Promocija časopisa “Majska zora” i lirike Momčila Bakrača: Poezija i/kao postojbina

Foto: Dragan Leković

Pod pokroviteljstvom nedavno osnovanog Ministarstva dijaspore Crne Gore, u sali “Marko Miljanov” Narodne biblioteke “Radosav Ljumović”, održana je promocija časopisa “Majska zora” i lirike urednika i osnivača ovog lista, Momčila Bakrača.

Prisutnima se prvo, u ime ovog Vladinog resora, obratio Zoran Đukanović koji, kako je kasnije sam otkrio, takođe piše stihove. On je malo bliže i detaljnije govorio o aktivnostima na kojima je radilo ministarstvo, odnosno prethodno Uprava za saradnju sa dijasporom i iseljenicima, po pitanju podrške književnicima i umjetnicima čije je porijeklo iz Crne Gore i Brda.

Na njega se, nedugo zatim, nadovezao i sam osnivač, priređivač i urednik književnog lista “Majska zora”, Momčilo Bakrač, koji je ispričao kako je uopšte došao na ideju da realizuje ovaj projekat, ali i malo više o osobenostima ovog alamanaha i regionalnom značaju koji ima za pisce, pjesnike i književne stvaraoce.

Zoran Đukanović, predstavnik Ministarstva dijaspore Crne Gore, Foto: Dragan Leković,

Nakon toga riječ je uzela pjesnikinja i književna kritičarka Jovanka Vukanović, čiji su radovi i objavljivani u oba broja, koliko je do sad izašlo, ovog časopisa.

Ona je fokus svog izlaganja stavila na autorovu poeziju, svijet koji on njome i kroz nju stvara i za kojim, u unutrašnjosti svog sopstva, traga.

Jovanka Vukanović, pjesnikinja i književna kritičarka, Foto: Dragan Leković

Pjesnik i književni kritičar Miljan Nikolić, govoreći o svom doživljaju Bakračeve poezije, ocijenio ga je kao lovca na rijetke pojmovnosti i pojave u ozračju sopstvene poetike.

“Zagledavši se u detalj, znak, odnosno signifikaciju na rubu tekućeg trenutka, Momčilo Bakrač u svoj poetski postupak uvodi zatajen svijet malih varoši i predgrađa velegrada, potisnut i zaboravljen od vodećih tokova matice kojoj po svojoj prirodi i vrijednosti pripada. Simultano, kroz više sfera i tokova svijesti, gradirajući određen utisak, poput diobe ćelija u organizmu čovjeka, iz jedne asocijacije, rađa se čitav niz i plet pjesničkih slika, koji varira tematsku osnovu u pjesmi, gradeći tako govor upućen ka ospoljenom liku lirskog subjekta, dvojniku onog koji se obraća, rijetkom i odabranom saputniku na putovanju do samog srca značenja ovog svijeta, u jezgro čovjekovog govora. Pjesničke knjige Momčila Bakrača tako postaju mali, privatni bedekeri kroz lični svijet pjesnika”, naveo je, između ostalog, Nikolić.

Lirika koja spašava od banalnosti malograđanskog defetizma

Ovaj pjesnik je, istakao je on, izrazito markantna renesansna ličnost barokne teksture, u čijoj pjesničkoj pustolovini ogledamo krhotine postapokaliptičnog svijeta u kataklizmi globalne (pop)kulture.

“U silama entropije uskovitlanih elementa motivi malih jedva primjetnih javki sa periferije, rijetkog nekog bilja sa poljana snova i uspomena, pronalaze svoje mjesto i ustrojstvo u pjesmama i knjigama poezije Momčila Bakrača. Tako pred nama u vidu opusa ovog stvaraoca, kreće se svijet izgubljenih stvari, zaboravljenih biografija i predjela, kog poezija iznova vaspostavlja u kaleidoskopu jezika ovog pjesnika panonske melanholije i Mediteranskog hedonizma”, kazao je on.

Svijet rasparčan silama entropije na nekad i sad, Bakrač iznova, zrnce po zrnce, razabire i zida u arhitekturi svog govora.

“Bakrač tako spašava se od banalnosti malograđanskog defetizma pred silama nemjerljivim, uspravljajući svoj pjesnički torzo rame uz rame sa svojim predhodnicima, pjesnicima epohe modernizma, u rasponu od Rastka Petrovića, do Rista Ratkovića i dalje do nekih nama bliskih savremenika kao što su vječiti potukač međugalaktičkim prostorom literature Libero Markoni, ili pak samozatajeni Danijel Dragojević“, pojasnio je Nikolić.

Miljan Nikolić, pjesnik i književni kritičar, Foto: Dragan Leković

Uslijedila su pitanja posjetilaca, od kojih je najzanimljivije bilo ono pjesnika Srđana Lekovića iz Godinja (Crmnica), autora više pjesničkih zbirki od kojih je najnovija “Herbarijum za sebra”, koji je svog kolegu Bakrača pitao: Ima li smrti?

Na kraju, prisutnima su podijeljeni primjerci knjiga poezije Momčila Bakrača, časopisa “Majska zora” i pjesničke zbirke koju je priredila Uprava za saradnju sa dijasporom i iseljenicima Crne Gore, a koja je sada uzdignuta na nivo ministarstva, “Zvuci dijaspore”.

Prvi put se predstavio i nastupio u svojoj Crnoj Gori

Uprkos maloj posjećenosti, na koju je svakako uticala i јака kiša i nevrijeme, tj. crveni meteoalarm koji je na snazi ove dva dana, prema mišljenju Momčila Bakrača promocija je protekla u jako dobroj i prijatnoj atmosferi.

On je primijetio da je na njoj bilo onog, kako ga je definisao, “poetskog naelektrisanja u kome svijet djeluje zbiljskije i ljudi bivaju budniji”. 

“Tako da je lirika imala uzgon i let, dakle ostvarila se i dosegla svoj smisao. Briljantnu pojavnost imala je kritička misao i upravo to je na mene ostavilo najsnažniji utisak”, izjavio je za “Zumiraj”, nedugo po završetku promocije, Bakrač.

Foto: Narodna biblioteka “Radosav Ljumović” (Fejsbuk)

Ovaj plodan i svestran autor porijeklom iz Pive, koji živi, radi i stvara u Vrbasu (Vojvodina, Srbija) nam je otkrio i da mu je ovo prvi nastup u Crnoj Gori u svojstvu pjesnika, a što je, dodaje, njegov mali privatni paradoks. 

“Osjećaj je začudan, svjedoči o raskoraku između sirovog realiteta linearnog čovjekovog trajanja i matrice unutrašnje stvarnosti koja je po pravilu uvijek negdje u prikrajku, u zapećku, sred neupadljivosti margine. Naime, uz dvadesetak objavljenih knjiga i tridesetak godina ozbiljnog književnog rada, u Crnoj Gori gdje je jedno od važnih središta moje inspiracije za sve to vrijeme izostajao sam sa časova interakcije’, iskren je on.

Momčilo Bakrač, pjesnik, Foto: Dragan Leković

Bakrač to pripisuje stvaralačkom alterusu.

“Moguće je da je moj stvaralački alterus, taj dvojnik koji obdelava rudaču iskustva i sjećanja, namjerno izbjegavao svoje eksponiranje na ovom prostoru   vjerovatno da time ne bi zamutio sopstveno izvorište, koje je svakako negdje na potezu od Pive do Boke”, smatra Bakrač.

On ovih dana uveliko radi na prozama, konkretnije – još jednom redeniku pripovijesti i romanu. 

“Namjeravam da o svom crnogorskom fundamentu pišem zamašnije, u mrežu da pohvatam leptirice porodične sage. Dolaziću u Podgoricu i drugdje sve češće, vrijeme za to je sazrelo, spone sa ljudima se umnožavaju saradnjom u vezi časopisa koji uređujem. Vjerujem da predstoje potentna zbivanja”, zaključio je, u razgovoru za “Zumiraj” nakon promocije, pjesnik, pisac i umjetnik Momčilo Bakrač.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Skip to content