Mladi kik-bokser Sultan osvaja medalje gdje god se pojavi (video)

Sultan Imeri je četrnaestogodišnji kik bokser koji niže uspjehe od samog početka. Uprkos ne tako sjajnim uslovima, i staroj opremi Sultan je sjajan sportista koji izaziva osjećaj ponosa.

,,Ustajem u pet ujutru, klanjam svoj namaz, doručkujem i onda trčim. Posle toga odmorim malo i idem na trening oko sedam gdje me treniraju moji treneri Mijo i Milan“, priča on.

Sultan trenira u zetskom kik boks klubu, ali i kod kuće sa svojim ocem i braćom.

,,Kik boks treniram evo skoro sedam godina, i pošto je moj otac bio i bokser i karatista i kik bokser, trenirao me od malih godina i meni se svidio taj sport.“

Završio je osmi razred osnovne škole, lako postiže sve svoje obaveze i ne žali se, jer kako kaže ima jaku volju, a i škola je ujutru dok mu je trening u večernjim časovima.

Prisjeća se svog prvog meča u Tivtu, kada je pobijedio mnogo jačeg i spremnijeg protivnika.

,,Znam mu brata koji je šampion, i ja sam mislio da je on isti kao brat mu… ali ipak sam ga pobijedio“, smješka se Sultan.

Skromno navodi samo par stvari koje bi volio da još imaju u klubu.

,,Volio bih da imamo jedan mali ring i tatami da bismo mogli bolje da treniramo“, kaže on.

Ipak, činjenica je da klubu u kom Sultan trenira fali uslova. Daske škripe, oprema je stara, a prostor mali.

,,Kao što vidite ovaj pod, oni možda poslije svake runde moraju da uzmu da popravljaju sa nekim tegovima, jer iskaču ekseri, bilo bi dobro da se pod pripremi, da imaju tatami, ajde za ring nema ni veze, prostor je mali“, priča Đulijan Imeri, Sultanov otac.

Pod u kik boks klubu Zeta, Foto: Romanet

Naglašava i da je oprema veoma stara, i da u toku jedne runde moraju više puta doći kod trenera da im se namjesti.

Sultanov otac kaže da momci iz kluba, između ostalih i Sultan i njegova braća, propuštaju mnoga takmičenja jer nemaju nikakvu finansijsku podršku.

,,Pa nemaju mogućnosti, znači kad mogu neđe tu u okolinu pođu, i osvajaju. Oni bi osvojili još mnogo toga, pa bismo ih mi još više trenirali, i ja vjerujem da bi donijeli dobre rezultate“, kaže on

Sultanov trener, Mijo Krstić, kaže da bi bilo lijepo kada momci iz kluba makar ne bi morali da razmišljaju o putnim troškovima, smještaju i opremi.

,,Borimo se nekako, ne samo u ringu nego i u finansijskom dijelu da ispratimo sva ta takmičenja“, priča trener.

Mijo hvali Sultana i njegove napore. Kaže kako je izuzetan talenat.

Mijo Krstić, Sultanov trener, Foto: RomaNet

,,Kik boks je dosta naporan sport i malo i rizičan i onda momci dođu tu treniraju par mjeseci i odustanu. Tako da nije lako braći Imeri što su bili tu, baš svaka im čast jer baš se zalažu puno, pogotovo se Sultan izdvojio. On je dječak pred kojim je, ako bude trenirao i naravno sve slušao, svijetla budućnost“, zaključuje on.

I Sultanov otac ga po pitanju kik boksa izdvaja od ostale djece, kaže da svi na neki način  i zabušavaju, ali Sultan je nezaustavljiv.

,,Sultana ne mogu da zaustavim, ni ja ni Mijo, niko ne može da ga zaustavi. Kiša, vjetar, njega ne zaustavlja, dolazi i noću i danju“, kaže Đulijan.

Sultan je od 20ak mečeva izgubio samo dva, sa svih ostalih vratio se sa medaljama. Kaže da prije nego uđe u ring razmišlja o dvije stvari.

Đulijan Imeri, Sultanov otac, Foto: RomaNet

,,Prvo razmišljam da se ne povrijedim, a onda se molim Bogu da pobijedim.“

Đulijan, kao otac, brine kada sultan ulazi u ring, ali ne previše, jer ga prije svega i sam sprema. Nakon svakog meča kakav god ishod bio ponosi se njime.

Ne treba samo Đulijanov otac, trener ili porodica da se ponose, kao društvo trebamo biti ponosni na sve naše talente. Pogotovo one koji uprkos svim preprekama ne odustaju.

The content of this article is the sole responsibility of the author and NGO Phiren Amenca and does not necessarily reflect the views of the European Union or the Reporting Diversity Network 2.0.

Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i nevladine organizacije Phiren Amenca i ne odražava nužno stavove Evropske unije ili Reporting Diversity Network 2.0.

Priča preuzeta sa portala Romanet.