Ekološka bezbjednost pitanje opstanka čovječanstva
Izvor: Nikola Banićević/RTCG
Životna sredina neodvojivi je dio ljudske bezbjednosti. Čovječanstvo je kontinuirano izloženo uticajima, koji predstavljaju rizik i prijetnju po život i zdravlje čovjeka. Oni mogu biti proizvod prirodnih katastrofa i djelovanja ljudskog faktora.
Savremeni sistemi nacionalne i međunarodne bezbjednosti, prepoznali su ekološku bezbjednost, kao jednu od ključnih za održavanje mira, sigurnosti i očuvanja života građana. Interesovanje za ekološku bezbjednost počinje od Kopenhaške škole, koja u fokus bezbjednosti postavlja čovjeka. Obaveza zaštite građana od ekološki rizika i prijetnji, na strani je države i međunarodne zajednice.
Pitanje ugrožavanje ekološke bezbjednosti je pitanje ugrožavanja egzistencijalnih potreba čovjeka. Zato se ona može definisati, kao bezbjednost čovjeka od nepovoljnih ekološkoih uticaja. Glavni faktor koji negativno utiče na ekološku bezbjednost su klimatske promjene. One predstavljaju dugoročne i ekstremne promjene u temperaturi i vremenskim prilikama. Nastaju kao posledica efekta staklene bašte, za čije stvaranje najveću odgovornost ima čovjek, vođen željom za ostvarivanjem ekonomske dobiti. UN su shvatile značaj opasnosti od klimatskih promjena za ljudsku bezbjednost i 1992. godine na Konferencija o Zemlji, usvojile Okvirnu konvenciju UN o promjeni klime. Sa istim ciljem, ali bez suštinskog značaja, održavaju se Konferencije o klimatskim promjenama, od kojih je poslednja bila u decembru 2023. godine u Dubaiju.
Koferencija je privukla značajnu pažnju, zbog činjenice da su domaćini bili UAE, jedan od većih proizvođača nafte i prirodnog gasa na svjetu, čija prerada i korišćenje utiče na klimatske promjene. Trgovina naftom u prošloj godini, prema podacima agencije Reuters dobijene od strane zvaničnika UEA, iznosila je 952,93 milijardi dolara.
Zalivski region posjeduje oko 30% svjetskih rezervi nafte i 20% ukupnih rezervi prirodnog gasa. Zalivske države ulažu napore da ubrzaju ekonomsku diverzifikaciju, u cilju očuvanja životne sredine. Međutim, izvoz ovih reursa i dalje je njihov dominantni izvori državnih prihoda. Energija za hlađanje putem klima uređaja i desalinizacija vode, nastaje korišćenjem ovih resursa. Temperatura u pojedinim mjestima regiona, dostigla je rekordnih 50 ℃. Predviđa se da će do kraja vijeka, ovaj region imati porast temperature od 5 ℃. Ovo će dovesti do ugrožavanja ljudske bezbjednosti, uslijed nedostatka vode, hrane i ekstremnih vremenskih prilika.
Prva veća posledica klimatskih promjena u novom milenijumu bio je uragan Katrin, koji je pogodio SAD 2005. godine, u kojem je stradalo više od 1200 života. Australija je 2019. i 2020. godine bila izložena požarima, u kojima je život izgubilo više od 30 ljudi. Kontinuirani porast nivoa mora u Pacifiku, utiče na eroziju i gubitak obalnih područja ostrvskih država.
Uslijed plimnih talasa i poplava, stradaju ljudski životi i imovina, a vidljivi su negativni efekti za ekonomiju. Posebno su izložene države Kiribati, Maldivi, Maršalova ostrva i Fidži. Klimatske promjene imaju negativan uticaj na podsharaski region Afrike, a najvidljiviji je u Sudanu, kroz borbu stanovništa za osnovne životne resurse.
Čini sa da je čovjek svjesno donio odluku da uništi prostor koji naseljava. Birajući između potrebe za ostvarivanjem profita i zaštite životne sredine, izabrao je kratkoročno, zaslijepljen profitom. Ključni akteri u međunarodnoj zajednici ne ulažu suštinski napore da se proces uništenja životne sredine zaustavi. Pitanje ekološke bezbjednosti danas, pitanje je opstanka čovječanstva sjutra. Sve je manje pijeska u piješčanom satu za generacije koje dolaze.
