Petar Šćepanović za Kombinatovu riječ nedelje
Mladi programer i osnivač aplikacije GUIDI, Petar Šćepanović odgovarao je na pitanja Bojane Šolaje u Kombinatovoj rubrici Riječ nedelje. Petar Šćepanović osim što je inovator je i prepoznati građanski aktivista koji je znao da digne glas protiv nepravde, a zbog toga je nerijetko privođen za vrijeme režima DPS-a.
“Zli jezici” bi mogli reći da je juče svoju nezavisnost slavila zemlja u kojoj se sve krupne odluke donose blagoslovom stranih ambasada. Takvi “zlonamjerni” pojedinci bi bili skloni da tvrde i da je međusobna zavisnost dvije zemlje, ili njihova simbioza, kako ko uzme, mnogo blaži vid zavisnosti od potpunog odsustva autonomije u odnosu na naredbodavce koji dolaze izvan granica sopstvene zemlje i od dužničkog ropstva u koje strane sile teže da dovedu sebi inferiorne države i time ih dugoročno pokore. Slijedeći ovu misaonu spiralu, lako je zaključiti da ključ istinske suverenosti leži, pored ostalog, u ekonomskom jačanju zemlje kako ne bi usljed puke borbe za opstanak i goli život morala da organizuje život zajednice onako kako zahtijeva neko ko nije njen član. Otuda jačanje domaće privrede i oni koji bi bili nosioci ideja koje bi do toga mogle dovesti jesu ti koji potencijalno obezbjeđuju uslove mogućnosti da jedna država zaista bude nezavisna i da se ima šta slaviti. Prije toga ne treba povjerovati ni u šarene laže o tome da ekonomsko blagostanje bez viših emancipatorskih ciljeva ima ikakvu vrijednost. Pun želudac ne vrijedi ništa ako hrani prazan mozak i rđavo srce. Otuda širom otvorenih očiju s radošću čitamo kako ključne riječi tumači mladi preduzetnik i aktivista, kreator projekta Guidi, Petar Šćepanović.
PREDUZETNIŠTVO
Ne volim zvučnost, ali mi se sviđa značenje ove riječi.
Ona je kao fraktal – jednostavno pravilo koje generiše složenost. Jednostavna je riječ jer odmah možemo da je definišemo – neko ko se bavi preduzetništvom pokreće samostalno posao ili preduzeće. Ali ako pogledamo ko su ljudi koji su se uhvatili u to kolo, tu ima neprijatnih držanja za ruke.
Jedan pored drugog su Bil Gejts i vaš frizer od preko puta koji jedva sastavlja kraj s krajem. Keller Rinaudo (osnivač ZIpline-a, kompanije koja dronovima dostavlja lijekove i krv selima u Ruandi koji nemaju puteve) i Martin Shkreli (preduzetnik koji je otkupio prava proizvodnje za lijek Daraprim da bi ga nakon toga poskupio sa 13$ na 750$ da bi što više iskoristio tuđu nesreću), obojica preduzetnici, ali tako drugačiji.
Elon Musk (osnivač Tesla Motorsa, najvećeg proizvođača električnih automobila na svijetu) i Trevor Milton (osnivač Nikole kompanije koja proizvodi električne šlepere, optužen za višemilionsku prevaru).
Ako napravimo Venov dijagram svih preduzetnika i pokušamo da nađemo zakonitosti ili poveznice neće nam biti lako. Ja sam pokušao razmišljajući da nađem zajednički presjek, ali kao da sam se zagledao u kaledioskop, malo mi se zavrtjelo. Osjetio sam blagu mučninu, jer sam se sjetio onih ljudi koji status preduzetnika nose kao titulu.
Preduzetništvo je spremnost na rizik ili manjak straha od neizvjesnosti. Nekad hranjen egoističnom vizijom sopstvene veličine, nekad hazarderskim tendencijama, rijetko proračunat rizik, još rijeđe dokazima utemeljen.
TURIZAM
Vrtlog u inače mirnom moru. Jedan od važnijih načina da se ukrštaju kulture i razmišljanja koja imaju malo dodira u svakodnevici. Jedan od važnijih načina da se izmiješa običnost svakodnevice običnog čovjeka.
U rutini globalizovanog svijeta potrebna su nam iskustva koja čine da se osjećamo kao da vodimo zanimljiv i dinamičan život. Ako ne možemo sebe da ubijedimo u to, onda makar možemo da probamo da ubijedimo okolinu – zato su tu društvene mreže. Takva iskustva ne nastaju nekog ponedeljka u kancelariji, već je potrebno poći negdje, potražiti ih. Mi ovdje mislimo da mnogo znamo o turizmu. Pravimo skupe hotel i fensi restorane, a često zaboravljamo zašto su ti ljudi tu. Nisu tu samo da jedu, piju i spavaju; to mogu i kući da rade, spa i bazen sigurno postoji i u njihovom gradu. Došli su nešto da iskuse, dožive. Makar tih par dana da ne odrade, već da ih prožive. Srećom ovdje ima toliko toga da se udahne i da se ušunja u svijest i podsvijest da posjetioci odu zadovoljni. Ali, nemojmo da se zavaravamo da će neko nekome prepričavati kako ima dobar spa u Bečićima. Bolje da iskoristimo sav svoj potencijal i pokažemo im šta to Crna Gora krije od letimičnog pogleda. Neka se vrate kući sa punim mentalnim albumom za slike, koji će čuvati i prelistavati dok su živi ili dok se ne vrate po još jednu seriju slika.
GUIDI
Moj spejs šatl. Tako mi je memorisan u glavi. Nešto dovoljno veliko da me natjera da pomjerim svoje granice da bih ga sklopio. Tako se i osjećam dok radim, kao da varim nešto što treba da poleti.
Riječ je uglavljena između turizam i kulturno dobro – tačno tu i treba da ostane. Naša platforma postoji da učini kulturna dobra dostupna turistima. To radimo tako što im stvaramo “domaćine” – njihove vodiče iz prošlosti sa kojima se mogu dopisivati i koji im mogu odgovoriti na razna zanimljiva pitanja, ispričati im brojne, priče, legende, predanja. Sami domaćini su programirani da komuniciraju sa vama kao istorijske ličnosti, pričaće vam u prvom licu i iz svog ugla. Pa ćete tako moći da popričate sa Ivanom Crnojevićem na Žabljaku, sa Njegošem na Lovćenu ili sa Lubardom u njegovoj galeriji.Priče koje vam domaćini pričaju su unaprijed napisane tako da vam pokažu stvari koje bi inače propustili i da saznate detalje koji će izmijeniti vaš ugao gledanja.
DEMO verzija je dostupna na:
Android: https://play.google.com/store/apps/details?id=com.guidiapp.guidi
Kako ide ljeto tako se primiče naše lansiranje nove, daleko unaprijeđene verzije, zapratite nas na IG https://www.instagram.com/guidi_app/ da saznate kad budemo u orbiti.
To me natjera da se zamislim. Mogu li se ljudi tako mijenjati? Ili se uvijek i mijenjaju samo manje naglo? Kako bi izgledao Petar 2.0? Trebalo bi mi prvo par bugfix-ova, znam.
KULTURNO DOBRO
Ako ćemo da se zadržimo sa metaforama u orbiti, kulturno dobro je onda Nilov otisak na površini mjeseca. Nešto što je vrijedno i što će čovječanstvo ostaviti iza sebe. I to je, eto, čudno. Najvrednije što imamo je bezvrijedno bez nas.
Mada, rijetko šta ima univerzalnu vrijednost. Eto mi smo kao društvo manje cijenili materijalna kulturna dobra. Zato je, do danas, malo toga opstalo, preživjelo stihiju rušenja, gradnje, prodaje i onog najgoreg- nepažnje. Drugi narodi odavno imaju svijest da staro treba čuvati i vrednovati, pokazivati i restaurirati. Danas se, nadam se, to mijenja i kod nas.
Zanimljivo je to što smo mi na ovim prostorima mnogo bolje sačuvali nematerijalnu baštinu od Zapada. Našo usmeno predanje je veoma plodno.
Znači li to da postoje maksimumi do kojih nam može biti stalo? Možda to zavisi od pažnje, na koliko stvari možemo da mislimo istovremeno. Psihologija je odavno pokazala ograničenost kratkoročnog pamćenja pojedinca, pa čak i najvještiji od nas mogu da drže samo jednocifren broj podataka u glavi. Možda i društva imaju neka slična ograničenja? To bi bilo zanimljivo dokazati.
AKTIVIZAM
Djelovanje u funkciji boljitka uže ili šire zajednice. Poriv u čovjeku, urođena, ali i vaspitanjem i obrazovanjem stečena ponašanja pojedinca koja ga motivišu da ne sjedi skrštenih ruku dok negdje nešto gori.
Kod nas često viđeno kao samopromocija ili neka lična afirmacija kroz aktivno učešće u društvenim zbivanjima.
SISTEM
Moj se život nekako okreće oko sistema. Bilo da podučavam djecu sistemima jednačina, bilo da se borim protiv “sistema”, bilo da ih dizajniram…
Meni koji se uvijek dobro osjeća na terenu prirodnih nauka, sama riječ zavodljivo zvuči. Sistem podrazumijeva strukturu, a ona se može razumjeti. Zamislite dva ekrana koja sadrže isti broj piksela, ali na jednom je slika, a na drugom samo “sniježi”. Ista količina podataka, jedna je nerazumljiva u drugoj sadržano hiljadu riječi. Zato što su u jednoj piskeli nasumično poređani, a u frugoj imaju strukturu.
O sistemima se, dakle, može promišljati ne samo kao o skupu pojedinačnih elemenata već i kao o cjelini. Sistem zato uvijek kod mene pali lampicu znatiželje.
VOLONTERIZAM
Čovjek ima potrebu za poslom koji ga ispunjava. Bitno mu je da stvori nešto lijepo, trajno ili dobro. I teško je naći takvo zaposlenje, teško je biti dugoročno u situaciji gjde sa tako osjećamo na poslu. Ali ako ne tražimo zaposlenje već samo posao koji nas ispunjava, pogotovu nakratko ili privremeno, mnogo je lakše. Uvijek je toliko nevolje i potrebe u svijetu da čovjek uvijek ima gdje da napravi razliku. Ponekad treba napraviti kompromis sa sobom između materijalne i duhovne dobiti.
PROMJENE
Sve se u univerzumu mijenja, konstantno. Mi smo ponekad premalo pronicljivi da promjenu primijetimo. A i lakše je zaključiti da je sve isto, tako ne moramo da preispitujemo ništa – sve je isto. A, u stvari, svaki atom u svakoj stvari se neprestano haotično kreće i ovaj list je u stalnoj promjeni, čak i kad ne pišem po njemu.
Ne samo što se stalno mijenja, stalno propada, raspada se. Teži većoj entropiji, teži da bude u neredu. To je zakon fizike, sveprisutan i izvjestan kao gravitacija. I tačno je, nije svaka promjena na bolje, ali pokušavajući da promijenimo svijet makar se ne borimo protiv prirodnih zakona. Samo pokušavamo da skrenemo rijeku promjena u korito koje mi smatramo dobrim. A praviti brane je osuđeno na propast, one nekad moraju preliti ili pući, a stihija se ne da usmjeravati.
INFORMACIONE TEHNOLOGIJE
Prilika za Crnu Goru. Jedina industrija, osim turizma za koju imamo neophodne resurse i infrastrukturu. Mi smo navikli da industriju zamišljamo kao velike fabričke hale, proizvodnju predmeta koje možemo opipati i staviti na raf. To je bila vizija napretka, uspjeha. I napravili smo par koraka naprijed krećući se ka njoj. Malo smo se, međutim, pogubili poslednjih decenija.
Vrijeme je da ponovo biramo pravac. Hala iz prve vizije zahtijeva, puteve, pruge, luke, jeftinu radnu snagu, veliko tržište i jak kapital. Sve su to stvari koje nemamo. Sada sanjamo da pretvorimo državu u jedan veliki hotel sa pet zvjezdica. To nosi svoje probleme i rizike jer je ovaj posao nestabilan, sezonalan, geografski neravnomjeran, a i sve skuplje cijene turistima smanjuju realno stečenu vrijednost lokalnom stanovništvu.
A za IT su potrebni ljudi. Pametni ljudi. I dobre škole i internet. Naše je školstvo i dalje iole uporedivo sa zapadom, makar kad je matematička baza u pitanju. To su ostaci nekog vremena koje je pokušavalo da pravi mašinice i inžinjere elektrotehnike. Sad je prilika da to iskoristimo prije nego što se i to dezintegriše. Hrvatska i Srbija već pokazuju da može, da nije čak ni teško. A mi imamo prednosti koje oni nemaju. Već imamo privrednu granu koja može da zapošljava nekvalifikovane radnike. Mali smo. Ne moramo da budemo dobri u svemu, možemo sebi da priuštimo da se specijalizujemo.
Mogli bismo, za promjenu, da budemo korak ispred ostalih. Programiranje se može učiti još od osnovne škole.
IT je u skladu sa turizmom. Ne takmiči se za resurse ni radnu snagu, a IT može da ispegla nestabilnost i sezonalnost turizma i ne zavisi od geografije, možete prodati napraviti i isporučiti nekome iz Njujorka proizvod sa vrha Durmitora. I ne može svako da bude programer, ali konobar može.
A IT hrani i druge industrije. Ovo je era u kojoj se najveći poslovni pomaci digitalizacija novog procesa ili usluge. Biti IT centar odmah otvara ostalima veće mogućnosti da budu prvi koji će taj pomak napraviti u svojoj sferi.
