(INTERVJU) Barba Vojo Mistović za “Zumiraj”: Kakvi mi budemo, takva će biti i vještačka inteligencija

Nakon misterioznog nestanka iz svijeta muzike Baranin Vojo Mistović, svim ljubiteljima elektronskog zvuka u Crnoj Gori poznatiji kao Barba, ovih dana se vraća na scenu sa novim albumom.

Riječ je, naime, o kompilaciji “Barbarizmi”, koja sadrži deset pjesama koje prožimaju razni uticaji, osjećaji i, samo naizgled nespojivi – motivi.

Ovaj album stvarao se na različitim krajevima svijeta, a sa autorom smo, nadugo i naširoko, popričali o tome kako je nasta(ja)o i koju poruku nosi. Takođe, bilo je riječi i o trenutnom stanju na crnogorskoj alternativnoj muzičkoj sceni, kao i o njegovim narednim koracima i planovima za budućnost.

ZUMIRAJ: Reci nam nešto o samom albumu: kako je nastao, kada si došao na ideju da ga radiš, kako je tekao proces?

Mistović: “Barbarizme” možemo vidjeti na dva kolosjeka: dužem, jer recimo na albumu postoje stihovi stari i dvadesetak godina, te kraćem (i to uslovno kažem) od samih početaka u Irskoj gdje sam obnovio svoj studio, pa sve do danas kada se priča preko Španije i Hrvatske zaokružuje u ovu cjelinu. Naravno sa neizostavnim ukusom crnogorskog mora, ipak je Barba to postao u Baru. Prvi je to spomenuo moj divni i genijalni prijatelj Boris Bajić, taman kada me ekipa čekala da izađem iz luke, pješke mi je od broda trebalo sigurno pola sata do glavne kapije, uz betonsku rivu sam smišljao rime, a u glavi muzika na najjače…. Tada bio kadet, ali i barba.

ZUMIRAJ: Kojeg žanra je ovo tvoje muzičko ostvarenje? U koji pravac ga svrstavaš?

Mistović: Sa Mladenom Kovačevićem u “Kokotu” je bio čisti elektronski đir od 1998. do 2006. godine. Nismo ostvarili neki komercijalni uspjeh, jer nismo tome težili. Rad u studiju je ono što nas je najviše privlačilo. I ostali su snimci tih albuma, uz sve mane, uzevši u obzir i vremensku distancu, mislim da smo uradili dobre stvari. Bili smo rame uz rame pionirima elektronike u Crnoj Gori i to će ostati u nasljeđe, za neka nova pokoljenja. Uglavnom, ostao sam privržen elektronici. Pravac kojim plove “Barbarizmi” je Future Folk. Sam naziv govori mnogo, jer je folk iz našega polk, puk… Future jer je elektronika.

ZUMIRAJ: Šta je ono što te najviše inspirisalo prilikom rada na ovom projektu?

Mistović: U prvom redu starina irskog gelika, irski pejzaž, ali isto tako ona nevidljiva konekcija koju slikovito opisuje Bora Đorđević: “Ja sam Božijom rukom vođen, da umirem gde sam rođen”. Kada si u rasejanju otvaraju se drugačiji vidici koji, uz sve porođajne muke, vode ka još širem poimanju čovjeka i svijeta oko nas. U studiju sam prvo počeo “Morave”, ali i “Zoru” i “Vestportsku kišu”- dodir okeana… Španija me je vratila na “fabrička mediteranska podešavanja”, zato najveseliju pjesmu sa albuma “Lola Fuenhirola” vole djeca. Nosi radost i bezbrižnost, miris mora i slobode. Lola Fuenhirola je motiv i u pjesmi koja otvara album “Punk kolo”. Jeste da bi valjalo pročitati “Braću Karamazove” i “Majstora i Margaritu” radi poimanja likova u pjesmi, ali se i bez toga može protumačiti poruka. Pank kolo nije slučajno prva pjesma na albumu. Ona je spoj panka, elektronike i folka. To je future folk. U Zagrebu sam napisao baš dobre pjesme! I to je dovoljno reći. Neobična i divna veza između “Belog grada” i mene. To je krug iz kojeg izviru “Barbarizmi”.

ZUMIRAJ: Da li je, osim tebe, još neko radio na albumu?

Mistović: Cjelokupni posao sam uradio sam. Naravno, i danas šaljem trake u kojima imam nedoumice Mladenu i onda se “šjetujemo” oko pjesme. Prije stvaranja “Barbarizama”, kao i sada, žarka mi je želja da Mladen i ja odradimo zajednički album. I to će se sigurno desiti. Raduje me silno što i Mladen ima odličnih solo stvari, pa će se opet ova dva projekta sresti i zagrliti, kao što to muzika čini.

ZUMIRAJ: Na koji način planiraš da ga ispromovišeš?

Mistović: Album će biti na platformama. To je današnji način. Uradiću za prijatelje i sebe jednu seriju albuma na vinilu. 

ZUMIRAJ: Očekuješ li da će publika shvatiti poruku koju si, kroz muziku i vibracije, htio da im pošalješ, odnosno taj neki osjećaj koji si želio da izazoveš u njima?

Mistović: Vjerujem da će čudnim putevima ovaj album doći do pravih ljudi kojima će moja emocija, život, iskustvo i spoznaja, pretočeni u album, nešto značiti. Album je u mnogim bojama, a svako bira svoj spektar. Uvijek se nadam na dobro i bolje. To i jeste poruka albuma. Zbog dobrih ljudi opstaje svijet. 

ZUMIRAJ: Koja je, od svih 10, tebi lično najmilija numera sa ove kompilacije?

Mistović: Teško je odabrati favorita. Dosta emotivna je “Timunjer”. Stihovi su napisani u kabini u Singapuru, 3. jun, teška sparina, a tehno svuda okolo, ima tome petnaestak godina. Napravio sam prvu verziju, u stilu nekog teathar folka, gdje truba prati glas. Međutim, falilo mi je rješenje pjesme jer se završava smrću timunjera, starog noštroma… i činila mi se potpuno bez nade, veoma tužna… No, kako ljubav liječi sve, tako sam dobio razrešenje u novoj verziji pjesme. Ona je sada zaokružena jer je Život pobijedio. Tu je ono što sam čuo u glavi tokom pretovara kontejnera na brodu i kad smo plovili po okeanu, i u nevjerama, gvardijama… noći i dani, industrial tehno folk. Svaka pjesma ima svoju ulogu na albumu, zato je bitan i redosljed. Agenda, recimo, može biti smiješna, ali postavlja angažovana pitanja. “Stay tuned” je Zagreb u doba korone, kada se preko grada nadvila “koprena”, “Wesport rain” je bukvalno rađena dok je kiša sa Atlantika padala, instrumenti su bili okrenuti ka prozoru. “Razgovori ugodni” su u tri priče, oni su baš pravi future folk. Idu u dvije varijante: albumska i verzija na “Barbarizmi remixi” koji će, kao poseban album, pratiti glavni LP.

ZUMIRAJ: Šta su ti dalji planovi po pitanju muzike?

Mistović: Stvaranje. Mislim da je najljepši trenutak kada emociju ugrađuješ u muziku. To je neprocjenjivo. Nemam velikih očekivanja. Najsretniji sam kad završim pjesmu i jedva čekam da je ljudi čuju. Ona će kao voda pronaći put.

ZUMIRAJ: Kako vidiš muzičku scenu u Crnoj Gori trenutno? Ima li progresa?

Mistović: Ima! Kako nema?! Ogroman skok. Crna Gora ima odličnu scenu. I pošto se daje lova za svakave gluposti, onda bi praviteljstvo moglo malo da odriješi kesu za promociju po regionu crnogorskih autora koji su vrhunski. To je baš ozbiljan nivo. Zašto da stoje u zapećku? Sve se može, samo treba volje. Alati su već u rukama.

ZUMIRAJ: Kao čovjek radija, koji je dugo radio na ovom mediju, kako vidiš njegovu budućnost u ovo digitalno doba vještačke inteligencije?

Mistović: Bio sam svjedok velike transformacije radija, prvo potisnutog televizorom, potom internetom. Međutim, on je našao svoju ulogu. Često slušam radio na internetu. Sada svi kreiraju svoje plejliste i to mi je kul. Vještačka inteligencija nikad ne može zamijeniti čovjeka. Može da pomogne, može i da odmogne, kao i sve na ovom svijetu. Kakvi mi budemo, takva će biti i vještačka inteligencija.

ZUMIRAJ: Šta bi, po tvom mišljenju, institucije, a šta autori trebali da rade kako bi alternativna muzička scena u Crnoj Gori bila na jačem nivou?

Mistović: Autori da stvaraju. Ali treba da im se pomogne. Institucije da ulažu u mlade autore, u autore uopšte! Oni su budućnost. Oni su naša lična karta. Mi smo svi povezani, a umjetnost nam daje priliku da razvijamo čovjekoljublje i bratoljublje i sve uzvišene vrline. I da kroz muku i patnju, vatru i vodu, blagostanje i mir… uvijek šaljemo i utjehu, i mir i nadu…