Mediji bez impresuma krše zakon i profesionalne standarde

Objavljeno: 23.12.2021, 16:52h na portalu PCNEN

Specifična politička i društvena situacija u Crnoj Gori dovela je do osnivanja velikog broja online medija iliti portala. Neki od njih imaju veliki uticaj na javni diskurs i veliki broj pratilaca na društevnim mrežama. Međutim, vlasnici, uređivači i autori u ovim medijima nijesu poznati javnosti, iako bi trebali biti.

Član 14 novog Zakona o medijima (2020.) kaže da impresum medija mora sadržati naziv medija, naziv/ime i sjedište/prebavilšte osnivača, adresu elektonske pošte ili internet stranice, lično ime odgovornog urednika medija i odgovornih urednika za pojedina izdanja ili rubrike, podatke o nadležnim regulatornim, odnosno nadzornim tijelima, kao i registracioni broj medija.

Profesionalni standardni novinarstva nalažu da medijski impresum treba da sadrži i uređivačku strukturu i listu zaposlenih i saradnika.

Uprkos zakonskoj i etičkoj obavezi, mnogi online mediji nemaju impresum. Jedan od takvih je portal „Jasno.me“. Neki portali, poput „Crnogorski portal“ i „Aktuelno“ sadrže djelimične informacije (adresa, telefon), bez ostalih potrebnih informacija. Portal „Borba“ objavio je samo kontakt email.

Doc. Dr Vuk Vuković, stručnjak u oblasti digitalne kulture i novih medija i profesor na Fakultetu političkih nauka i Fakultetu dramskih umjetnosti, smatra da je teško zakonom obuhvatiti polje novih medija zbog brzine njihovog mijenjanja, a birokratske izmjene zakona su jako spore. Misli da je jedini način da djelujemo proaktivno i preventivno iz zakonodavne perspektive.

Vuk Vuković

„U tom slislu sagledano, primjer novog Zakona o medijima nije dobar jer mi i dalje nemamo sređen i transparentan registar elektronskih publikacija i to je, s aspekta transparentnosti, korak unazad u odnosu na prethodno zakonsko rješenje po kojem je nadležnost nad elektronskim publikacijama imala Agencija za elektronske medije“, smatra on.

Bojana Laković Konatar iz Sindikata medija Crne Gore kaže da ovi mediji, osim što krše profesionalne standarde krše i Zakon o medijima koji propisuje impresum kao obavezu, te da on mora biti vidljiv, lako prepoznatljiv i uvijek dostupan.

Ona objašnjava da je objavljivanje impresuma petominutni posao. „Ako neko ne želi da te informacije objavi, to nam govori dovoljno kakav je odnos tog medija pema javnosti, prema zaposlenima, prema zakonima i prema medijskoj zajednici“.

Ona smatra da smo svi svjesni činjenice da se ovaj dio zakon krši, ali i dalje ne radimo ništa da to promijenimo. „Tu u prvom redu mislim na državu, koja je istim zakonom predvidjela i novčane kazne za one koji ne objave impresum, pa opet nijesam sigurna da je neko kažnjen po tom osnovu“, kaže Laković Konatar.

Koga čitamo i ko nas informiše?

Mediji bez impresuma ne dozvoljavaju čitaocu da zna ko ga informiše. U takvim medijima tekstovi su često nepotpisani ili se stavljaju inicjali, ali nema impresuma da te inicijale i opravda.

Po mišljenju Vuka Vukovića, anonimnost je uzrok većine problema koji proističu iz onoga što zovemo savremena medijska kultura.

„Benefiti odluke da se posluje anonimno u oblasti medija su uglavnom ideološki, iako se, po mom dubokom uvjerenju, iza svake ideologije krije kapital“, kaže Vuković.

On podjseća na to da je nedavno portal „Udar.me“, koji nije imao impesum i obavezne podatke, iznio niz optužbi protiv jednog dijela crnogorskih građana i time ih obojio kao anti-državne djelatnike.

„Iako riječ ‘izdajnik’ nikada nije bila medijski prisutnija i nikada nije bila jeftinija, ovakvo djelovanje je imalo, bez dileme, politički cilj, a svjedoci smo da takav cilj najčešće ne bira sredstvo“, kaže Vuković.

Po njegovom mišljenju, zabrinjavajuće je što takvo djelovanje nije imalo odgovor sistema.

„Anonimnost u kontekstu vlasništva ne može unaprijediti sistem, niti afirmisati ozbiljne standarde medijske kulture“, poručuje Vuković.

Bojana Laković

Bojana Laković Konatar smatra da sa jedne strane anonimnost autora baca sjenku na istinitost i kredibilnost informacije. Ipak, ona misli da anonimnost autora može imati više razloga. Jedan od njih može biti, kako ona kaže, užasni uslovi u kojima rade zaposleni u medijima.

„Ako se suočavate sa pritiscima, cenzurom i samocenzurom, radite za platu koja je ispod državnog prosjeka i često kasni, napadi i prijetnje su nešto što vam uopšte ne treba“, objašnjava Laković Konatar.

Međutim, kada je u pitanju anonimnost vlasnika, ona nema razumijevanja. Kako kaže, jedino objašnjenje za to jeste da vlasnicima odgovara da se ne zna da oni stoje iza nekog medija.

Kao pozitivam primjer medija sa impresumom može se uzeti portal Vijesti koji u svoj impresumu ima jasno istaknutu vlasničku i uređivačku strukturu, odgovorna i pravna lica kao i ostale potrebne informacije.

Marija PEŠIĆ