Ilustracija Canva

U Albaniji više ne smeju da se proizvode, uvoze i prodaju jednokratne plastične kese, čak ni one što važe za oksorazgradive i oksobiorazgradive.

Članak objavlejn na portalu Balkan green energy news od strane autora Igora Todorovića

Nakon neuspešnih pokušaja, projekata na lokalnom nivou i dve godine odlaganja, jednokratne kese su u Albaniji zabranjene. Stupili su na snagu amandmani na zakon o integrisanom upravljanju otpadom koje je parlament usvojio u martu.

Po novom propisu, zabranjeno je proizvoditi, uvoziti i prodavati jednokratne plastične kese uključujući one proglašene oksorazgradivima i oksobiorazgradivima. Zakon izuzima one čiji su zidovi deblji makar 70 mikrona i nosivosti najmanje deset kilograma. Takođe ne smeju biti manje od 50 puta 24 centimetra.

Vlada procenjuje da će s novim propisom u roku od dve godine smanjiti zagađenost za osam odsto

Kazne iznose između 4.200 i 12.500 evra, a oni koji ponove prekršaj će izgubiti dozvolu za rad, navela je ministarka turizma i životne sredine Mirela Kumbaro. Njeno ministarstvo procenjuje da će u roku od dve godine ovom merom smanjiti zagađenost za osam procenata.

Po studiji iz 2016, stanovnici su koristili tri jednokratne plastične kese dnevno, što je 3,2 milijarde komada godišnje ili 26.300 tona. Premijer Edi Rama je izjavio da zakon označava početak nove ere i da se njima štite cela zemlja i deca u Albaniji.

Takozvane oksorazgradive i oksobiorazgradive kese se u praksi ne zbrinjavaju na odgovarajući način

Evropska komisija je zabranila oksorazgradivu i oksobiorazgradivu plastiku. Kritičari kažu da se takav materijal može razgraditi samo u kontrolisanim uslovima do tačke gde mikroorganizmi i gljivice mogu da nastave te da se na deponijama on samo kida u mikroplastiku i da se oslobađaju hemikalije i metali (čak i kobalt!) iz aditiva dodatih da bi ubrzali proces raspadanja.

Albanija nema pogone u kojima bi oksorazgradiva i biooksorazgradiva plastika mogla da bude izložena kiseoniku na predviđeni način. Da ima, taj materijal bi verovatno trebalo skupljati posebno, a jednokratne plastične kese u praksi idu u kontejner ili završavaju u prirodi i u moru.

Skip to content