Šarđun – alternativni country rock (iz) Podgorice

Razgovarao: Milovan Marković

Najveća prednost manjih alternativnih muzičkih scena je u njihovoj autentičnosti i originalnosti. One, naime, otvaraju, ali i vjerno čuvaju, prostor u kojem svi muzičari imaju mogućnost i slobodu da se izražavaju na, prvenstveno, neposredniji, a zatim i inovativniji način.

Pored toga, one su i (pre)poznate po tome što stvaraju zajednice oko sebe baš zbog toga što su – sačinjene od ljudi kojima je muzika hobi i trud iz ljubavi – dobro ograđene i obezbijeđene od zamki komercijale. Jedna od, za podgoričke prilike, idealnih potvrda toga je bend Šarđun.

Njegovu postavu čine: Filip Trojanović (gitare i vokal), Vidak Ratković (bubanj), Ivan Jokanović (bas gitara i vokal), Vladimir Nikolić (perkusije) i Vlado Zaputović (gitare).

Više o samom bendu, o tome kako je i kada nastao, te čime se odlikuje i razlikuje od ostalih iz Crne Gore, ali i stanju na našoj sceni, kao i tome šta će sve njihova publika, u narednom periodu, moći da očekuje od ,,Šarđuna” razgovarali smo sa Ivanom Jokanovićem, basistom i vokalom ovog muzičkog sastava.

ZUMIRAJ: Kažite nam, uopšteno, nešto malo više o bendu Šarđun? Kada i kako ste nastali, koliko dugo postojite i ko sve čini postavu benda?

Bend Šarđun je nastao tako što smo se, na jam session-ima, okupljali u prostorima koje smo iznajmljivali sa ostalim bendovima a koji su, uglavnom, svirali autorsku muziku. Tada smo, kroz svirku, shvatili da nas trojica (Filip Tojanović, Vidak Ratković i moja malenkost) imamo neki poseban ,,vibe’’ i da bi bilo lijepo da se sve to oživi. Inače, prvi put smo svirali zajedno u autorskom bendu ,,Listra”, koji je bio projekat našeg prijatelja, legende jugoslovenskog punk/hard-core-a, Gvida (Đorđa) Obradovića. Kada je već postalo izvjesno da Gvido nastavlja život u Beogradu, podgorička postava ,,Listre” je, spontano, prestala sa radom, ali, eto, nas trojica smo nastavili dalje, upravo zbog tih muzičkih i ljudskih vibracija između nas. Zato danas imamo Šarđun. Zvanično, postojimo od 2019. godine, kada smo uobiličili dvije kompozicije, koje sviramo i danas, i sa njima učestvovali na PAF-u (Podgorica art festival), u dijelu programa koji je predstavljao nove autorske bendove Crne Gore.

ZUMIRAJ: Kako se, žanrovski, može odrediti Šarđun, čime se to odlikuje i, generalno, razlikuje od ostalih crnogorskih bendova?

Šarđun se, žanrovski, može odrediti kao country/alternative rock. Mada, uvijek je nezahvalno govoriti o tome koji je to žanr, jer se u današnje vrijeme oni miješaju, a i svi mi, koji činimo zvučnu sliku benda, donosimo po nešto iz ostalih žanrova koje slušamo. Smatram da će Šarđun, prvim albumom, donijeti prepoznatljivost u zvuku i da će se iskristalisati određena energija koja nas i prati kao bend. I, ako uspijemo u tome, mislim da je misija ispunjena i plamen upaljen. Trudimo se da budemo autentični, ali, istovremeno, ne opterećujemo se da li to liči na nešto što smo čuli ranije. Bitno je da nas vodi dobar ,,groove’’ i da uživamo dok sviramo.

ZUMIRAJ: Po čemu ste prepoznatljivi publici? Koje su to pjesme i kakav zvuk s obzirom da se, u izrazu koji ,,furate”, kombinujući razne žanrove i znalačka umijeća sviranja na instrumentima, znatno razlikujete od svega što imamo priliku čuti u Crnoj Gori?

S obzirom da ne nastupamo često, nadamo se da smo publici interesantni i da će dolaziti na naredne nastupe. Do sada smo, sa svih nastupa, pokupili pozitivne kritike, kao i sugestije, naravno. Jako nam je bitno da naša djela, koja izvodimo, komuniciraju sa publikom, bilo na nastupima ili u momentima kada ih slušaoci konzumiraju putem youtube-a, ili ostalih nosača zvuka, kojima se nadamo, čim završimo snimanje i objavljivanje albuma.

ZUMIRAJ: Šta Vas motiviše da radite, svirate i stvarate kada vidite kakvo je, cjelokupno, stanje u našoj kulturi, a naročito rock’n’roll-u i, uopšteno, samim tim vrjednovanjem lokalne rock scene. Jer, složićete se, prosječnom konzumentu muzike u Crnoj Gori sve uvozno je, navodno, bolje…

Glavni pokretač, kao što sam i ranije naglasio, jeste pozitivna vibracija između članova benda i zajednički uvid da kompozicije koje stvaramo pokreću novu energiju u svima nama. Kao rezultat imamo naše kompozicije, umjetnička djela, koja komuniciraju sa nama u bendu, sa publikom na nastupima i, na kraju, pričaju određenu priču. Zaista, svi vjerujemo da na ovaj način možemo postati bolji ljudi, doprinijeti, u prvom redu, svako ponaosob, sebi i biti dio jedne zajedničke priče. Na kraju, stvaranje umjetničkih djela je svojevrstan rad na sebi i, dok god smo na tom putu, znamo da idemo uvijek ka nekom boljem stanju svijesti.

Rock kultura kod nas je na veoma niskom nivou, jer nema puno aktivnih autorskih bendova jer ljudi, jako često, nijesu dovoljno uporni u namjeri da zaokruže i održe svoje muzičke ideje. Naravno, razlog tome je nedovoljna podrška društva, koje nema dovoljno mehanizama za podršku autorskim bendovima. Obično autori mnogo toga moraju sami, jer prosto nemaju dovoljno vremena da se informišu o mogućnostima. Dalje, većina ljudi, koji se bave autorskom muzikom, ne žive od nje, već imaju druge poslove kojima obezbjeđuju egzistenciju i, na kraju, preostane veoma malo vremena za bavljenje muzikom.

Takođe, imamo i problem ,,male sredine’’, možda čak utkan u naš genetski kod, da je nešto tuđe, što je veće, krupnije i vidljivije, po pravilu, bolje. Kod mnogih konzumenata kulture možemo primjetiti ovaj stav koji, u krajnjem, rezultira čak i nepovjerenjem prema domaćem autoru i uskraćivanjem šanse da se predstavi onako kako zaslužuje. O ovom problemu bi imalo još štošta da se kaže, ali mislim da je i ovo dovoljno. Zato se, iskreno, nadam da ove riječi mogu da pokrenu makar jednu mrvicu nečije svijesti i da poguraju neku pozitivnu promjenu.

ZUMIRAJ: Uprkos svemu, rekao bih, crnogorska rock’n’roll scena postaje sve šarenolikija i ozbiljnija. Kakvo je vi vidite? Šta je ono nešto po čemu se, iako mala, razlikuje i prepoznaje u odnosu na ostale, regionalne?

Stanje na našoj sceni uopšte nije loše. Imamo predstavnike u skoro svim žanrovima pop/rock muzike, koji su jako interesantni. Samo je pitanje okolnosti, da li će svi ti ljudi ostati skupa i na istom putu. Ono što mi, iskreno, smeta jeste činjenica da nema puno mladih bendova, tj. solo muzičara, kao ranije, ali vidim da postoji potencijal da se i to stanje popravi. Autorskih bendova, naime, ima u većini crnogorskih gradova, samo treba da malo potražite po youtube-u i, vjerujte mi, iznenadićete se šta sve krije scena jedne države od 600.000 stanovnika.

ZUMIRAJ: Popularizacija rock’n’roll-a i evolucija svijesti, koju sa sobom nosi treba, a u to smo se uvjerili prošle godine kroz Festival Kulture Zabjelo i ,,Rockstrikciju”, mora biti djelo samih rokera. Šta bi svi mi trebalo da radimo kako bi rock’n’roll, u našem gradu, a onda i državi, dobio, tj. vratio, mjesto koje mu pripada?

Samo što više ovakvih događaja i klubova gdje možemo da slušamo kvalitetnu muziku, te što više prilike da bendovi, koji rade, sviraju. Trebaju nam događaji koji će promovisati sve žanrove muzike koju autori stvaraju, mnogo veće prisustvo domaćih autora u medijima. Onda ćete imati i publiku koja će biti mnogo više emacipovana i edukovana. A kod takve publike će sve manje prolaziti ,,cover’’ bendovi, jer će se tražiti autentičnost i kvalitiet. Dakle, društvo mora da ulaže da bi isplivao kvalitet. Svi događaji ovog tipa, koji se organizuju, moraju da budu još bolji i onda ,,nema zime’’ za rock’n’roll.

ZUMIRAJ: Šarđun je, početkom ove godine, u podgoričkom lokalu ,,Berlin” imao sjajnu svirku? Iako je prošlo par mjeseci, kažite mi kakav je utisak od te noći? Šta vam je ostalo u pamćenju? Ako me sjećanje dobro služi, tu noć je bio najstrašniji ,,kijamet”…

Šta reći, bilo je nezaboravno veče. ,,Yonic” i ,,Šarđun” su bili jači od crvenog meteo alarma i napunili su Berlin. Bilo je predivno veče, puno prijatelja i puno, puno pozitivne energije. ,,Šarđun” je svirao oko 35 minuta. Odsvirali smo skoro sve pjesme koje će se naći na albumu. ,,Yonic” je tada, po mom skromnom mišljenju, imao najbolji nastup. Reakcije publike su bile sjajne, ostali smo da se družimo i poslije svirke… Ono što će da se pamti jeste činjenica da smo i pored određenih tehničkih problema, koji su nas jako nervirali prije početka svirke, zvučali lijepo i uživali na maloj sceni. Koncert oba benda je zabilježen, tako da se nadamo da ćemo, nekad u budućnosti, imati i live izdanje ovog koncerta. 

ZUMIRAJ: Kažite nam gdje sve, uglavnom, svirate, ali i gdje ste do sada sve svirali, kao i gdje će to, u narednom periodu, publika moći da vas čuje?

Pa, sviramo uglavnom kad imamo nešto novo da podijelimo sa publikom. Pored ,,Berlina”, ove godine smo, zajedno sa bendom ,,Breathe”, svirali i na Podgoričkom proljećnom Bazaru. Imamo planove da sviramo i u drugim crnogorskim gradovima i, naravno, obavijestićemo vas i rado vidjeti na svim našim svirkama.

ZUMIRAJ: Šta su vaši planovi za naredni period?

U toku je snimanje albuma, nadamo se i spotovima, kao i novim koncertima.

ZUMIRAJ: Ako sam dobro načuo, a mislim da jesam, Šarđun će imati priliku da, ovog juna, nastupi na Festivalu Kulture Zabjelo. Koliko je to za vas, kao mladi bend, značajno, i šta će posjetioci, koji kupe kartu i dođu na stadion ,,Nikola Šćepović”, dobiti zauzvrat?

Partymëjkersi i Šarđun će, premijerno, izvesti zajedničku numeru ,,O, živjelo nam Zabjelo”, koja je posvećena jubileju od 60 godina fudbalskog kluba Zabjelo. Očekujemo horsko pjevanje sa publikom i, prije svega, emocije.

ZUMIRAJ: Da li je i kolika odgovornost, u isto vrijeme, biti dio organizacije jednog renomiranog festivala, kakav je za svega jednu godinu postao FKZ, a i nastupati sa bendom na istom?

Velika je odgovornost, svakako. Ali tako smo i ušli u priču. Odgovorno i prema publici, i muzičarima, i domaćinima. Ko je bio na prvom Festivalu Kulture Zabjelo i Rockstikciji zna da se trudimo da, na odgovoran način, organizujemo i jedan i drugi događaj. Činjenica da ćemo ove godine nastupiti na samom stadionu (prošle godine na Trgu nezavisnosti, u predfestivalskom programu), donosi još više odgovornosti, ali ćemo se potruditi da, još boljom organizacijom, prevaziđemo sve izazove, a sami festival dignemo jednu ljestvicu više u odnosu na prethodni.

ZUMIRAJ: Vaša poruka za sve mlade stvaraoce i bendove koji, kao i vi, žele da počnu svirati i živjeti rock, a dvoume se ili se obeshrabre?

Vjerujte u sebe! Pratite svoje snove! Osluškujte se, iznutra. Ako ovo radite, ,,ono nešto’’, što sigurno imate u sebi, ima šanse da se rodi, ugleda svjetost dana i učini vas boljim ljudima.

Sanjajte često i živite svoj san.

,,Home is your soul, house is your mind,

So don’t be shy, you’re right guy!’’