Evropska unija popušta pred pritiscima, Zeleni plan sve slabiji
Evropska unija postupno ublažava ključne mjere Zelenog plana, čime se dovode u pitanje njeni ambiciozni klimatski i ekološki ciljevi postavljeni prije šest godina. Suočena sa carinskim sporovima, ratom u Ukrajini, ekonomskim usporavanjem i rastućim političkim pritiscima, EU mijenja kurs svoje ekonomske i industrijske strategije, a zaštita klime i životne sredine sve češće se potiskuje u drugi plan.
Zeleni plan, koji je Evropska komisija predstavila 2019. godine, imao je za cilj da evropsku industriju učini klimatski neutralnom do 2050. godine, uz istovremeno jačanje održive proizvodnje, poljoprivrede i zaštite prirodnih resursa. Međutim, posljednjih mjeseci sve je vidljivije razvodnjavanje donesenih odluka, odlaganje primjene mjera, pa čak i potpuno povlačenje pojedinih propisa. U tome značajnu ulogu ima konzervativna Evropska narodna partija, koja u Evropskom parlamentu gradi većinu uz podršku desničarskih i krajnje desničarskih partija.
Jedan od najvažnijih stubova Zelenog plana odnosio se na obavezu kompanija da izvještavaju o svom društvenom i ekološkom uticaju, kako bi se povećala transparentnost i odgovornost poslovanja. Do sada su takvi izvještaji bili obavezni za sve firme sa više od 250 zaposlenih, što je obuhvatalo oko 50.000 kompanija širom Evropske unije. Prema novim planovima, obaveza će važiti gotovo isključivo za velike korporacije sa stotinama miliona eura prometa, dok će mala i srednja preduzeća biti izuzeta. Kritičari upozoravaju da to znači manje dostupnih podataka za javnost i investitore, kao i slabiju kontrolu nad štetnim poslovnim praksama. Evropska centralna banka je upozorila da bi ovakve promjene mogle ugroziti finansijsku stabilnost, jer klimatski rizici imaju snažan uticaj na cijene i tržišta, a pouzdani podaci su ključni za njihovo upravljanje.
Istovremeno je oslabljen i Zakon o lancima snabdijevanja, koji je trebalo da obaveže kompanije da duž cijelog proizvodnog procesa sprječavaju kršenja ljudskih prava i ekološke štete. Umjesto da obuhvati hiljade preduzeća iz rizičnih sektora poput tekstila, rudarstva i ribarstva, nova pravila se odnose samo na multinacionalne kompanije sa više od 5.000 zaposlenih i prometom od najmanje 1,5 milijardi eura. Žrtvama kršenja prava i ekoloških propisa oduzeta je mogućnost sudske zaštite, a kompanije više nijesu u obavezi da predstavljaju sopstvene klimatske strategije.
Odložena je i primjena propisa kojima je EU namjeravala da spriječi uvoz proizvoda nastalih krčenjem šuma, poput kafe, čaja, soje i govedine. Iako je dogovor o tome postignut još 2023. godine, nova pravila neće se primjenjivati prije kraja 2026. godine, a obaveza dokazivanja biće znatno ublažena. To je posebno značajno imajući u vidu podatke Organizacije UN za hranu i poljoprivredu, prema kojima je između 1990. i 2020. godine uništeno oko 420 miliona hektara šuma, dok potrošnja Evropske unije učestvuje u globalnom krčenju sa oko deset procenata.
Popuštanje ekoloških standarda posebno je vidljivo u poljoprivredi, koja prima oko trećinu ukupnog budžeta Evropske unije kroz subvencije. Nakon masovnih protesta poljoprivrednika tokom 2023. i 2024. godine, stroža pravila o upotrebi pesticida nijesu usvojena, a zakon o obnovi prirode znatno je oslabljen. Najnoviji prijedlozi dodatno smanjuju ekološke zahtjeve, ograničavaju kontrole na najviše jednu godišnje i omogućavaju malim gazdinstvima do deset hektara da dobijaju subvencije bez obaveze poštovanja određenih ekoloških standarda.
Sve ove promjene ukazuju na to da Evropska unija, pod pritiskom političkih i ekonomskih interesa, sve više odstupa od ambicija Zelenog plana. Iako se mjere predstavljaju kao način da se smanji birokratija i ojača konkurentnost, kritičari upozoravaju da bi dugoročna cijena mogla biti veća šteta po klimu, biodiverzitet i održivi razvoj Evrope.
