Odgovornost ima ime: 32 kompanije odgovorne za polovinu svjetskih emisija CO₂

Izvor: Ecoportal.me

Odgovornost za globalnu klimatsku krizu nije ravnomjerno raspoređena, i to je odavno svima kristalno jasno. Brojke koje pokazuju da samo 32 fosilne kompanije stoje iza polovine svih emisija ugljen-dioksida u 2024. godini jesu šokantne, ali imena nisu nova. A to što se ne mijenjaju, govori mnogo.

U pitanju je ažurirano izdanje Carbon Majors izvještaja, jedne od najrelevantnijih baza podataka o korporativnoj odgovornosti za klimatske promjene. Broj najodgovornijih kompanija je smanjen sa 36 u prethodnoj godini, ali ključni zaključak ostaje isti – nekolicina moćnih aktera i dalje igra disproporcionalnu ulogu u zagrijavanju planete.

Na vrhu liste nalazi se Saudi Aramco, državna naftna kompanija Saudijske Arabije, koja je emitovala čak 1,7 milijardi tona CO₂, pretežno kroz izvoz nafte. Ako bi bila država, Aramco bi bila peti najveći zagađivač na svijetu, odmah iza Rusije. Među privatnim kompanijama, ExxonMobil prednjači sa 610 miliona tona CO₂, što je dovoljno da zauzme deveto mjesto globalne liste zagađivača, ispred Južne Koreje na primjer.

Većina najvećih zagađivača su državne kompanije. Od njih 17 od 20 najgorih, prema ovom izvještaju, dolazi iz zemalja koje su se protivile predlogu postepenog ukidanja fosilnih goriva na samitu COP30 održanom u novembru u brazilskom gradu Belem. Među tim zemljama su Saudijska Arabija, Rusija, Kina, Iran, UAE i Indija, dok je više od 80 drugih država podržalo predlog za fazno ukidanje uglja, nafte i gasa.

Ove informacije bacaju dodatno svijetlo na političke prepreke u borbi protiv klimatskih promjena, jer su mnogi od najvećih zagađivača istovremeno i centri političke moći, oni koji se najžešće protive tranziciji ka čistim izvorima energije.

Izvještaj dolazi u trenutku kada globalne emisije CO₂, nakon kratkog zatišja usljed pandemije COVID-19, ponovo bilježe rekordne godišnje vrijednosti. Naučna zajednica već upozorava da bi emisije morale da se smanje za 45% do 2030. godine kako bi se zadržalo zagrijavanje ispod kritične granice od 1,5°C, predviđene Pariskim klimatskim sporazumom. Iako se taj cilj sve više smatra nedostižnim, svaki deseti dio stepena viška zagrijavanja znači i drastično veće rizike po zajednice širom svijeta, od toplotnih talasa do gubitka usjeva i staništa.

U međuvremenu, svjedočimo i konsolidaciji moći u sektoru nafte: ExxonMobil je preuzeo Pioneer Natural Resources, a Chevron kompaniju Hess, čime ove energetske korporacije jačaju kontrolu nad tržištem, umjesto da se prilagođavaju tranziciji.

Ipak, globalni otpor raste. Inicijative za pravednu tranziciju dobijaju sve više podrške, a sastanak 80 zemalja koje podržavaju ukidanje fosilnih goriva, održan u aprilu 2025. u Kolumbiji, označen je kao ključni korak ka održivoj budućnosti.

Christiana Figueres, bivša šefica UN-ove klimatske agencije, poručila je za The Guardian:

„Najnoviji podaci iz Carbon Majors baze jasno pokazuju da su veliki emitenti na pogrešnoj strani istorije. Iako investicije u čistu energiju i elektrifikaciju globalno već duplo nadmašuju ulaganja u fosilna goriva, ovi zagađivači se i dalje grčevito drže zastarjelih i štetnih modela. Ali podaci su moćan alat za rastuću većinu koja zagovara rješenja zasnovana na nauci i traži odgovornost.“

I zaista, Carbon Majors baza već se koristi i u pravnim procesima širom svijeta. Jedna od analiza bazirana na ovim podacima direktno je povezala emisije iz rada najvećih fosilnih kompanija sa desetinama smrtonosnih toplotnih talasa, koji bi bez ljudskog uticaja bili gotovo nezamislivi. Druga studija je uspjela da precizno pripiše bilione dolara ekonomskih gubitaka usljed ekstremnih vrućina konkretnim kompanijama.

Dokazi iz ove baze već su korišćeni u ključnim sudskim slučajevima – uključujući Lliuya protiv RWE-a u Njemačkoj, kao i u novim zakonima u Njujorku i Vermontu, koji zahtijevaju od velikih zagađivača da finansiraju mjere zaštite građana od posljedica klimatskih promjena, poput ekstremnih temperatura i poplava.

Rebecca Brown, direktorica Centra za međunarodno ekološko pravo, izjavila je za The Guardian,:

„Dokazi se neumoljivo gomilaju. Međunarodni sud pravde, kao i sve više sudova širom svijeta, povezuje tačke između fosilne industrije i klimatske destrukcije. Poruka je jasna: veliki zagađivači moraju da prestanu sa proizvodnjom fosilnih goriva –  i da plate. Kada su činjenice jasne, a zakon jasan, odgovornost mora uslijediti.“