Podstanari u raljama tržišta
Objavljeno: 27.02.2020, 21:18h na portalu PCNEN
Vlada bi mogla da radi na proširenju stambenog fonda u državnom, gradskom, ili nekoj vrsti kolektivnog vlasništva, smatraju u nevladinom udruženju KANA – ko ako ne arhitekta
Almedin Ljiković iz Bara je studirao na Pomorskom fakultetu u Kotoru, a sada radi u tome gradu. Živi kao podstanar već nekoliko godina i kaže da je “promijenio tri stana”. On ističe da “nijednom nije imao ugovor o stanovanju, niti bilo kakav pisani dokument”, i da mu to “niko nije tražio”.
Ksenije Petranović studira na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Ona živi u garsonjeri koja se nalazi u starijoj zgradi i ima samo usmeni ugovor sa stanodavcima. Sa vlasnicom garsonjere ima odnos na temelju povjerenja i do sada “nije imala problema ili zamjerki”. Na pitanje da li je, prilikom iznajmljivanja garsonjere, bilo pomena ugovora, odgovara da nije, niti je “osjećala potrebu za time”.
Student Vuk Vujisić, jedan od pokretača kampanje #nećudaidem, je saopštio podatak da samo 3,5 odsto mladih u Crnoj Gori živi u svom stanu, koji su kupili sami ili sa svojim partnerom. On predlaže da država, pod hitno treba da formira stambeni fond za mlade jer oni ne mogu sami da obezbijede krov nad glavom.
Incijativa #nećudaidem je pozvala premijera da podrži i odobri inicijativu za formiranje stambenog fonda. Zajedno sa partnerskim organizacijama uskoro će pokrenuti skupljanje potpisa u svim gradovima kako bi se pitanje stambenog fonda razmatralo u Vladi. Vujisić kaže da “ako predlog bude usvojen, njegovom realizacijom više od 4000 mladih ljudi dobiće krov nad glavom, a kada se sistem pokaže efikasnim, širiće se i sve više mladih će riješiti svoje stambeno pitanje”.
Iz nevladine organizacije KANA – Ko ako ne arhitekta su saopštili da bi Vlada, kako na državnom tako i lokalnom nivou, mogla da preduzme niz mjera i onima koji nemaju riješeno stambeno pitanje pomogne da dobiju krov nad glavom.
“Vlada bi mogla da radi na proširenju stambenog fonda u državnom, gradskom, ili nekoj vrsti kolektivnog vlasništva – te stambene jedinice bi raznim kategorijama stanovništva mogle da budu dostupne po prihvatljivim cijenama”, kazali su iz KANA za PCNEN.
Takva je praksa u Berlinu, gdje je grad otkupio 10.000 stanova i stavio normalnu cijenu zakupa, kako bi spriječili divljanje cijena.
Iz KANE su prokomentarisali da “gradovi širom svijeta imaju takve programe, a do početka 1990. imali smo i mi”. “Međutim, ne vidimo tendencije da se nešto na ovom planu mijenja. Stanovanje je gotovo u potpunosti prepušteno tržištu”.
“Šta bi bilo moguće u Podgorici zavisi od toga kako vlast danas razumije stambene probleme građana, i koliko građani budu uporni u pronalaženju boljeg rješenja – boljeg sistema od ovog koji imamo danas. Svjedoci smo da određeni državni i lokalni službenici stambene nekretnine dobijaju po više nego povoljnim uslovima, tako da nije da je nemoguće – samo privilegije nijesu ni ravnomjerno ni pravedno raspoređene”, mišljenje je ljudi u nevladinom udruženju arhitekata KANA.
U njihovoj praksi nije bilo slučaja da su građani tražili od njih pomoć po pitanju podstanarstva, ali kažu da bi jako voljeli da pomognu ukoliko je nekome potrebno.
Za razliku od Republike Hrvatske, članice EU, Crna Gora nema Zakon o najmu stanova, kojim su precizno regulisana prava i obaveze onih koji izdaju stanove u zakup domaćinstvima i pojedincima. Ova problematika regulisana je donekle u Crnoj Gori Zakonom o etažnoj svojini.
Gorica Vukićević, rukovodilac jedne od notarskih kancelarija u Podgorici, kaže da notarska praksa često nailazi na ugovore kojima je “ugovoreno da zakupac ima pravo stanovanja bez plaćanja naknade (zakupnine), pa na taj način zakupodavac izbjegava plaćanje poreza”.
Prema podacima iz popisa stanovništva sprovedenog 2011. godine, 18.425 domaćinstava (skoro 10 odsto) u Crnoj Gori zakupljuju stan u kome žive ili su podstanari, što je ili, prema nekim procjenama najmanje 60.000 ljudi.
Dogodine bi trebao da bude novi popis i znaće se je li broj podstanara povećan ili smanjen. Ovim podataka neće se, međutim, doći do informacija o tome koliko stanodavaca plaća poreze i koliko su podstanari zaštićeni. Možda će, ipak, inspirisati vlast da počne razmišljati o mijenjanju stambene politike.
Marija PEŠIĆ
