Špijuni ili: zašto otvoriti dosijea tajnih službi u Crnoj Gori?

Reći nekom u Crnoj Gori da je špijun nekada, dok se još koliko-toliko držalo do obraza, bila je ozbiljna uvreda.

Časnije je bilo, barem po onom što sam čuo od star(ij)ih Pipera koji su “pretekli” špijanja nakon 1945. godine, poneki možda čak i jer su sami špijali, biti ubica nego špijun. 

Ubici je, kako se zborilo tad, “bastalo ” da čo’jeka liši života, dok je špijun to, u nedostatku ikakve hrabrosti i moralnih skrupula, radio kukavički, “na rate”.

Ko je špijun?

Špijun je osoba sa previše ambicije i premalo petlje da istu i ostvari. Uglavnom je riječ o kompleksašu nesposobnom da sebi i porodici stvori bilo kakvu vrijednost, nevažno da li je ona materijalne ili neke druge prirode, osim na način da je prisvoji od drugih tako što će špijanjem prethodno stvoriti pogodne uslove za to.

Riječ je, naime, o (ne)čovjeku koji živi i duševno se hrani samo štetom i tragedijom koju podmetanjem nanese drugom, obično boljem od sebe.

Posao špijuna u Crnoj Gori, kao i svuda na svijetu, bio je informisanje vlastodržaca – počev od “boranije” u selu do žandara u srezu – o kretanjima, mišljenju i djelovanju svojih ukućana, komšija, rođaka, bratstvenika, plemenika…

Naravno, pod “informisanjem” se podrazumijeva “filovanje” i fingiranje činjenica, “pakovanje” priča, spletki, događaja i potkazivanje svakojake vrste.

Zlatno doba špijuna

Dolazak na vlast Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) – koja se najsurovije osvetila onima koji su je i doveli u poziciju da poslije Drugog svjetskog rata i revolucije preuzme kormilo nekadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a o čemu sam kao potomak piperskih revolucionara i komunista-ilegalaca iz vakta “Obznane” 1920. godine slušao – označio je početak zlatnog doba za špijune u Crnoj Gori. 

Špijuni su, u tom trenutku, neformalno, “ispod žita” diktirali dinamiku svih procesa u ovoj šaci jada, ali ne zato što su, iako mnogobrojni, bili moćni i jaki, već zato što ih tada taj čuveni crnogorski obraz nikako nije smeta’ i žulja’. (Jer, htjeli mi to priznati ili ne, u smutnim vremenima kakvo je bilo tada prevagu uvijek odnesu oni koji se nikog i ničeg ne stide.)

Ne govori li u prilog tome podatak da je najviše ljudi na Golom otoku bilo upravo iz Crne Gore i Brda(h)?

Ti ljudi, od kojih je dobar dio tamo završio ni kriv ni dužan, nisu u tolikoj mjeri bili “narodni neprijatelji”, niti su u potpunosti razumjeli šta su sve bila mimoilaženja na relaciji FNRJ -SSSR, koliko je oko njih bilo zavidnih i loših ljudi (svaštočina) spremnih na sve.

U prevodu: nisi morao uopšte ni da znaš šta je sve Staljin u Rezoluciji IB-a zamjerio Titu i njegovom rukovodstvu. Dovoljno je bilo samo da si imao bolje imanje, malo više stoke, zdravu familiju i, eventualno, lijepu ženu pa da se nađeš sa “čengelima” na rukama u golootočkom kazamatu.

Te 1948. godine iz same srži našeg naroda progovorilo je i na površinu isplivalo sve ono što je on istinski bio.

Razlog toga je što se svakim novim ratom i stradanjem odvajalo žito od kukolja. U ustancima i bunama ginuli su najbolji, dok su se najgori krili u “izbama” i po tavanima kuća da bi, kad sve stutnji i prođe, izlazili kao gmizavci preuzimajući ključne pozicije jer, čak i kad nije imao ko drugi, pošteni ljudi nisu htjeli da se glibaju vlašću i politikom.

Špijuni – ljudi svake vlasti

Špijuni su ljudi svake vlasti i, bez obzira na ideologiju i sve što se pod njom podrazumijeva, uz i za svakog glavara. 

Oni svakoj vlasti pogoduju jer su, za razliku od pravdoljubivih ljudi koji drže do principa, uvijek i bespogovorno njena bezrezervna podrška. 

Doduše, naravno, samo dok imaju interes…

Svaka vlast ih želi imati uz sebe iz razloga što su baš oni ti koji je, kao najbolji i najlojalniji vojnici, čuvaju i bore se za nju. Boreći se za nju špijuni, kao kasta koja sve i svakog preživi i nadživi, čuvaju samo i isključivo sebe. 

Dakle, sve dok su oni uz vlast – ta vlast je na vlasti. Onog trenutka kad je prestanu podržavati ona pada, a dolazi nova uz koju su obavezno oni jer su špijuni stvarna vlast zato što je i suštinski i formalno drže.

Nije li nam “smjena” DPS režima 30. avgusta 2020. godine, koja je isključivo bila formalna, po/dokazala upravo to?

Oni špijuni i uhljebi koji su bili za arhikriminalca Mila Đukanovića više od 30 godina samo su preletjeli na drugu stranu, a ljudi koji su cijelo vrijeme bili stvarna okosnica otpora kleptokratiji ostali su dosljedno na istim anti-đukanovićevskim pozicijama čim su partije nove vlasti, naslijedivši sistem, tj. špijune, počele raditi isto ono što i DPS u najgorim danima.

I, šta imamo sada? Pa to da su (“bivši”) DPS-ovci – koji su se poslije tog tako izvikanog 30. avgusta 2020. preobukli taman kao i četnici koji su se obrijali 1943. kada su uvidjeli da njihov đeneral Draža Mihailović nema šansu da slomi NOP – opet (na) vlast(i). 

Stoga se svaka vlast, kao i partije nekadašnje crnogorske opozicije trenutno, bori za špijune i to da njima bude dobro.

Jer oni koji su do sad bili opozicija – to će uvijek ostati. Oni su korisni samo dok se osvaja vlast. Na njih vlasti ne mogu računati da će ćutati na ono protiv čega su cijelim svojim bićem bili. A oni koji nisu – promijeniće dres i biti uz njih, pošto su svakako isto i (u) jedno(m).

Zašto otvoriti dosijea tajnih službi?

Napretka u budućnosti nema sve dok se ne suočimo sa našom prošlošću i duboko je sagledamo.

Prošlost i podsjećanje na nju služi tome upravo tome da nas nauči kako (ne) treba stvarati nešto.

Iz tog razloga je, ukoliko želimo naprijed, u neki progres i bolju, svjetliju i pravedniju budućnost važno podržati i potpisati Peticiju za donošenje Zakona o otvaranju dosijea tajnih službi Crne Gore.

Da smo načisto, ne zbog toga što ćemo saznati nešto što već ne znamo. 

Naprotiv!

Već zbog toga da bi jednom i konačno demontirali naslijeđeni sistem koji počiva na špijunima i njihovim potomcima.

Ali ne zato da bi ih mrzjeli, progonili, izopštili iz društvenih tokova ili im se svetili, nego kako bi jednom i konačno počeli graditi normalno društvo i državu gdje će se cijeniti sposobnost a ne podobnost, znanje a ne članska karta partije, pošten i častan rad a ne špijanje…