Nevidljiva zgrada na adresi Kamenjar bb

Objavljeno: 16.03.2020, 18:47h na portalu PCNEN

Porodica Bojić kupila stan u nevidljivoj zgradi i u toj nevidljovosti, zbog nemara institucija, čami dvije decenije

Priča o nevidljivoj zgradi nije priča maštovitog djeteta koje se zaigralo, već o problemima koji već 20 godina muče porodicu Bojić iz Bijelog Polja.

“Moj otac, dugogodišnji  radnik pošte, dobio je 1981. godine na korišćenje stan od 48 m² u stambeno-poslovnoj zgradi pošte u Nedokusima u opštini Bijelo Polje. Ta zgrada ni dan danas nije upisana u katastar, te mislim da nema ni upotrebnu dozvolu“, kaže Masan Bojić, zanatlija i kreator etno suvenira i ekoloških igračaka za djecu.

Njihove muke počele su prije dvije decenije,  kada je Masanov otac Blažo Bojić kupio stan u kojem je živio sa porodicom od Pošte Crne Gore i otišao sa tadašnjim direktorom Branimirom Gvozdenovićem da prepiše vlasništvo na svoje ime.

“Kada smo otkupili stan 2000. godine, moj otac je pošao u katastar sa direktorom pošte i odnijeli su ovjereni kupoprodajni ugovor. Sud je ovjerio taj kupoprodajni ugovor i potvrdio da je izvršena kupoprodaja stana”, nastavlja priču Masan.

No, s obzirom na to da katastar nepokretnosti nije tada bio zahvatio područije industrijske zone Opštine Bijelo Polje, odgođen je unos.

Prošle su dvije decenije i porodica Bojić je odlučila da proda stan. Kada je Masan, tim povodom, navratio u katastar, čekalo ga je iznenađenje.

“Kad smo otišli u katastar, ispostavilo se da zgrade i dalje nema u katastru, tj. da ne postoji i  da se tamo vodi kao kamenjar. Ja sam, ipak, pošao kod notara i postavio mu pitanje, da li postoji mogućnost da se prenese pravo vlasnika toga stana sa mog oca na nas djecu, na šta su oni odgovorili da ne može da se prenese pravo vlasništva nečega što ne postoji. Jednostavno je nepostojeći, u papirima ga nema“, kaže Mašan.

On smatra da je njegova porodica prevarena i oštećena od strane neodgovornih institucija.

“Mi smo platili i kupili nešto što sad ne možemo da prodamo. Mi smo oštećeni od strane Pošte Crne Gore, katastra i koga li već u Crnoj Gori”, kaže Masan.

Bojići su htjeli da prodaju stan i odsele se iz Bijelog Polja, jer u tom gradu nema posla, ali su prinuđeni da ostanu tu.

“Ja posla nemam, brat posla nema, tako da  ne znam šta da radimo”, kaže Masan.

On bi volio da Pošta Crne Gore ispravi grešku i otkupi stan od njih po tržišnoj cijeni, jer misli da bi to bilo pošteno, pošto su kupili nešto za šta su mislili da je njihovo, a ispostavilo se da nije i da ne mogu raspolagati s tim po svojoj volji.

To što zgrada u kojoj je stan Bojića formalno ne postoji nije i jedini problem u ovoj zavrzlami koju su napravile institucije.

“Zgrada pošte se sada nalazi na parceli Željeznice Crne Gore, dakle Infrstrukture željeznice Crne Gore. Opština Bijelo Polje je skoro ušla u priču da se napravi taj katastar nepokretnosti za opštinu Bijelo Polje, tj. svih tih naselja u Bijelom Polju. Postoji katastar građevinskog zemljišta, ali nema katastar nepokretnosti.  I sve to kad se završi biće problem to što je zgrada na tuđem zemljištu“, kaže Masan Bojić.

Prema njegovim saznanjima, ‘nedivljivu’ zgradu su gradili Pošta Crne Gore i tadašnja vojska, a 90 –tih je u njenom podrumu bio centar za obavještavanje i uzbunjivanje.

Bojići su ogorčeni na neodgovorno i neblagovremeno djelovanje institucija koje ni nakon 20 godina ne rješavaju njihov problem. Masan ponavlja da bi najbolje  bilo “da se taj stan proda, tj. da ga otkupi pošta”, kako oni ne bi u njemu bili zarobljeni “zbog nečije greške”, ali bi bio zadovoljan i ako bi zgrada bila upisana u katastar.

“Onda nama pošta ne bi trebala više ništa; mi bi mogli da prodamo stan i da nastavimo dalje sa životom“.

Masan nam se požalio i da mu nije omogućeno da u toj ‘nevidljivoj’ zgradi koja mu zagorčava život zakupi prostor za razvoj zanata, a Pošta ga je izdala radionici za vinklovanje motora.

“To znači da Pošta raspolaže zgradom”, konstatuje Masan, uz pitanje: “ali na koji način kad zgrada nije upisana nije jasno?”

“Ja sam tržio da mi izdaju prostor za moj zanat kojim se bavim (neke proizvode od drveta radim, pa sam tražio malu prostoriju da mi izdaju), ali oni su rekli da to mora preko tendera i da mora biti tender raspisan i treba potvrda Vlade Crne Gore, itd. Ponekad počinjem da sumnjam da se u ovoj našoj državi radi sve da se ubiju zanati“, kaže Masan.

Želeći da ovu priču kompletiramo i čujemo šta imaju da kažu oni koje u svojoj priči pominje Masan Bojić, prošle nedelje smo uputili pitanja Pošti Crne Gore i Upravi za nekretnine. Odgovore nijesmo dobili, niti makar kurtoaznu informaciju da će na pitanja biti odgovoreno.

Nadamo se da ovaj ignorantski odnos neće potrajati.

Pitanja za Poštu Crne Gore:

1. Na koji način Pošta Crne Gore  raspolaže objektom?
2. Da li je Pošta Crne Gore podnosila zahtjeve za upis objekta u katastar?
3. Da li su tačne tvrdnje da je vlasnik objekta Pošta Crne Gore, a parcele na kojem je objekat Željeznica Crne Gore ?
4. Ko je odgovoran što objekat, samim tim i stan porodice Bojić, nisu upisani u katastar nepokretnosti?
5. Ko je odgovoran što porodica Bojić sa kupljenim stanom ne može raspolagati u punom pravnom kapacitetu, kao što su prodaja, stavljanje pod hipoteku, legalno izdavanje i ostalo?
6. Da li je Pošta odgovorna što je prodala stan koji praktično u katastru ne postoji?
7. Na koji način Pošta Crne Gore raspolaže objektom koji nije upisan u katastar i da li objekat ima upotrebnu dozvolu?
8. Šta će pošta preduzeti po pitanju rešavanja ovog slučaja i kada će porodica Bojić,  koja je otkupila stan 2000. Godine, moći da upiše stan u katastar nepokretnosti?

Pitanja za Upravu za nekretnine:

1.Da li je Uprava za nekretnine, nakon ovog privremenog rešenja iz 2000. godine, radila na ovom slučaju?
2.Da li je Pošta Crne Gore ikada podnosila zahtjev za upisivanje u katastar ovog objekta?
3. Da li će i kada ovaj objekat biti upisan u katastar nepokretnosti?
4. Čija je odgovornost što porodica Bojić ni nakon 20 godina ne može da ostvari svoje pravo da raspolaže svojim stanom na sve pravne načine, kao što su prodaja, izdavanje, stavljanje pod hipoteku i slično?

Eventualni odgovori, na kojima ćemo i dalje insistirati, biće naknadno objavljeni.

Vuk VUJISIĆ