Sekretarijat za socijalno staranje organizovao fokus grupu “Uloga oca u odrastanju djeteta veoma važna”
Fokus grupa na temu ,,Nezamjenljiva uloga oca u odrastanju”, održana je povodom 14. februara, Dana zaljubljenih, u sali Skupštine Glavnog grada, u organizaciji Sekretarijata za socijalno staranje (Kancelarija za rodnu ravnopravnost).
Fokus grupu očeva, koji su se odazvali pozivu Sekretarijata, vodili su psiholozi Darko Obradović i Miloš Bulatović.
Heterogenost grupe se ogledala u starosnoj dobi očeva, broju i uzrastu djece. Najstariji otac u grupi je imao 47, a najmlađi 22 godine. Najstarije dijete učesnika je imalo 13 godina, najmlađe jednu. Broj djece roditelja je varirao od jednog do troje.
Na pitanja kako su se osjetili pri saznanju da će postati očevi ili kako su se osjetili pri prvom kontaktu sa svojim djetetom, učesnici su odgovarali raznoliko. Emocije koje su doživljavali u tom trenutku su bile sreća, euforija, ali i strah i zbunjenost. ,,Zašto mi niko nije rekao kako će izgledati trenutak i sve što slijedi nakon što postanem otac?”, ,,Zašto niko ne priča o tome?”- neka su od pitanja koja su postavljali učesnici na temu ovih izazova.
U daljoj diskusiji navodili su da možda određena uzdržanost muškaraca pri dijeljenju osjećanja daje manje prostora za ove vrlo važne teme. Učesnici koji su osjećali zbunjenost i strah iznijeli su vrlo emotivne priče i naglasili da bi im neka vrsta pripreme, edukacije, ili grupa podrške bile značajne za suočavanje sa novom, vrlo važnom ulogom u životu. Učesnici naglašavaju tri važna aspekta u njihovoj percepciji uloge oca. To su, sjećanja na njihog oca, kao model po kojem se donekle upravljaju, težnja da budu što bolji očevi, ali i ideja o tome kako će ih se njihova djeca sjećati, kao svojih očeva u budućnosti.
Svi učesnici su smatrali da je uloga oca u odrastanju djeteta veoma važna. Da dijete kroz svog oca ne dobija prosto ,, jos više ljubavi”, već da se značaj i brižnost koju daju svojoj djeci u nekim aspektima i kvalitativno razlikuje od majčinih, te da su i oni veoma potrebni djetetu.
Što se tiče podrške zajednice očevima, učesnici naglašavaju da bi od koristi bili parkovi u kojima bi mogli imati zajedničke aktivnosti sa djecom, više sekcija u školi, ali i grupe za mlade očeve u kojima bi polaznici mogli steći edukaciju ali i podršku. Preporuke:
1. Organizovanje edukativnih sadržaja za porodice, sa posebnim osvrtom na očeve.
2. Tematske radionice, razvrstane na razvojne tipične specifičnosti/miljokaze kod djeteta/djece – šta ih očekuje u narednom periodu.
3. Unaprijeđivanje mentalnog zdravlja očeva – prevencija kao važan faktor podrške.
4. Medijsko promovisanje važnosti uključivanja očeva.
