Iskorišćeni solarni paneli: ekološka katastrofa ili prilika za održivost?

“U svijetu je instalirano više od jednog teravata solarnog kapaciteta. Obični solarni paneli imaju kapacitet od oko 400W, tako da ako računate i krovove kuća i solarne elektrane, moglo bi da bude čak 2,5 milijardi solarnih panela”, kaže dr Rong Deng, stručnjak za reciklažu solarnih panela na Univerzitetu Novog Južnog Velsa u Australiji.

Stručnjaci za energetiku pozivaju na hitnu akciju vlade kako bi se spriječila prijeteća globalna ekološka katastrofa.

„Do 2050. Godine će se stvoriti ogromna količina otpada, ukoliko sada ne pokrenemo pogone za reciklažu“, kaže Ute Kolijer, zamjenica direktora Međunarodne agencije za obnovljivu energiju.

„Proizvodimo sve više solarnih panela, što je odlično, ali kako ćemo izaći na kraj sa otpadom?“ kaže Kolijer.

Veliki korak će biti napravljen krajem juna, kada se u Francuskoj zvanično otvori prva svjetska fabrika posvećena potpunoj reciklaži solarnih panela.

Specijalizovana kompanija za reciklažu solarnih panela – ROSI, koja je vlasnik postrojenja se nada da će na kraju moći da izvuče i ponovo upotrijebi 99% komponenti jedinice fotonaponskih panela.

Pored recikliranja staklenih frontova i aluminijumskih ramova, nova fabrika može da povrati skoro sve dragocjene materijale sadržane u panelima, kao što su srebro i bakar, koji su obično neki od najtežih materijala za ekstrakciju.

Ovi rijetki materijali se kasnije mogu reciklirati i ponovo koristiti za pravljenje novih, snažnijih solarnih jedinica.

Konvencionalne metode recikliranja solarnih panela oporavljaju većinu aluminijuma i stakla, ali iz kompanije ROSI kažu da je staklo, posebno, relativno lošeg kvaliteta.

Staklo dobijeno ovim metodama može se koristiti za izradu pločica ili u pjeskarenju, takođe se može miješati sa drugim materijalima za pravljenje asfalta, ali se ne može koristiti u aplikacijama gdje je potrebno staklo visokog kvaliteta, kao što je proizvodnja novih solarnih panela.

Period procvata

Nova ROSI fabrika će se otvoriti tokom perioda kada je instaliranje solarnih panela u vrhuncu.

Svjetski kapacitet proizvodnje solarne energije porastao je za 22% u 2021. U mnogim slučajevima, solarni paneli postanu neisplativi prije nego što dođu do kraja svog očekivanog životnog vijeka. Dizajn solarnih panela se redovno unapređuje, što znači da je jeftinije zamijeniti solarne panele koji su stari samo 10 ili 15 godina, boljim verzijama.

Kolijer kaže da ukoliko se trenutni trendovi rasta zadrže, količina otpadnih solarnih panela bi mogla biti ogromna.

„Do 2030. mislimo da ćemo imati četiri miliona tona otpada, što je još uvek moguće kontrolisati, ali do 2050. mogli bismo da završimo sa više od 200 miliona tona na globalnom nivou”, kaže Kolijer.

Kada se to stavi u perspektivu, svijet trenutno proizvodi ukupno 400 miliona tona plastike svake godine.

Izazovi sa reciklažom

Razlog zašto ima tako malo objekata za reciklažu solarnih panela je taj što do nedavno nije bilo mnogo otpada za obradu i ponovnu upotrebu.

Prva generacija solarnih panela tek sada dolazi do kraja svog upotrebnog vijeka. 

Francuska je već lider među evropskim zemljama kada je u pitanju prerada fotonaponskog otpada, kaže Nikola Defren. Njegova organizacija, Soren, u čitavoj Francuskoj sarađuje na izvlačenju djelova iz solarnih panela koje je moguće ponovo upotrijebiti.

„Za najveći koji smo razmontirali trebalo nam je tri mjeseca“, prisjeća se Defren.

Njegov tim u Sorenu eksperimentiše sa različitim načinima recikliranja onoga što sakupe.

U ROSI-evoj visokotehnološkoj fabrici u Grenoblu, solarni paneli se mukotrpno rastavljaju da bi se povratili dragocjeni materijali koji se nalaze u njima kao što su bakar, silicijum i srebro.

Svaki solarni panel sadrži samo sitne fragmente ovih dragocenih materijala i ti fragmenti su toliko isprepletani sa drugim komponentama da ih do sada nije bilo isplativo razdvojiti.

Ali obzirom da su toliko vrijedni, efikasno vađenje tih dragocjenih materijala moglo bi da bude revolucionarno, kaže Defren.

„Preko 60% vrijednosti sadržano je u 3% težine solarnih panela“, kaže on.

Tim u Sorenu se nada da će, u budućnosti, skoro tri četvrtine materijala neophodnih za pravljenje novih solarnih panela, među kojima i srebro, moći da se sačuva iz penzionisanih fotonaponskih panela i reciklira, kako bi se pomoglo ubrzavanje proizvodnje novih.

Trenutno nema dovoljno srebra na raspolaganju za izgradnju miliona solarnih panela koji će biti potrebni za prelazak sa fosilnih goriva, kaže Defren:„Možete da vidite gde se nalazi usko grlo u proizvodnji, a to je srebro”, kaže on.

U međuvremenu, britanski naučnici pokušavaju da razviju tehnologiju sličnu kao ROSI.

Prošle godine, istraživači sa Univerziteta u Lesteru objavili su da su razradili kako da izvuku srebro iz fotonaponskih jedinica koristeći fiziološki rastvor.

Ali do sada, ROSI je jedina kompanija u svojoj oblasti koja je uspjela da podigne svoje poslovanje na industrijski nivo.

Sa druge strane, tehnologija je skupa. U Evropi, uvoznici ili proizvođači solarnih panela su odgovorni za njihovo odlaganje na kraju njihovog vijeka. Mnogi preferiraju drobljenje ili usitnjavanje otpada – što je daleko jeftinije.

Defren priznaje da je intenzivna reciklaža solarnih panela još uvek u povoju. Soren i njegovi partneri su prošle godine reciklirali nešto manje od 4.000 tona francuskih solarnih panela.

Ali postoji potencijal da se uradi mnogo više. I on je to pretvorio u svoju misiju.

„Težina svih novih solarnih panela prodatih u Francuskoj prošle godine je bila 232.000 tona”, navodi Defren.

Kaže da će on toliko morati da skuplja svake godine, kada se istroše za dvije decenije.

„Kada se to dogodi, moj lični cilj je da osiguram da Francuska bude tehnološki lider u svijetu”, zaključuje Defren.