Građansko društvo ne pada sa neba
Vuk Vujisić ( izvor stranica Wind Festa)
Osnovno pravilo života sa kojim bi trebalo da živimo jeste da naša prava dosežu dok ne ugrožavaju tuđa. Da bi taj ideal dosegli naše društvo bi u biti trebalo da bude građansko, a da svaki građanin zna da brani svoje i tuđe ljudsko pravo.
Da smo suštinski građansko društvo danas se ne bismo plašili tema poput abortusa, a ne bismo ih ni pokretali jer za iste ne bi ni bilo publike, već bismo kao zajednica bili imuni na pokušaje uskraćivanja već usvojenih i priznatih ljudskih prava. Međutim, imamo problem jer crnogorsko društvo nije prihvatilo svoja pravna i ustavna načela koja su tada bila produkt odluke i opredjeljenja kakvim društvima treba da pripadamo.
Umjesto što strahujemo na uskraćivanje ljudskih prava i nasrtaje na ista, trebali bi da gradimo širi društveni koncenzus kako bi građansko društvo gradili onamo gdje ono i nastaje, a ono nastaje u pojedincu.
Zamislite da smo u obrazovnom sistemu, učili o rodnoj ravnopravnosti, ljudskim pravima, građanskom konceptu društva i da je to bila osnovna lekcija da bi neko mogao biti izgrađen kao punopravni član zajednice koji ima pravo glasa kada napuni 18 godina. Da smo u školama razvijali kritičko razmišljanje i kod naših najmlađih “usadili” pravilo života bazirano na ljudskim pravima, da smo to na vrijeme radili , danas ni sveštana lica, niti mediji, niti građanski aktivisti ne bi imali potrebu da pričaju o abortusu kao ljudskom pravu, već bi možda pričali o dostupnosti tog zahvata i kvalitetu našeg zdravstvenog sistema.
Suština cijele priče je da i sada imamo šansu da građansko društvo gradimo da bismo do njega i došli, a time i da za sva vremena postanemo imuni na nasrtaje i pokušaje degradiranja ljudskih prava i građanskih sloboda, a sve u krajnjem kao interesu zajednice.
Srećom, trenutna politička scena iako bez jasne vizije i jedinstva, je makar na tom stupnju pojmanja ljudskih prava, da ne postoji šansa da se zamisao zabrane abortusa sprovede u crnogorskom parlamentu. Uprkos toj činjenici, ne znači da već u narednim mjesecima ne treba da pristupimo reformi obrazovnog sistema, kako bi naše društvo stvaralo građane, pa bi sjutra i sveštana lica bila ta koja brane ljudsko pravo i jednakost za šta bi trebala biti uloga vjerskih organizacija kao agenasa socijalizacije pojedinca koji grade građansko društvo.
Da ne bismo više strahovali vrijeme je da se ujedinimo i zasučemo rukave i za početak kroz reformu obrazovnog sistema krenemo u stvaranje građanskog društva.
