migracije i poljoprivredu.

Čak ni razvijene zemlje neće biti pošteđene. Primjera radi, Velika Britanija se već sada suočava s neadekvatnom infrastrukturom. Građevine su stare, energetski neefikasne i namijenjene hladnijem klimatskom režimu. Tokom toplotnog talasa 2023. godine, Nacionalna elektroenergetska mreža bila je prinuđena da aktivira dvije jedinice termoelektrana na ugalj kako bi zadovoljila povećanu potražnju za strujom zbog klima uređaja.

Pomenuta studija služi kao ozbiljno upozorenje da se nalazimo na prelomnoj tački. I dok su brojke impresivne, prava poruka leži u potrebi za hitnim djelovanjem: da preusmjerimo razvojne politike ka održivim, niskokarbonskim rješenjima, da osiguramo otpornu infrastrukturu i zaštitimo najranjivije, prije nego što klima počne da diktira naše mogućnosti izbora.