Ova mahovina nadživjela je dinosauruse, ali možda neće preživjeti klimatske promjene
Iako je, zahvaljujući svojoj otpornosti, opstajala na planeti 400 miliona godina, danas ovu drevnu, unikatnu vegetaciju ubijaju – klimatske promjene
Na Tibetanskoj visoravni, na preko četiri hiljade metara nadmorske visine, raste veoma unikatna, drevna vrsta mahovine.
Zahvaljujući svojoj otpornosti, ona je „svjedočila” evoluciji života na Zemlji oko 400 miliona godina unazad, preživjevši i katastrofalna dešavanja zbog kojih su izumrli dinosaurusi. Međutim, danas ovu vegetaciju ubijaju – klimatske promjene.
Prije 165 miliona godina, pritisnuta džinovskim stopalima dinosaurusa rasla je zelena, svega nekoliko milimetara visoka, mahovinasta vegetacija iz roda Takakia. Iako je karakteriše genom koji se brzo razvija, od tog doba ona se morfološki nije mnogo mijenjala.
Ova vrsta mahovine je odolijevala ponekad okrutnim i promjenljivim okolnostima na planeti, a trenutno, pored Tibeta, može da se nađe i u Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu.
Međutim, pitanje je koliko dugo će tamo opstajati.
Naime, kako upozoravaju naučnici, uprkos njenoj evolucionoj prilagodljivosti, mahovina Takakia možda neće preživjeti globalno zagrijavanje.
Kada se prije 65 miliona godina kopnena masa na kojoj se nalazi današnja Indija pomjerila ka Aziji, došlo je do formiranja Himalaja – a ova biljka „popela se” na krov svijeta, prilagođavajući se na tamošnju zaleđenu i jalovu životnu sredinu, koja spada među neke od najbrutalnijih na Zemlji.
Ne samo da je nadživjela dinosauruse, već je mahovina Takakia postojala i mnogo prije njih – tačnije prisutna je oko 400 miliona godina unazad. To je čini jednom od najstarijih kopnenih biljaka koje su i dalje žive.
Uprkos tome što je iz nekoliko masovnih izumiranja živog svijeta izlazila kao pobjednik, mahovina Takakia sada se i sama nalazi u toj opasnosti – i to usljed antropogenih klimatskih promjena.
Nekada je Takakia na promjene mogla da se prilagođava milionima godina, sada se njeno stanište mijenja u roku od samo nekoliko decenija
Dok je u prošlosti proces adaptacije na nove temperature i količine sunca kod mahovine Takakia mogao da traje milionima godina, u sadašnjosti ova biljka na raspolaganju ima mnogo manje vremena – njeno stanište drastično se mijenja već kroz svega nekoliko decenija, pokazuje istraživanje koje je u avgustu ove godine objavljeno u naučnom časopisu Cell.
Prije skoro dvije decenije, jedan od dva vodeća autora, Sjuedong Li, pronašao je mahovinu Takakia na Tibetanskoj visoravni, na preko četiri hiljade metara nadmorske visine. Od tada je, duže od deset godina, njegov tim proučavao ovu biljku u laboratoriji i na planinama.
Prema svjedočanstvima naučnika, planinske visine su toliko nemilosrdne da su tamo povremeno osjećali mučninu i da su im se čak i instrumenti nekada kvarili. Na planeti koja se zagrijava, najekstremnija okruženja su najranjivija i najbrže se transformišu. Ovakva područja naseljavaju veoma posebne vrste i lokalni biodiverzitet vrlo vjerovatno će pretprpeti najveće gubitke.
Uprkos tome što je iz nekoliko masovnih izumiranja živog svijeta izlazila kao pobjednik, mahovina Takakia sada se i sama nalazi u toj opasnosti – i to usljed antropogenih klimatskih promjena
Na Tibetu, Takakia je osam mjeseci u godini zakopana pod naslagama snijega koje je štite od negativnih uticaja, a u suprotnom je izložena visokim nivoima ultraljubičastog zračenja.
Otkako su počela izučavanja mahovine 2010. godine, naučnici su izmjerili prosječan porast temperature od skoro pola stepena Celzijusa – godišnje. Istovremeno, lednik u blizini lokacija sa kojih su uzimali uzorke povlačio se skoro 50 metara u toku jedne godine.
Dok je rasprostranjenost mahovine Takakia u svjetlu zagrijavanja padala, druge biljke bolje su podnijele promjenu klime – štaviše, ona im je, kako se navodi, čak i prijala. Autori analize se plaše da će rizici po floru, koja postoji od pamtivijeka, da se nastave.
Prema ocjenama profesora Jikuna Hea sa kineskog univerziteta Capital Normal, smanjenje populacije koje su otkrili je zastrašujuće.
„Takakia je vidjela dolazak i odlazak dinosaurusa”, naglasio je Hu. „Svjedočila je i pojavi nas, ljudi. Sada od ove sićušne mahovine možemo učiti o otpornosti i izumiranju.”
Ali nova naučna otkrića ne treba da shvatiti samo kao sumorno upozorenje o stanju mahovine Takakia, već je dobro da se posmatraju kao šansa za njen oporavak.
„Srećom, saznanje da joj preti izumiranje daje nam priliku za njenu zaštitu, npr. njenim uzgajanjem u laboratoriji.”
Klimatska akcija je važna kako za ljude, tako i za biodiverzitet
Ali mogućnosti za spas ove neobične mahovine ne završavaju na tome.
Možda još važnija intervencija jeste ograničenje budućeg porasta temperature – što je misija koja donosi koristi kako za Takakiu, tako i za druge vrste: od Homo Sapiensa preko Chelonoidis nigra (džinovske kornjače sa Galapagosa) do Masdevallia apparitio (retke orhideje sa Anda).
Gornja granica Pariskog sporazuma kaže da bi globalno zagrijavanje trebalo da se zauzda na 2 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Od te 2015. kada su se vlade ujedinile u borbi protiv klimatskih promjena i počele da aktivno rade na energetskoj tranziciji, projekcije porasta temperature do kraja vijeka smanjile su se sa oko 4 °C na aktuelnih 2,7 °C. U narednim decenijama očekuje se dalji napredak.
Ipak, čak i svijet koji je zagrijaniji za 2 °C mogao bi da bude prilično koban za mahovinu Takakia na Tibetanskoj visoravni. U takvim uslovima, istraživači očekuju da će se njeno stanište smanjiti za tri četvrtine, na samo 1.000 kvadratnih kilometara. Veće zagrijavanje vodi ka većim gubicima, kao i mogućnosti da Takakia bude potpuno zbrisana iz divljine.
Slučaj mahovine – koja je nadživjela dinosauruse – samo rasvjetljava ubrzanu promjenu klime u modernom dobu, sa kojom ona može da izgubi bitku posle uspešnog preživljavanja tokom mnogo milenijuma različitih potresa.
Naposletku, Takakia je daleko od izolovanog primjera kada je riječ o ugroženosti u svjetlu porasta temperature. Prema proračunima Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), klimatske promjene povećavaju vjerovatnoću za izumiranjem kod 11 hiljada vrsta – a ovi zabrinjavajući podaci mogu da nam budu jedan od mnogobrojnih podstreka za klimatsku akciju.
Izvor: Klima101.rs