Njemački paradoks: Pet puta uvećana snaga elektrana na solar i vjetar, a rezerve za balansiranje smanjene 50 odsto

Energetska tranzicija širom svijeta izaziva brojne polemike, a vrlo često je u centru tih diskusija Njemačka. Objava Lajona Hirta, profesora energetske politike na berlinskom fakultetu Hertie School i direktora u firmi Neon, opet je uzburkala duhove. On je ponovio svoj stav o njemačkom paradoksu balansiranja koji se sastoji u tome da je ova država pet puta povećala kapacitet solarnih elektrana i vjetroelektrana, a rezerve za balansiranje su se smanjile 50 odsto.

Profesor Lajon Hirt je u suštini samo dodatno istakao ono što je još 2019. godine pokazao u radu “Kratkoročno trgovanje električnom energijom za balansiranje sistema: Empirijska analiza uloge unutardnevnog trgovanja u balansiranju njemačkog elektroenergetskog sistema”.  (eng. Short-term electricity trading for system balancing: An empirical analysis of the role of intraday trading in balancing Germany’s electricity system).

Hirt kaže da ljudi često izražavaju zabrinutost da će energija vjetra i sunca povećati potrebu za kratkoročnim balansiranjem, naduvavajući balansne rezerve, a samim tim i troškove. I to, dodaje, misle iz dobrog razloga jer ako sve ostalo ostane isto, više vjetra i solara znači veće greške u prognoziranju njihovog rada i više potrebe za balansiranjem.

Ipak, naglašava on, istorija priča drugu priču. Njemačka je u posljednjih 15 godina povećala kapacitet vjetra i sunca pet puta, sa 1,2 GW na 6 GW, a balansne rezerve ne samo da su se povećale manje od pet puta, već su se smanjile 50 odsto!, naglasio je Hirt, i dodao da je to ono što je ranije nazvao “njemački paradoks balansiranja”.

Inače, varijabilnost energije vjetra i Sunca direktno utiče na proizvodnju elektrana koje koriste ovu energiju, pa je to glavna zamerka protivnik obnovljivih izvora, ali i realno najveći problem da sistem prihvati veće količine zelene energije. Drugim riječima, neko mora da proizvede energiju kada vjetar ne duva, a Sunce ne sija.

Hirt objašnjava da je razlog njemačkog paradoksa bliža međunarodna saradnja operatora prenosnih sistema, ali i bolje prognoziranje rada i trgovanje. A, sve to je podstaknuto podsticajima.

Suština je u cijeni poravnanja za odstupanje balansnih grupa. Njegov zaključak je da prilikom prognoza ili analiza kako će izgledati energetski sektor u budućnosti nije pametno da se pretpostavi da će osim elektrana na obnovljive izvore energije sve ostalo ostati isto, da se neće promijeniti.

Inače, Njemačka je evropski lider u instaliranju i vjetroelektrana i solarnih elektrana.

“Oni koji nisu saglasni sa profesorom Hirtom kažu da je ‘zaboravio’ na povećanje troškova operatora prenosnih sistema, kao i da Njemačka koristi balansne rezerve drugih zemalja, tako što izvozi viškove kada ih ima, i to u zemlje koje mogu da ih skladište, a onda ih uvozi kada ima manjak u proizvodnji.

Drugi dio kritika je, takođe, povezan sa činjenicom da je 2023. Njemačka prvi put poslije 20 godina postala uvoznica električne energije, što je objašnjeno i kao posljedica jedinstvenog evropskog tržišta električne energije gdje najjeftinija struja zadovoljava potražnju.”