Invazivne biljke se šire Skadarskim jezerom

Objavljeno: 12.11.2021, 16:28h na portalu PCNEN

Ne zna se koliko imamo stranih biljnih vrsta u NP Skadarskom jezeru, ali invazivne su se već istakle. Bagremac i egerija kao najagresivnije već kreću u formiranje svojih monozajednica pri čemu utiču ne samo na domaće biljke već i na ljude, poljoprivredu ali i ekonomiju.

Strane (alohtone) biljne vrste kada dospiju u novi ekosistem kome prirodno ne pripadaju mogu da ga značajno ugroze, a naročito kada uspiju da se odomaće u tom sistemu i počnu nekontrolisano da se šire.

Takve biljke ne samo što ugrožavaju domaće vrste u tom sistemu, već mogu uticati i na ljude, poljoprivredu, pčelarstvo…

Strane (alohtone) vrste su sve unijete vrste, međutim ne moraju sve one biti i invazivne.

U pravnom sistemu Crne Gore ovim se problemom bavi Zakon o stranim i invazivnim stranim vrstama, biljaka, životinja i gljiva, koji se počeo primjenjivati 1. marta ove godine.

Agencija za zaštitu životne sredine ne raspolaže podacima o tačnom broju invazivnih biljnih vrsta na području Skadarskog jezera, jer, kako kažu, do sada broj invazivnih biljnih vrsta nije bio u fokusu sistematskog istraživanja.

Na osnovu terenskih podataka, oni su, ipak, izdvojili nekoliko stranih biljnih vrsta sa najvećim stepenom invazivnosti na području Skadarskog jezera – to su bagremac, pajasen, egerija i bagrem.

Nevena Petković, projektna koordinatorka u Centru za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), na spisak biljaka koje navodi Agencija dodaje i ambroziju.

Bagremac, foto: J.Damjanović

Nepovoljne za domaće biljke, ljude, poljoprivredu…

U brošuri koju potpisuju Parkovi Dinarida i crnogorsko Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma pojašnjeno je da pojedinim biljnim vrstama i dalje nije definisan status, jer su jako davno unešene, prije ekspanzije masovnog turizma, putovanja i izgradnje.

Neke se čak više ni ne smatraju stranim, jer su na ove prostore dospjele prije više od vijeka, iako imaju sve odlike invazivnih vrsta.

U istoj brošuri pojašnjeno je koliko negativnih uticaja invazivne biljne vrste mogu imati.

Mogu uništavati domaće vrste tako što ih u borbi za resurse nerijetko istiskuju sa prirodnih staništa, što je veliki problem u područjima koja obiluju rijetkim i ugroženim staništima i vrstama.

,,Jednom kada kolonizuju prostor, negativno utiču na rast i razvoj drugih vrsta – oduzimaju im hranljive materije, vodu i svjetlost, otpuštaju u tlo supstance koje negativno utiču na rast drugih vrsta, mijenjaju strukturu staništa, što za posljedicu ima narušenu prirodnu ravnotežu i gubitak biodiverziteta tog područja“, kaže Nevena Petković za PCNEN.

Strane invazivne biljke uzrokuju brojne probleme i na poljoprivrednim površinama, gdje se ponašaju kao tipične štetočine, odnosno korovske vrste koje u svojoj borbi za hranljive materije, prostor, vodu i svjetlost usporavaju ili u potpunosti onemogućavaju rast poljoprivrednih zasada.

Na taj način se ponaša upravo bagremac, zbog monozajednica, takozvanih zelenih pustinja koje formira na zapuštenim površinama.

,,Iako je bagremac kao medonosna vrsta cijenjen od strane pčelara, on svojom invazivnošću ugrožava domaće medonosne biljke, a samim tim i raznolikost polena i kvalitet meda“, kaže Petković za PCNEN

Ona dodaje da je važno znati da njegovo širenje više šteti nego što koristi biodiverzitetu i ekonomiji.

,,Procjenjuje se da ekološke i ekonomske štete koje nastaju zbog invazivnih vrsta, kao i neophodne mjere kontrole i sanacije, Evropu koštaju 12,7 milijardi eura godišnje“, kaže Petković.

Ambrozija

Invazivne strane biljne vrste mogu praviti probleme i u prirodnim vodotocima, gdje često formiraju guste i velike populacije, zbog čega može doći do obrastanja rječnih korita ili obale, pa samim tim usporavanja kretanja vode.

Petković naglašava da ,,osim posljedica kobnih po prirodu, neke strane invazivne biljne vrste, kao što je ambrozija, mogu izazvati burne alergijske reakcije kod ljudi“.

Sve navedeno se posredno odražava na ekonomiju, u smislu stvaranja troškova za saniranje posljedica nastalih štetnim uticajem stranih invazivnih biljnih vrsta.

Bagremac i egerija najagresivnije

Iz Agencije za zaštitu životne sredine su izdvojili bagremac kao najopasniju invazivnu biljnu vrstu. On ugrožava biodiverzitet plavnih livada područja Skadarskog jezera ali i egeriju koja ugrožava biodiverzitet vodenih ekosistema Skadarskog jezera.

Slavica Đurišić, stručna saradnica za floru i vegetaciju u JP Nacionalni parkovi CG (JPNCG), upozorava na to da invazivne strane biljne vrste, koje se odlikuju brzim širenjem i zauzimanjem prirodnih staništa, predstavljaju ozbiljnu prijetnju za diverzitet autohtone flore područja NP Skadarsko jezero i šire.

,,Stručna služba JPNPCG, godinama unazad, radi na istraživanju distribucije stranih invazivnih biljnih vrsta  u ovom nacionalnom parku. Na osnovu rezultata istraživanja, može se zaključiti da većina invazivnih vrsta nastanjuje poljoprivredna i ruderalna (uz ruševine, pored naselja i sl.)  staništa, naročito uz sjevernu obalu jezera“, kaže ona, i naglašava da su najagresivnije bagremac, pajasen, gledičija, ambrozija, kao i egerija, čije je prisustvo ustanovljeno u vodama Plavnice i Šegrtnice.

Đurišić kaže da je naročito zabrinjavajuće širenje bagremca, kao i njegova biološka odlika da u kratkom periodu razvije izuzetno veliku brojnost i pokrovnost na površinama.

Čak na pojedinim zapuštenim poljoprivrednim površinama oko Plavnice, bagremac formira čiste monokulture, a mogu se vidjeti i duž magistralnog puta prema Vranjini. Prisutan je i na području Rijeke Crnojevića.

Važno je napomenuti da se on ,,ne širi na redovno održavanim poljoprivrednim površinama“.

Egerija

,,Prisustvo invazivne makrofite egerije utvrđeno je u vodi rijeke Plavnice, u zoni oko restorana 2018. godine, što je bio prvi zabilježeni podatak o prisustvu ove vrste u prirodnim vodama Crne Gore. Uspostavljanjem monitoringa i proširivanjem područja istraživanja, tokom 2019. godine, potvrđeno je njeno prisustvo i u rijeci Šegrtnici.“, kaže Đurišić i dodaje da populacija u pojedinim sekvencama u gustom sklopu prekriva korito rijeke.

Ona kaže da su nakon evidencije egerije u pritokama Skadarskog jezera organizovali sastanke sa predstavnicima nadležnih institucija. Međutim, Zakon o stranim i invazivnim vrstama biljaka, životinja i gljiva još uvijek nije bio u primjeni, pa konkretne mjere nijesu preduzete.

Pajasen, foto: Green home

Za bagremac predstoji rješenje

Neke lakše, neke teže, ali sve invazivne biljke se uglavnom mogu ukloniti, iako za neke od njih to može biti jako skupa, složena i zahtjevna investicija, naročito zato što su u zaštićenom prirodnom dobru dozvoljene isključivo mehaničke metode uklanjanja.

Egerija je specifična, pa iskustva u evropskim zemljama ukazuju na to da je veći rizik primijeniti metode uklanjanja nego je ostaviti u zatečenom stanju.

,,Razlog tome je njena sposobnost vegetativnog razmnožavanja, da se kidanjem iz svakog djelića može razviti nova jedinka“, kaže Đurišić.

,,Ambrozija se relativno lako uklanja – čupa se iz korijena prije perioda cvjetanja. Sa druge strane, suzbijanje bagremca ili pajasena je komplikovanije i iziskuje veći napor, jer su stabla čvrsta i  zadebljala, te ih je moguće ukloniti jedino posebnom mehanizacijom u zavisnosti od stadijuma obrastanja“, kaže Nevena Petković.

Upravo CZIP se tokom posjete Parku prirode Lonjsko polje u Hrvatskoj upoznao sa dobrom višegodišnjom praksom u borbi protiv invazivnih biljnih vrsta, i u narednom periodu pokušaće da primijene metodu malčiranja za suzbijanje bagremca.

,,Metoda malčiranja (mljevenje biljne mase posebnim nastavkom za traktor) u kombinaciji sa redovnim košenjem i ispašom stoke pokazala se kao najefikasnija kada je suzbijanje bagremca u pitanju“, kaže Petković.

Ona dodaje da će, ukoliko se metoda pokaže uspješnom nakon što je u narednom periodu pokušaju primjeniti na odabranoj plavnoj livadi u NP Skadarsko jezero, prenijeti na ostale plavne livade pogođene širenjem bagremca.

Dobrobiti primjene ovakve metode, bilo da je u pitanju bagremac ili druga invazivna vrsta, bile bi višestruke.

,,Kontrola i suzbijanje invazivnih vrsta doprinosi očuvanju biodiverziteta i važnih prirodnih staništa, kao i poboljšanju lokalne ekonomije – očišćeno zemljište se može koristiti za ispašu ili poljoprivredu, a benefiti su veliki i za sektor turizma – prizor korišćenja plavnih livada na tradicionalan način, uz uređeniji i vizuelno ljepši predio, može izazvati samo pozitivne reakcije posjetilaca NP Skadarsko jezero“, kaže Petković.

Nevena Petković, foto: CZIP

Ona naglašava da je za  željeni rezultat ključna saradnja između institucija, upravljača zaštićenog područja, nevladinog sektora, a pogotovo lokalnog stanovništva, kako bi se uspješno suzbilo i dalje kontrolisalo širenje invazivnih vrsta, i, što je najvažnije, da bi cijeli proces bio održiv.

Popis i planovi za pojedinačne vrste od ključnog značaja

Iz JPNPCG kažu da je Planom upravljanja za NP Skadarsko jezero 2021-2025 predviđen dalji monitoring stranih invazivnih biljnih vrsta, kao i preduzimanje mjera uklanjanja i obnove oštećenih ekosistema.

,,Plan upravljanja za NP Skadarsko jezero 2021-2025 predat je na usvajanje nadležnom ministarstvu u zakonom predviđenom roku, ali još uvijek nije zvanično usvojen“, saopštavaju iz JPNPCG.

Nevena Petković kaže da je potrebno donijeti poseban akcioni plan kojim će se definisati konkretni koraci i odrediti jasno propisane metode, nadležnosti i mehanizmi za kontrolu i eliminisanje invazivnih vrsta.

,,Sve prethodno mapirane invazivne vrste koje postoje kod nas treba uključiti u listu stranih i invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Crnoj Gori“, zaključuje ona.

Zakonom o stranim i invazivnim stranim vrstama, biljaka, životinja i gljiva Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu prirode i životne sredine su dužni donijeti mjere uklanjanja za svaku invazivnu vrstu i osnovati komisiju koja će ustanoviti da li su mjere primjenljive u pojedinačnom slučaju.

JPNPCG navodi da po ovom pitanju planiraju skori konsultativni sastanak sa Agencijom za zaštitu prirode i životne sredine.

Iz Agencije, pak, poručuju da tek predstoji donošenje Plana upravljanja invazivnim stranim vrstama.

Oni napominju da će ,,najvjerovatnije biti potrebno donijeti akcione planove za svaku pojedinačnu invazivnu biljnu vrstu – minimalno za one koje su prepoznate kao najopasnije. U tom smislu, neophodno je izraditi i projekte mapiranja ovih vrsta, što ustvari predstavlja naučni projekat“.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma nisu odgovorili na pitanja PCNEN-a o ovom problemu.

Iako na prvi pogled djeluju bezazleno, invazivne biljke mogu stvoriti velike probleme u ekosistemu, izazvati alergijske reakcije kod ljudi, ugroziti poljoprivredu, a uz to njihovo suzbijanje značajno finansijski opterećuje državu. Zato ovaj problem ne treba potcjenjivati niti zanemarivati.

Jovana DAMJANOVIĆ

Priča je nastala kao dio šireg istraživanja „Invazivne biljne i riblje vrste – njihov uticaj na ekosistem NP Skadarsko jezero“.

Ova istraživačka priča je  podržana kroz projekat “SOS Skadar lake – Keeping the Montenegrin Wilderness Wild”, kojeg finansira Partnerski fond za ugrožene ekosisteme (CEPF). Cilj projekta je obezbjeđivanje dugoročne zaštite nacionalnog parka Skadarsko jezero.