Ovih dana nije lako u Kolašinu ali Dragana Šćepanović neće prestati da traga za istinom
“S vremena na vrijeme, ironisala bih na sadržaje tih tekstova, što bi se narodski reklo, junačila se i pretvarala se, i pred sobom i pred drugima, da me ne dotiču i da je sve o smiješno. Nijesu smiješni, jer sam posljedice te hajke osjećala svakodnevno“, iskrena je ona.
„Nije lako ovih dana, ali to nije ni neočekivano. Ja nijesam u Kolašinu što moram, već je to stvar moga izbora. Tako znam sve mane i prednosti života u ovom gradu. Dešava se da se sugrađani, uglavnom, po običaju, distanciraju od problema. Sada ja imam problem, pa većina je na distanci i od mene. Često je ta distanca i fizička, po nekoliko metara, za svaki slučaj.“
Na pitanje kako sada izgleda njen život u Kolašinu, to je odgovor Dragane Šćepanović, novinarke Vijesti i Monitora, koja više mjeseci trpi kampanju protiv nje od strane portala „Aktuelno“.
Taj online medij objavio je više tekstova uvredljivog sadržaja kojima se targetira Šćepanović a nedavno je objavio i peticiju, kako piše, protiv njenog izvještavanja.
Osnivač portala je preduzeće Ski Resort Kolašin 1450 a.d. Kolašin, što je istaknuto na portalu, čiji je vlasnik Zoran Bećirović. Šćepanović se u svom radu često bavila radom Skijališta i ostalim poslovima njegovog vlasnika. Na portalu „Aktuelno“ kažu da ona radi protiv interesa Kolašina te da tjera investitore, dovodi se u pitanje njeno znanje, obrazovanje i kredibilnost njenih sagovornika.
U senzacionalističkim naslovima koje prati slika Šćepanović, često se pominje i riječ mafija i dovodi u vezu sa medijem čija je dopisnica. Ti tekstovi nijesu potpisani već na mjestu gdje bi inače stajalo ime autora ili autorke, piše “Aktuelno”. U impressumu ovog medija postoji samo ime urednika ali ne i drugih zaposlenih.
Šćepanović za Zumiraj kaže da je nedopustivo dugo trpjela da je na tom portal vrijeđaju, diskredituju, da je lažima, zamjenama teza i manipulacijama proglašavaju za neprijateljicu svoga grada, za “kočničarku” državnih projekata, privatnih investicija…
“S vremena na vrijeme, ironisala bih na sadržaje tih tekstova, što bi se narodski reklo, junačila se i pretvarala se, i pred sobom i pred drugima, da me ne dotiču i da je sve o smiješno. Nijesu smiješni, jer sam posljedice te hajke osjećala svakodnevno“, iskrena je ona.
Nije, kaže, tako trebalo i nije tako smjelo. To je pogrešan način, dodaje. „Ne prijavljujući, postala sam, na neki način, saučesnik u iživljavanju nad sobom. Važno je prijaviti, jer se nasilje i nad sobom i nad drugima prijavljuje, ne ignoriše se i ne smije se normalizovati i naviknuti na nasilje. Rekla bih, da sam ja tokom minule dvije i po godine bila počela da se navikavam da je “normalno” da trpim psihičko nasilje“, objašnjava Šćepanović.
Tek kada je zaista osjetila strah i za svoju fizičku sigurnost, prijavila je.
Ona kaže da sada spoznaje da je posljedice trpjela u kontinuitetu. Ogromnu energuju je trošila da to ne utiče na njen rad, da nastavi da se bavi temama koje se tiču javnog interesa, da to radi profesionalno, s potrebnom profesionalnom distancom, da ne odustane…
“Tako, za posljedice sam znala samo ja.“
Ona smatra se to nije odrazilo na kvalitet njenog rada – „Nijesam podlegla autocezuri, nijesam zaobišla ni jednu temu koja mi se činila bitnom, nijesam zanemrila osnovne pravila profesionalnog novinarstva.“ Za sve to vrijeme, kaže, tačno je znala poslije kojeg teksta i poslije koje teme će krenuti nova lavina laži, uvreda, omalovažavanja…
I dok se neki Kolašinci fizički distanciraju od nje postoji značajan broj ljudi koji joj daju javnu podršku, koji nude da pomognu. To je za nju neprocjenjivo važno i ohrabrujuće. Postoje i oni, priča Šćepanović, koji namjerno banalizuju ono što joj se dešava, zbijaju šale ili, nažalost, pribjegavaju dodatnom nasilju, kao što je “kopanje” po njenom privtanom životu…
“Nastojim da prihvatim sa zahvalnošću podršku, a da me što manje dotiču drugačije vrste ponašanja.“
Možda je, čak, i najviše pogađa što se ovo dešava baš u medijima. U njenom sistemu vrijednosti ne postoji cijena za koju bi potpisala, ili kao glavni i odgvorni urednik odobrila tekst, kakvi su o njoj pisani na tom portalu. Porazno je i to što ne postoji sistemsko rješenje da se stane na kraj takvom “novinarstvu”, smatra ona. Naglašava da je zabrinjavajuće to što postoji mnogo ljudi koji vjeruju tom portalu i čak kao istine saopštavaju citate iz mnogih tekstova objavljenih u tom mediju.
Mlađim kolegama i koleginicama ona poručuje da ako bi se ikada našli u ovakvoj situaciji, pored toga što treba da povedu računa o svojoj bezbjednosti, podjednako je važno da ne upadnu u zamku revanšizma i neprofesionalnosti. Ovih dana ona dobija puno “dokaza” o, navodno, nezakonitom poslovanju biznismena koji je vlasnik portala koji vodi kampanju protiv nje. Tu dokumentaciju i usmene informacije dostavljajuju joj čak i njegovi bivši saradnici i prijatelji, kao i njegovi poslovni konkurenti. Kako je Šćepanović kazala za Zumiraj, oni ne žele da stanu imenom i prezimenom iza toga.
„Pokušavaju, računajući na moju ranjivost, da od mene naprave oružje za svoje privatne ratove. To je vrlo opasno, ako što je teško sačuvati hladnu glavu, profesionalizam, stav i integritet i ne upasti u to kolo. Šta god da ste od nekog pretrpjeli, i dalje ste dužni da poštujete Kodeks novinara i zakon, kao što ste i dalje obavezni da časno radite svoj posao, d aprovjerite pažljivo svaku informaciju i jasno stavite do znanja da nijeste sredstvo za privatane obračune“, savjetuje dugogodišnja novinarka.
DPNCG: Neki mediji završavaju tuđe prljave poslove, država žmuri
Ogromna motivacija da svoj nastavi da obavlja kao do sada joj je podrška koju je dobila od kolega iz svoje i iz ostalih redakcija. Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) obezbjeđuje joj i besplatnu pravnu pomoć, Institut za medije je ponudio podršku, kako i Sindikat medija… – „Na desetine kolega me zvalo, neki su i došli u Kolašin. To mnogo znači. Svoj posao ću raditi kao i do sad i baviti se temama za koje procjenjujem da su od ogromnog značaja za budućnost Kolašina. Kad to ne budem u stanju, onda ću promijeniti zanimanje. Ne postoji drugi način.“
Iz DPNCG za Zumiraj objašnjavaju da nakon što je državni tužilac Nikola Boričić (Osnovo državno tužilaštvo Podgorica) procijenio da nema osnova da otvori krivični postupak po službenoj dužnosti po njihov prijavi iz marta ove godine, desile su se nove okolnosti – Dragana se sa istog mjesta pokušava zastrašiti da ne radi svoj posao. Advokatica DPNCG Maja Živković prati postupak, uputili su dopis Upravi policije i traže procjenu njene bezbjednosti jer je ona sama prijavila da se osjeća ugroženo.
Mila Radulović iz DPNCG kazala je da je rad novinara inače težak, a u malim sredinama je to još teže pa su obavezni da budu uz kolege – to je i suština udruženja.
Obratili su se i ODT Kolašin koje ih je izvjestilo da su od “Uprave policije OB – Kolašin zahtijevali prikupljanje potrebnih obavještenja sa konkretnim nalozima da se izdvoje svi tekstovi, objavljeni na portalu “Aktuelno”, koji se odnose na pisanje novinarke “Vijesti” Šćepanović Dragane, a koji su objavljeni u zadnje dvije godine, da se utvrdi identitet autora tekstova i od istog prikupe potrebna obavještenja, te da se prikupe potrebna obavještenja od osnivača, vlasnika i glavnog i odgovornog urednika portala “Aktuelno”, a posebno na okolnosti potpisivanja peticije protiv novinarke Šćepanović Dragane”.
Radulović objašnjava da je ODT Kolašin odmah odgovorilo na njihov dopis i očekuje da neće ponoviti grešku podgoričkog kolege, koji je olako odbacio mogućnost preispitaivanja krivične odgovornosti tog portala koji vodi hajku protiv ljudi, uključujući i mene jer pokušavam kao neko ko je na čelu udurženja da pomognem Dragani.
Tužilac nije saslušao koleginicu, uradio je sve ono što njegove kolege prethodnih godina i decenija, zbog čega su najteži slučajevi napada na novinare neriješni, podsjeća ona.
Dodaje da tužioci u Crnoj Gori treba da prestanu da gledaju usko, bez društvenog konteksta, i da na taj način otaljavaju svoj posao. – „Na njima je najvećaodgovornost, jer oni usmjeravaju i policiju.“
Pita se da li treba da zbog njihovog otaljavanja svaki drugi ili treći novinar traži obezbjeđenje, da se rasipa državni novac, resursi Uprave policije „koja i bez toga ima previše posla u ovakvoj državi gdje se nagomilao kriminal i takozvani “kontroverzni biznismeni” poput vlasnika Aketuleno“.
Na pitanje kako komentariše to što su ovi napadi i pokušaji zastrašivanja krenuli upravo iz medija Radulović odgovara da se većina tih medija otrgla nadzrou države, pretvorila se u sredstvo obračuna i komprimitovanja i nadležno Ministartsvo, Vlada to objašnjavaju činjenicom da nisu nadležni, da su nemoćni.
Ona napominje na slučaj portala „Udar“ i kaže da od kada je taj medij prošao nekažnjeno svi misle da mogu, „i očito da mogu“.
“Kad državno tužilaštvo počne da radi posao, kad građani krenu sa masovnim privatnim tužbama, kad shvatimo da nam je neohodna samoregulacija, kad novinari shvate da nisu sredstavo za tudje obračune – možda možemo govoriti o slobodi medija i odgovornom novinartsvu“, zaključuje Radulović.
Zbog podrške koju je DPNCG pružilo Šćepanović, Mila Radulović koja je na njegovom čelu je takođe bila na meti portala “Aktuelno”.
Šćepanović je za Zumiraj kazača da je zadovoljna dosadašnjim postupanjem policije i ODT u Kolašinu. „Naravno, svjesna sam nedostaka u zakonskim rješenjima, kao i ograničenih kapaciteta institucija, pa nemam prevelika očekivanja za neka buduća djelovanja“.