Kada jezik nestaje, identitet blijedi

Foto: RomaNet, Jasmina Beriša

Prema podacima Popisa stanovništva iz 2011. godine, u Crnoj Gori živi 6 251 pripadnik romske i 2 054 pripadnika egipćanske zajednice. Međutim, prema procjenama Savjeta Evrope, stvaran broj pripadnika ovih zajednica je značajno veći, približno 25 000. Romski jezik kao maternji koristi 5 169 osoba, što čini svega 0,83% ukupnog stanovništva Crne Gore.

Istraživanje sprovedeno od strane DeFacto Consutancy iz 2020. godine pokazuje da je za 57,3% Roma i Egipćana romski jezik maternji, dok je drugi najzastupljeniji albanski jezik, sa 35,2%. Iako većina Roma i Egipćana aktivno koristi crnogorski jezik, čak trećina ispitanika iz istraživanja prijavila je da ima poteškoća u njegovom korišćenju, dok 27,4% njih nije pismeno na crnogorskom jeziku. Jezik Roma i Egipćana predstavlja važan dio njihovog kulturnog identiteta, međutim, iako je Crna Gora 2006. godine ratifikovala Evropsku povelju o manjinskim i regionalnim jezicima, čime se obavezala na zaštitu i promociju romskog jezika, on i dalje nije prepoznat u zvaničnoj upotrebi, niti je integrisan u obrazovni sistem ili javne institucije, a mlađe generacije ga sve manje koriste.

Jezik predstavlja univerzalno sredstvo komunikacije, temelj identiteta jedne zajednice, njene kulture i tradicije, doprinosi jačanju kolektivne svijesti i osjećaja pripadnosti zajednici, pa je njegovo očuvanje od suštinske važnosti za očuvanje identiteta zajednice, smatra prof. dr Dragica Žugić, dekanica Filološkog fakulteta na Univerzitetu Donja Gorica. „Jezik nosi mnoštvo vrijednosti – on je simbol, ali i stalna potvrda duhovnog bića i narodne pripadnosti“, navodi prof. Žugić, pozivajući se na poznatog njemačkog filozofa Johana Gotfrida Herdera, koji je u svom „Eseju o porijeklu jezika“ napisao da je jezik domovina jednog naroda.

Komitet eksperata Evropske povelje u svom sedmom izvještaju iz septembra 2023. godine navodi da je situacija i dalje kontroverzna – romski jezik nije priznat Ustavom Crne Gore kao jezik u službenoj upotrebi, iako je zaštićen kroz instrumente ratifikacije Povelje. „Postoji očigledna kolizija između domaćeg zakonodavstva i obaveze da se obezbijedi visok nivo zaštite, koji se zahtijeva shodno ratifikaciji Povelje. Romski jezik još uvijek nije prisutan u formalnom i redovnom obrazovanju, uglavnom zbog nepostojeće obuke za nastavnike i nedostatka nastavnog materijala“, navodi se u izvještaju.

Svjesni navedenog, grupa aktivista iz nevladine organizacije Phiren Amenca, umjesto čekanja na institucionalnu podršku, pokrenula je inicijativu snimanja edukativnih videa na romskom i crnogorskom jeziku. Zbog nedovoljne zastupljenosti u medijima i obrazovnom sistemu, odlučili su da kreiraju sadržaj koji će ne samo očuvati jezik, već i osnažiti osjećaj ponosa unutar zajednice. Svaki snimljeni video mali je, ali važan korak ka očuvanju identiteta romske zajednice za buduće generacije.

“Gubitak jezika znači gubitak dijela sebe”, ističe aktivistkinja Jasmina Beriša. Navodi da je snimanje edukativnih videa na romskom jeziku rezultat entuzijazma i inicijative nekoliko aktivista. “Zajedno sa Mehremom Đukatani, Enisom Eminovićem, uz podršku direktora organizacije Elvisa Beriše, odlučili smo da doprinesemo očuvanju romskog jezika kroz video sadržaje na društvenim mrežama”,  kaže Beriša. Ovi video klipovi, koji su počeli kao jednostavne objave na YouTube-u, a potom i na društvenim mrežama poput Instagrama i TikToka, brzo su postali popularni, dopirući do publike širom različitih zemalja.

Izostanak adekvatnog obrazovnog materijala jedan od uzroka niske stope pismenosti

Podaci o stopi pismenosti unutar romske i egipćanske zajednice su gotovo alarmantni. Prema rezultatima istraživanja MICS iz 2018. godine, žene iz romske i egipćanske populacije iz najsiromašnijih slojeva društva imaju najnižu stopu pismenosti, koja iznosi svega 30,6%, dok kod pripadnica najbogatijih slojeva ta stopa iznosi 62,9%. Slične razlike primjećuju se i među muškarcima – pismenost romskih i egipćanskih muškaraca iz siromašnih porodica iznosi 56,9%, dok u najbogatijim slojevima dostiže 75,3%. Ovi podaci ukazuju na duboku neravnopravnost unutar zajednice koja se, osim ekonomskog položaja, ogleda i u pristupu obrazovanju i pismenosti. Istraživanje Ombudsmana iz 2022. godine, koje je sprovedeno u romskim naseljima, dodatno potvrđuje ovu zabrinutost – romski jezik se nedovoljno koristi, a ne uči se ni u školama. Iako postoje međunarodni sporazumi i zakonski okviri koji bi trebali da štite i unaprijede status romskog jezika, on ostaje marginalizovan, a borba za njegovo očuvanje uglavnom se oslanja na napore nevladinih organizacija i pojedinaca unutar zajednice.

Jedan od izazova u očuvanju manjinskih jezika, kao što su romski i egipćanski, jeste sve veća dominacija svjetskih jezika, koji prevladavaju u obrazovanju, medijima i javnom životu, što manjinske jezike čini ranjivijim, smatra profesorica Žugić. „Problem je i standardizacija jezika, budući da manjinski jezici često nemaju standardizovan pisani oblik ili imaju više dijalekata, što otežava učenje i razvoj obrazovnih materijala. Negativni društveni stavovi prema govornicima manjinskih jezika, prisutni posebno u školama, dodatno pogoršavaju situaciju, jer stvaraju pritisak i osjećaj stigmatizacije, što ubrzava prelazak na dominantni jezik“, upozorava profesorica Žugić.

Da je to zaista slučaj, potvrđuje i Jasmina Beriša. Ona ističe da najčešće koristi romski jezik kod kuće sa članovima porodice, ali da primjećuje zabrinjavajući trend. “Sve manje koristimo romski, naročito s mlađima iz naše porodice. Kao porodica, trudimo se da ih više navikavamo na crnogorski jezik zbog škole i lakše integracije u svakodnevni život,” objašnjava ona. Ova situacija je izazovna za porodice koje pokušavaju pronaći ravnotežu između očuvanja romskog jezika i prilagođavanja na okolinu. Beriša naglašava da je važno ne samo koristiti jezik, već i osjećati se ponosno kada ga govore. Međutim, često se suočava s negativnim reakcijama okoline. “Kada razgovaram na romskom, često dobijam komentare kao što su „Nemoj na tom jeziku, u Crnoj Gori si, pričaj crnogorski.“ Takve reakcije su suptilan oblik pritiska koji me podsjeća da društvo još uvijek ne prihvata u potpunosti različitost.” Jasmina podsjeća na teške trenutke iz prošlosti kada su ljudima oduzimana prava da govore romski. “Iako više nemamo fizičke sankcije, danas se suočavamo s nevidljivim, ali vrlo stvarnim barijerama koje nastoje ‘ugušiti’ naš jezik kroz socijalni pritisak i stigmatizaciju.”

Školovanje na nematernjem jeziku može voditi ka asimilaciji

Iz JU Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore ističu da Romi u Crnoj Gori nemaju svoje lingviste, prevodioce, naučnike, akademske slikare i muzičare, zbog čega su često prinuđeni da angažuju stručnjake izvan zemlje. “Nažalost, prema našim saznanjima, crnogorski lingvisti i naučnici se ne bave romskim jezikom”, navode iz Centra. Šejla Pepić, saradnica u socijalnoj inkluziji u oblasti socijalne zaštite u Romskom savjetu i edukatorka u Omladinskom centru Roma/Romkinja i Egipćana/Egipćanki naglašava da crnogorsko društvo u cjelini nije svjesno stepena zapostavljenosti romskog jezika. „Romski jezik je sve manje zastupljen i korišćen kod mlađih pripadnika romske zajednice, nije zvanično zastupljen u školskom programu, ne koristi se na Univerzitetima i nemamo nastavnog osoblja koje bi govorilo na romskom jeziku“, ističe Pepić.

Prema istraživanju UNICEF-a, djeca koja odrastaju u segregiranim zajednicama, poput romskih naselja, često imaju ograničeno znanje lokalnog jezika. Kao rezultat toga, potrebna im je dodatna podrška u obrazovanju, koja je rijetko dostupna u školama. Kako se navodi, ova situacija dovodi do ozbiljnih problema, jer neki učenici završavaju školu bez osnovnih vještina čitanja i pisanja.

Foto: UNICEF CG – Duško Miljanić

Odrasli Romi ističu da je jezička barijera, u kombinaciji s nedostatkom podrške za učenje službenog jezika i savladavanje školskih obaveza, prepreka romskoj djeci da postignu uspjehe slične svojim vršnjacima. Ipak, postoji i pozitivna strana: kvalitativna analiza UNICEF-a pokazuje da romske majke prepoznaju važnost programa podrške razvoju u ranom djetinjstvu i žele da njihova djeca imaju pristup ovim programima, jer vjeruju da su ključni za njihovu socijalizaciju i integraciju u društvo. Iz JU Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore ističu da se sve veći broj mladih Roma odlučuje za završavanje srednjeg i visokog obrazovanja, iako to obrazovanje nije na njihovom maternjem jeziku. “Školovanje na nematernjem jeziku može imati ozbiljne posljedice i vodi ka asimilaciji”, upozoravaju iz Centra.

Mogućnosti velike, nedostaje adekvatna podrška 

Da bi romski jezik opstao, bio uveden i standardizovan, potrebna je ne samo volja pripadnica/ka romske zajednice koji prenose jezik sa generacije na generaciju, već i podrška relevantnih institucija. Kao pozitivan primjer Pepić ističe uvođenje programa Romologija na Institutu za strane jezike u Podgorici. “Ipak, odgovornost institucija uvijek mora postojati i uvijek moraju biti svjesni koliko još prostora ima da se radi na integraciji i reintegraciji romske zajednice u Crnoj Gori”, naglašava Pepić.

Kako ističu iz Centra, izdavanje Rječnika romsko-crnogorskog i crnogorsko-romskog jezika, autorke dr Hedine Tahirović – Sijerčić, predstavlja “krunu posvećenosti kulturi, duhovnosti i identitetu romske zajednice”. Ovaj rječnik sadrži oko 10.000 odrednica, ilustrovanih primjerima, i ima za cilj jačanje jezičkih i kulturnih veza Roma sa crnogorskim društvom. Centar je objavio i Romski pojmovnik dr Vesne Delić, leksikon koji pruža osnovne informacije o kulturi Roma, ali i o drugim manjinskim zajednicama koje se često poistovjećuju sa Romima. Ova publikacija je namijenjena prevazilaženju predrasuda i neznanja o romskom identitetu. Centar se, tokom svog petnaestogodišnjeg postojanja, ponosi i činjenicom da je objavio prvu knjigu na standardizovanom romskom jeziku u Crnoj Gori – zbirku priča Ruždije Rusa Sejdovića „Eremit“ iz 2011. godine, a zatim još dvije knjige istog autora, koje su štampane na romskom i crnogorskom jeziku, “Svjetlost u ponoć” 2012. godine i “Kosovo Karusel” 2015. godine.

Foto: CEKUM

Zahvaljujući naporima Centra, romska zajednica je dobila i prvi časopis na romskom jeziku Alav (“Riječ”), čija je izdanja kasnije preuzeo Romski Savjet. Takođe, veliki broj tekstova, poezije i priča na romskom jeziku objavljen je u njihovom časopisu Kod, koji izlazi dva puta godišnje.

Uvođenje dvojezičnih obrazovnih programa, digitalnih resursa poput aplikacija i web stranica, kao i promovisanje jezika kroz kulturne manifestacije i medije, značajno bi doprinijelo očuvanju romskog jezika, smatra prof. Žugić. Prema njenim riječima, podršku ovim inicijativama mora obezbijediti i država kroz adekvatne zakone i jezičke politike koje favorizuju manjinske jezike. “Samo koordinisani napori lingvista, zajednica i Vlade mogu osigurati dugoročno očuvanje jezičke raznolikosti,” naglašava dekanica Žugić.

„Svaka izgovorena riječ na romskom je most između prošlosti i budućnosti, naš identitet i naša snaga. Bez jezika, gubimo dio sebe. Zato govorimo, pišimo i čuvajmo romski jezik!“, naglašava Jasmina Beriša. Na romskom jeziku: „Sa e alava ani romani chib si o phurt mashkar o nakhlipe thaj o avutnipe. Amaro identiteto thaj amaro zoralipe. Bi ćhibako xasara jekh kotor andar amende. Anda kodo den vorba pi romani chib, škurin thaj arakhen e romani shib.“