Kada je egzistencija ugrožena, rodne potrebe su u sijenci

Tereza Vujošević je politikološkinja i pravnica sa iskustvom u radu u oblasti migracija, ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava. Pored svog istaknutog angažmana u domenu rodnih pitanja i ženskih prava, Vujošević je takođe dio “Nove generacije” UNDP-a. Kroz “Novu generaciju”, oni su stvorili prostor za djelovanje mladih ljudi koji svojim uvjerenjima, promišljanjima, preispitivanjima sebe i drugih, razbijaju predrasude, pomjeraju sopstvene granice i kreiraju kulturu uvažavajućeg dijaloga. Sa Terezom Vujošević smo razgovarali o položaju, potrebama i pravima socijalno ugroženih žena u Crnoj Gori.

Šta si kroz svoj rad naučila o položaju socijalno ugroženih žena, koji su njihovi najveći izazovi u Crnoj Gori? 

Pred ženama u Crnoj Gori su, bez obzira kojoj socijalnoj grupi pripadale, mnogi izazovi koje moraju ili se očekuje da savladaju ne samo kako bi bile prihvaćene od strane društva, već kako bi uživale osnovna ljudska prava. Žene, ali i muškarci, koji se nalaze u socijalno ugroženom položaju u prvom redu teže zadovoljenju osnovnih životnih potreba, što je i prirodno. O ovome rijetko ko ko nije u istoj situaciji ni ne razmišlja, jer se podrazumijeva da hrana, čista voda, topao krevet i siguran dom nijesu problem. Na ženama je dodatan teret očekivanja i odgovornosti vezan za privatnu sferu, vaspitanje djece, njegu ostalih članova domaćinstva, kućne poslove i ostale uloge koje u patrijarhalnom društvu pripadaju ženama, tako da nerijetko biva van društvenog života, izvora informacija o svojim pravima i mogućnosti da se osnaži do mjere da može lične kapacitete koristiti i razvijati van domaćinstva. Onda kada pak rade, bilo da su formalno zaposlene ili ne, nadoknada za njihov rad, a nerijetko je riječ o teškim fizičkm poslovima, je nedovoljna.

Postoji li dvostruka diskriminacija kada su one u pitanju – kojim su sve vrstama rodne diskriminacije i nasilja izložene? 

Rekla bih da ne govorimo o dvostrukoj, već višestrukoj diskriminaciji. Svaka osoba je poseban sistem koji čine različite potrebe, ljudski resursi sa kojima raspolaže, te različite barijere koje onemogućavaju ostvarivanje punog potencijala, u svakom smislu. Predrasude i stereotipan model razmišljanja čiji su korjeni pronašli plodno tlo u patrijarhatu i strahu i drugačijeg, onog što “nije naše”, čine da se žene moraju boriti na najmanje dva fronta – sa predrasudama koje postoje u glavama i sa faktičkim nepravdama koje im se dešavaju. Krenimo od najranijeg uzrasta i vršnjačkog nasilja nad djecom, nasilja u porodici o kom je i dalje sramota govoriti, neprimjerenih pitanja na intervjuima za posao, seksističih, mizoginih komentara… Mnogo toga su žene koje se nalaze u socijalno teškim situacijama primorane da trpe, ne reaguju, jer je njihova borba za život nepravedna. Same spram mnogih.

Kako komentarišeš zakonodavni okvir Crne Gore koji bi trebao da ih, kao ranjivi dio društva, štiti? Kako je na papiru a kakva je praksa? 

Nacionalni zakoni gotovo u potpunosti prate međunarodne standarde, ali je potrebno prije svega preventivno djelovati, osnaživati žene, informisati ih o pravima i načinima njihovog ostvarivanja, te kontinuirano obučavati pružaoce usluga/lica koja štite prava, kako bi njihov pristup, brzina reakcije i zaštita, u slučaju potrebe, bili primjereni, prilagođeni potrebama i održivi. Kada samo jednom pružite neki vid podrške/pomoći najčešče ne riješavate problem, jer, ističem, riječ je o sistemskim pitanjima za koja je neophodna posvećenost, međusektorska saradnja, vrijeme i povjerenje. Dakle – prevencija, prevencija i prevencija. Ako govorimo o nasilju, na primjer, strožije kazne će rijetko koga odvratiti od izvršenja čina nasilja, a kada dođe do primjene sankcije već je kasno, nečiji život/i su trajno izmjenjeni, uništeni. 

Koje su to rodne potrebe kada su ugrožene žene u pitanju a koje često prolaze ispod radara jer su u prvom planu one egzistencijalne?

Nažalost, pored čisto egzistencijalnih potreba ostale rodne potrebe ostaju u trećem, četvrtom planu. Počnimo sa najosnovnijim – menstrualna higijena. U 21. vijeku nemaju sve žene pristup aktiklima koji su im potrebni tokom menstruacije. Pogledajte samo koja je cijena uložaka i tampona kada sledeći put odete u prodavnicu. Ja ovdje ne govorim o hiru, izbirljivosti, ili čemu već, da li će neko kostiti maskaru ovog ili onog proivođača, već o osnovnoj fiziološkoj potrebi. Kako vas za drugu fiziološku potrebu u svakom toaletu čeka toalet papir, to da ćete uloške vidjeti u nekom na nivou je statističke greške. Sve ovo ima direktan uticaj na odsustvovanje djevojčica, djevojaka i žena sa nastave, kasnije sa posla, društvenih događaja.

Planiranje porodice, upotreba kontracepcije, selektivni abortusi i dalje su pitanja o kojima ne odlučuje samo žena, ona o čijem se tijelu radi. Uzrok – patrijarhat sa početka priče.

Kako patrijarhalno uređenje jedne zemlje, kao što je Crna Gora, može rezultirati time da sve više žena biva socijalno i ekonomski ugroženo? Kakve trajne posljedice to ostavlja?

Da biste bili samostalni ekonomska nezavisnost je preduslov. Rodna ravnopravnost ne podrazumijeva da smo svi isti, već da su pred nama jednake šanse i prava. To znači da, imeđu ostalog, za isti rad svi moraju imati istu zaradu. Praksa je drugačija. Žene, iako u Crnoj Gori i dalje čine veći dio visokoobrazovanih građana, ne čine i većinu u visokom menadžmentu o na odlučijućim pozicijama, a i na svim ostalim radnim mjestima platni jaz postoji. Takođe, podjela na muška i ženska zanimanja je i dalje aktuelna. Baš mi je prije par dana prijateljica, izuzetna profesionalka u svojoj struci,  rekla kako je komentar njenog supervizora na prethodnom poslu bio: “Šteta što radi ovdje (riječ je o odgovornom poslu za koji je potrebno biti od integriteta, sa stavom, osjećajem za pravdu, raditi duže od zvaničnog radnog vremena), ona je žena koju bi svako poželio za suprugu.”

Svjedoci smo i činjenice da ženama u politici u našem društvu nikad nije bilo teže i neprijatnije. Osim što su konstantne mete seksističkih i mizoginih komentara, nećete baš često čuti/pročitati da neko komentariše njihove kompetencije, pamet, profesionalnost, već će se diskutovati o dužini suknje, boji laka za nokte koji se ne slaže sa “autfitom”, frizuri. Ona je objekat i kvota, a poruka svim djevojčicama i ženama koje se drznu i da pomisle da se bave onim što je “muško” – “Nemoj, vidi šta njima rade i tebi će!”

Zato će na drugoj strani njega o članovima porodice i domaćinstvu biti njihova sfera, gotovo isključivo. A koliko košta taj rad?

Gdje se one nalaze na listi prioriteta nadležnih i zbog čega? Kome su one prepuštene? 

Rodna pitanja, orodnjavanje, rodno senzitivno budžetiranje i drugi “rodni” termini poslali su dio našeg vokabulara,  ali iskrena da budem nijesam sigurna kako ih razumijemo, ako ih razumijemo. Biće potrebne godine i godine da ravnopravnost, u ovom slučaju rodnu, podrazumijevamo, a ne da samo formalno gledamo kroz rodne naočare čija nam dioptrija baš i ne odgovara. Zato je važno da sami osvijestimo da feminizam nijesu brkate žene koje su protiv muškaraca, protiv svakoga. Svi su važni na ovom putu i bez  podrške i učešća svih  u ravnopravnosti nema niti ravnog, niti pravog.

Posebno u ostvarivanju prava socijalno ugroženih kategorija društva od presudnog značaja je dostupnost informacija,  pravovremena reakcija nadležnih institucija, kontinuitet u radu i osnaživanju.

Na koje načine svi građani mogu doprinijeti da se poboljša položaj najranjivijih žena u našem društvu?

Najranjivije teško prepoznate zbog maske “snage” kojom se štite. A štite se od društvenih normi koje kažu – “samo slabi traže pomoć”, “i drugi su trpili, možeš i ti”, “ćuti, može gore”, “kako ćeš sama, ne možeš sa djecom kod tvojih”, “dobro je tebi, makar koru hljeba imaš”. Svako od nas može da podijeli informacije sa kojima raspolaže i uputi djevojčicu, djevojku, ženu na instituciju/organizaciju koja je dužna da je zaštiti, provjeri da li su preduzeli nešto,  zove policiju ukoliko posumnja na nasilje jer je svako nasilje i u naša četiri  zida, svako od nas može da kaže “dobro jutro”, “dobar dan”, “kako ste” a ne da ubrza korak i okrene leđa realnosti.