Polno prenosive bolesti – zdravlje mladih trpi zbog stigme
„Kada sam saznala da imam seksulano prenosivu infekciju osjećala sam samo jedno, a to je sram“, kaže Jelena (pravo ime poznato redakciji) iz Bara. Ona dodaje da je u razgovoru sa drugaricom shvatila da mora nazvati bivšeg partnera i obavijestiti ga jer možda ni ne zna da je nosilac infekcije.
„To je bio najneprijatniji razgovor u mom životu. Naravno, ubjeđivao me da mi on nije ništa prenio te da ja lažem, da sam ga varala i da slučajno to nikome ne pominjem“, priča ona. Kaže da je zažalila što je pokušala da uradi ispravnu stvar jer je umjesto suzbijanja problema, dobila je samo osudu i uvrede.
Infekciju je liječila u Podgorici, a ne u Baru, jer nije smjela rizikovati da bilo koji doktor to prenese njenim roditeljima – „Ne bi oni razumjeli da sam to dobila od bivšeg momka kojeg su oni poznavali i gotivili, već bi mislili da sam spavala sa ko zna kime“.
Sada, dvije godine od tog iskustva, iskreno kaže da drugaricama ne bi savjetovala da budu iskrene po tom pitanju već da se samo pobrinu za svoje zdravlje. Samo bi, misli ona, naišle na osudu i bilo bi im još teže, jer “živimo tu gdje živimo”.
Marija Mijović iz NVO Juventas za Zumiraj kaže da su seksualno prenosive infekcije nažalost i dalje tabu tema u Crnoj Gori, kako među mladima, tako i među starijima. „Naša država nema adekvatne preventivne servise i usluge koji se kontinuirano sprovode osim kroz rad Savjetovališta za mlade i civilni sektor, formalno obrazovanje ne pokriva ovu oblast onako kako bi trebalo“, smatra ona.
Njeno iskustvo je pokazalo da se mladi se najčešće informišu putem interneta gdje mogu saznati i mnoge netačne informacije, pa je vrlo važno od koga se informacije dobijaju, kao i koliko su relevantne i istinite.
U NVO Juventas se godinama bave edukacijom na ovu temu i zaključili su da je pristup temama, kada su mladi u pitanju, najvažniji.
„Generalno, razgovor o ovoj temi jeste nešto što je i te kako ozbiljno, ali treba imati pristup koji mladi razumiju, prilagoditi jezik njihovom, učiniti materiju razumljivom i u tim situacijama mladi su zainteresovani za aktivno učešće i postavljanje pitanja na ovu temu“, objašnjava Mijović.
Moramo uzeti u obzir, dodaje, različite faktore kada je razgovor o ovoj temi u pitanju, a jedan od tih je da mladi nekada u okviru svojih porodica ne mogu otvoreno govoriti o seksualno prenosivim infekcijama, pa je vrlo važno skloniti etiketu “tabua” kada o njima govorimo, i predstaviti sve o čemu pričamo onakvim kakvo i jeste a to je briga o sopstvenom zdravlju.
Važan pristup i u učionici
Tema polno prenosivih bolesti (PPB) javlja se kroz redovni predmet Biologija, kako za osnovnu, tako i za srednju školu, tačnije gimnaziju. Obrađuje se i kroz izborni predmet Zdravi stilovi života, takođe na nivou osnovne i srednje škole.
Građa polnih organa izučava se u VII razredu osnovne škole, dok se njihovo funkcionisanje, ali i zdravlje, obrađuje tokom VIII. U ovom periodu učenicama se prezentuje kratak opis najčešćih polnih bolesti, njihovi uzročnici i simptomi, ali se objašnjavaju i metodi zaštite kako od polno prenosivih bolesti tako i od neželjene trudnoće. Za ovu temu najčešće se posveti jedan čas obrade i, eventualno, jedan čas obnavljanja.
U gimnazijama, biologija ljudskog tijela uči se u III razredu. U odjeljku „Polni organi“ pored detaljnog anatomskog i fiziološkog opisa muškog i ženskog repruktivnog sistema dosta šturo se govori i o polno prenosivim bolestima. Svega jedan pasus od 14 nepotpunih redova. Isto toliko posvećeno je i kontracepciji.
To je za Zumiraj objasnio Petar Špadijer, profesor biologije u cetinjskoj Gimnaziji.
Detaljnije, u udžbeniku Zdravih stilova života za VIII ili IX razred osnovne škole o seksualnosti se priča u odjeljku „Pametno voljeti“, a kroz temu „Rizici za seksualno i reproduktivno zdravlje“ učenici opet dobijaju kvalitetne informacije o PPB i sprečavanju trudnoće.
Špadijer naglašava prednosti nastavničkog priručnika Zavoda za školstvo koji predviđa i detaljno razrađuje čitav niz korisnih pristupa u prezentovanju ovih tema uzrastu učenika koji završavaju osnovnu školu.
Špadijer kaže da je ova tema za đake tabu, ako je i oni u školi naprave tabuom. „Jedan sam od profesora iz prvih generacija obučenih za predavanje predmeta Zdravi stilovi života. Pri obukama poklanjana je velika pažnja upravo ovakvim „škakljivim“ temama“, objašnjava on.
Smatra da je upravo na nastavniku da ove teme učini bitnim, interesantnim, važnim, nužnim, ne izazivajući nikakvo neprijatno osjećanje kod učenika. „Mladi vrlo brzo prevazilaze sve naslijeđene ili donešene limite i predrasude, vrlo brzo stupaju u ravnopravnu konverzaciju, uče, shvataju značaj i prihvataju nove ili učvršćuju već u porodici stečene pozitivne vrijednosti“, zaključuje Špadijer.
Po njegovom mišljenju, jako je važno je da se ova tema nađe u učionici. Dodaje da moramo biti iskreni i iskreno sagledati svijet u kojem živimo, u kojem se sve brže i ranije odvija nego u vrijeme naših roditelja.
Ove teme jesu zastupljene kroz predmete Biologija i Zdravi stilovi života. Međutim, Špadijer misli „da bi trebale biti obavezne i na časovima odjeljenjske zajednice, a izuzetno je važno da u školi postoji „osoba od povjerenja“, nastavnik, pedagog, direktor… bilo ko kome se učenici mogu povjeriti, tražiti pomoć ili savjet. Takođe, dobro dođu i gosti-predavači, najčešće ljekari ginekolozi, omladinski aktivisti i slično, koji i kroz svoja gostovanja mogu približiti navedene teme.“
PBB najčešće pogađaju mlade i adolescente
Iz Instituta za javno zdravlje (IJZ) su kazali da su najčešće polno prenosive bolesti kondilomi (HPV), hlamidijaza, gonoreja, sifilis, HIV, genitalni herpes, hepatitis B, trihomonijaza i stidne vaši.
Naglašavaju da zbog izazova u prikupljanju i upravljanju podacima u okviru sistema nadzora nad polno prenosivim infekcijama u Crnoj Gori ne postoji jasna slika veličine problema. „Zvanični broj registrovanih slučajeva polno prenosivih infekcija je veoma nizak uslijed slabe registracije (i za privatne i javne institucije) i nepotpunog prijavljivanja inficiranih“, objasnili su u odgovoru na pitanja Zumiraj.
Najčešće su polno prenosivim infekcijama pogođeni adolescenti i mladi, pa je njihova edukacija od posebnog značaja, napominju iz IJZ. „Istraživanja koja su u ranijem periodu sprovođena među mladima pokazala su da znanje o polno prenosivim infekcijama i njihovoj prevenciji nije zadovoljavajuće. Takođe, rizično ponašanje je prisutno među mladima i upotreba kondoma prilikom seksualnih odnosa nije stalna praksa“, objašnjavaju.
U Crnoj Gori ih obavija stigma, a zapravo, polno prenosive bolesti se ubrajaju među najčešće infektivne bolesti u svijetu. Ove infekcije se prije svega prenose nezaštićenim seksualnim kontaktom sa inficiranom osobom. Ponekad se mogu prenijeti i drugim putem, na primjer sa majki na njihovu bebu tokom trudnoće ili porođaja, ili putem krvi.
Iz IJZ podjsećaju da su mnoga od ovih oboljenja asimptomatska, odnosno, osoba nema nikakvih znakova i simptoma bolesti, pa veliki broj ljudi nije ni svjestan činjenice da ima neku polno prenosivu bolest.
Infekcija može biti praćena i nespecifičnim, blagim simptomima, što sve usložnjava proces njihovog dijagnostikovanja i pravovremenog započinjanja tretmana. Neki od sljedećih simptoma mogu ukazati na postojanje polno prenosive infekcije:
Sledeći simptomi mogu ukazati na polno prenosive infekcije kod žena: pojačani vaginalni sekret, svrab, čvorići u predjelu pubisa, krvarenje, bolovi tokom seksualnog odnosa, neprijatan miris, genitalne ranice, bradavičasti izraštaji.
Kod muškaraca: sekrecija iz polnog uda, peckanje pri mokrenju, bol i otok testisa, crvenilo na glansu penisa, ranice na genitalijama, uvećanje limfnih čvorova u preponama, bradavičasti izraštaji.
Neke od polno prenosivih infekcija mogu dovesti do razvoja ozbiljnih komplikacija i trajnog oštećenja zdravlja (sterilitet, maligne bolesti, pobačaji, prenos infekcije na bebu…).
Kada je u pitanju prevencija širenja polnih bolesti i infekcija u IJZ-u ističu redovna testiranja i ranu dijagnozu. „Redovni pregledi su važni i u odsustvu simptoma, a posebno kod promjene seksualnog partnera. Danas se većina polno prenosivih infekcija vrlo uspešno liječi, pri čemu terapija zavisi od uzročnika. Takođe, značajno je da se testiraju i liječe i partneri osobe kod koje je dijagnostikovana polno prenosiva infekcija“, objašnjavaju.
Kako se zaštiti od polnih bolesti i infekcija?
Preporuke Instituta za javno zdravlje:
- Zdravstvena edukacija
- Kasnije stupanje u prvi seksualni odnos
- Jedan, provjeren stalni partner
- Redovna upotreba kondoma kod svih vrsta seksualnih odnosa
- Izbjegavanje seksualnih odnosa sa nepoznatim osobama
- Izbjegavanje seksualnih odnosa pod uticajem alkohola i droga
- Vakcinacija za bolesti za koje ima vakcina (HPV, hepatitis B)