Danas je Dan Martina Lutera Kinga

U SAD se proslavlja  Dan Martina Lutera Kinga, praznik u čast legendarnog borca za građanska prava koji je 1950-ih i 60-ih organizovao nenasilne proteste protiv rasne segregacije na američkom jugu, i borio se za jednakost i pravo glasa Afroamerikanaca.

Mnogi Amerikanci danas učestvuju u dobrotvornim projektima u svojim lokalnim zajednicama. Predsjednik Tramp odao je počast Kingu na ceremoniji u petak, dok za danas nije imao zakazane javne nastupe ili govore, a dio dana je proveo igrajući golf u svom odmaralištu na Floridi.

Za to vrijeme, najstariji sin Martina Lutera Kinga mlađeg izjavio je da je američki san “postao noćna mora za suviše mnogo Amerikanaca sa obje strane političkog spektra” i da je ljudima dosta otrova i malicioznosti koje viđaju na nivou od državnih skupština do Bijele kuće.

Nenasilna borba za promjene

Svake godine, trećeg ponedjeljka u januaru, Amerikanci odbaju počast ubijenom borcu za građanska prava i njegovom neumornom radu na okončanju rasizma. Volontiranje u lokalnoj zajednici je za mnoge način da odaju poštu Kingu a američki Kongres je 1994. praznik Martina Lutera Kinga ujedno proglasio nacionalnim danom službe.

Sredinom 1950-ih, King je kao mladi sveštenik postao predvodnik uspješne inicijative da se ukine segregacija u autobusima javnog prevoza u Montgomeriju u Alabami, kada je grad prinuđen da okonča praksu segregacije afroameričkih putnika.

Do avgusta 1963. godine, borba za jednakost je dobila maha širom zemlje i 250.000 ljudi, crnaca i bijelaca, otputovali su do prijestonice SAD da bi učestvovali u Maršu na Vašington. Bio je to miran protest a niko nije uhapšen.

Martin Luter King Junior obraća se grupi od oko 3.000 ljudi 30. aprila 1966 u Alabami.

Kingov slavni govor “Imam san” je do tada pretežno crnački južnjački pokret pretvorio u nacionalnu kampanju za građanska prava.

U jednoj od nezaboravnih rečenica, King je izrazio nadu da će “mali crni dječaci i djevojčice jednog dana moći da se drže za ruke sa malim bijelim dječacima i djevojčicama kao sestre i braća.”

King je bio svestan da je ključ uspjeha u borbi za građanska prava bila strategija nenasilnih protesta, za koje se zalagao kao alternativu oružanoj pobuni. On je rekao da su mu inspraciju za tu filozofiju pružila učenja indijskog lidera Mahatme Gandija.

Policija hapsi sveštenika Ralfa Abernatija i Martina Lutera Kinga za vreme protesta u Birmingemu u Alabami 1963.

Pokret je iskušan u mjestima kao što je Birmingem u Alabami gdje je policija upotrebila pse i vatrogasne šmrkove da bi rastjerala demonstrante – mlade ljude i djecu školskog uzrasta, kao i u Selmi u Alabami gdje je 1965. marš ostao upamćen kao “Krvava nedelja” pošto je policija napala demonstrante. Televizijski snimci nasilja nad borcima za građanska prava pokrenuli su talas saosjećanja u američkom javnom mnjenju.

Borba da se očuva nenasilje

Samo nekoliko nedjelja posle masovnog i mirnog Marša na Vašington, tragedija je pogodila Birmingem kada je eksplodirala bomba u Bapističkoj crkvi na 16. ulici za vrijeme nedjeljne škole. Poginule su četiri mlade djevojčice a 23 osobe su povrijeđene. Neki Afroamerikanci su željeli odmazdu, posebno članovi revolucionarne grupe nazvane “Crni panteri”. Međutim, postojani i mirni, nenasilni pokret zadržao je svoj kurs i došao do vrhunca 1964, kada je predsednik Lindon Džonson potpisao Zakon o građanskim pravima, kojim je zabranjena rasna segregacija na javnim mjestima. Martin Luter King dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Predsjednik Lindon Džonson potpisuje Zakon o biračkim pravima u prisustvu Martina Lutera Kinga i drugih boraca za građanska prava u Vašingtonu, 6. avgusta 1965.

Sljedeće godine, zakonom o biračkim pravima zabranjena je praksa korišćena da se Afroamerikancima spriječi učešće na izborima.

Život samog Kinga okončan je nasilno, u atentatu 1968. godine u Memfisu u Tenesiju, gdje je došao da podrži štrajk sanitarnih radnika. King, koji je imao 39 godina kada je ubijen, održao je govor noć pred smrt u kojem kao da je predosetio svoju smrt. “Vidio sam obećanu zemlju. Možda neću dospjeti u nju sa vama, ali želim da znate večeras da ćemo mi, kao narod, stići tamo”, rekao je.

Kampanja za priznanje

Četiri dana posle ubistva Martina Lutera Kinga, jedan kongresmen je predložio da se uvede federalni praznik u njegovu čast. Međutim, Amerika je na to čekala još 15 godina.

1979, posle 10 godina peticija miliona građana, zakonodavci su održali zvanični pretres da bi raspravljali o ideji praznika u Kingovu čast. Ta prva inicijativa nije uspjela, dok su mnogi protivnici postavljali pitanje da li King zaslužuje istu počast kao Džordž Vašington, prvi američki predsjednik u čiju je čast uveden jedan federalni praznik.

1983, Kongres je zvanično ponovo raspravljao o prazniku Martina Lutera Kinga i ovog puta usvojio tu mjeru do kraja godine. Republikanski predsjednik Ronald Regan potpisao je mjeru u zakon, poručivši da iako on i King nisu dijelili istu političku filozofiju, dijelili su “duboko uvjerenje u slobodu i pravdu.”