Šta je ekologija 

Izvor: Orca.rs

Da li ste ikada pješačili šumom i primijetili nevjerovatnu raznovrsnost organizama koji žive zajedno, od paprati i drveća do gljiva vičine tanjira za večeru? Ili ste tokom putovanja kroz prozor posmatrali kako se pejzaž mijenja i prelazi iz hrastove šume u visoke borove, a onda u travnate ravnice? Ako je tako, saznali ste šta je ekologija, grana biologije koja istražuje kako organizmi djeluju međusobno i prema svom fizičkom okruženju.

Ekologija se ne odnosi samo na šume bogate vrstama, netaknute divljine ili slikovite vidike. Da li ste, na primjer, ikada pronašli bubašvabe koje žive ispod vašeg kreveta, buđ koja raste pod vašim tušem ili čak gljivice među prstima? Ako je odgovor da, onda ste vidjeli jednako validne primjere ekologije na djelu.

Ko su ekolozi?

Ekolozi proučavaju odnose među organizmima i staništima različitih veličina, od istraživanja mikroskopskih bakterija koje rastu u ribnjaku, do složenih interakcija među hiljadama biljnih, životinjskih i drugih zajednica koje se nalaze u pustinji. Ekolozi takođe proučavaju mnoge vrste životnih sredina. Na primjer, ekolozi mogu da proučavaju mikrobe koji žive u tlu pod našim nogama ili životinje i biljke u kišnoj šumi ili okeanu.

Ekologija ima svoje nivoe izučavanja

Unutar ekologije kao discipline, istraživači rade na pet širokih nivoa, ponekad ih izučavaju zasebno, a ponekad su povezani: organizam, populacija, zajednica, ekosistem i biosfera.

• Organizam: Ekolozi koji se bave organizmima proučavaju sposobnost prilagođavanja, korisne osobine koje proizlaze iz prirodne selekcije, a omogućavaju organizmima život u specifičnim staništima. Ta prilagođavanja mogu da budu morfološka, fiziološka ili bihevioralna.
• Populacija: Populacija je grupa organizama iste vrste koji žive na istom području u isto vrijeme. Populacijski ekolozi proučavaju veličinu, gustoću i strukturu populacija i njihove promjene tokom vremena.
• Zajednica: Biološka zajednica sastoji se od svih populacija različitih vrsta koje žive na određenom području. Ekolozi koji proučavaju zajednice usredsređeni su na interakcije među populacijama i načine na koje te interakcije oblikuju zajednicu.
• Ekosistem: Ekosistem se sastoji od svih organizama na nekom području, zajednice i abiotskih faktora koji utiču na tu zajednicu. Ekolozi ekosistema često se fokusiraju na protok energije i recikliranje hranjivih sastojaka.
• Biosfera: Biosfera je planeta Zemlja, posmatrana kao ekološki sistem. Ekolozi koji rade na nivou biosfere mogu da proučavaju globalne obrasce – na primjer, klimu ili raspodjelu vrsta – interakcije među ekosistemima i pojave koje utiču na cijeli svijet, poput klimatskih promjena.

Pet navedenih nivoa ekologije poređani su po veličini; od malih do velikih. Oni se grade postepeno – populaciju čine pojedinci; zajednice se sastoje od populacija; ekosisteme čini zajednica zajedno sa okruženjem i tako dalje. Nivoii ekološkog proučavanja nude različite uvide u to kako organizmi djeluju međusobno i na životnu sredinu. Ako stvarno želite da shvatite što se događa u određenom ekološkom sistemu, vjerovatno ćete morati da ispitate nekoliko njih.

Kakve veze ima ekologija sa mnom?

Ekologija proučava odnose između živih organizama, uključujući ljude, i njihovog fizičkog okruženja; nastoji da razumije vitalne veze između biljaka i životinja i svijeta oko njih. Ekologija takođe pruža informacije o prednostima ekosistema i kako možemo da koristimo zemaljske resurse na način koji ostavlja životnu sredinu zdravom za buduće generacije.

Kako da zaštimo ekologiju?

Postoji mnogo različitih načina na koje može da se zaštiti ekologija. Većina ih već postoji ili su u procesu nastanka sada kada svijet počinje da shvata važnost boljeg upravljanja ekologijom. Tri glavna načina zaštite ekologije su:

1. Očuvanje – zaštita je kada se ekologija čuva od štete tako što se izdvoji kako se na nju ne bi moglo uticati. U SAD su mnogi glavni državni i nacionalni parkovi zaštićena područja. Možete da posjetite samo određena mjesta u parku, dok su druga područja nedostupna zbog zaštite tamošnje ekologije.
2. Propisi – Propisi poput Zakona o zaštiti prirode i drugih zakona pokušavaju da postave ograničenja za vrste poremećaja, nastalih čovjekovim djelovanjem uzrokovanim ekspanzijom, istraživanjem ili industrijalizacijom, koji mogu da se dogode. Cilj je ograničiti poznati uticaj na prirodnu ekologiju radi očuvanja i održavanja resursa od kojih čovječanstvo zavisi.
3. Zamjena – Ova vrsta zaštite je dvostruka. U područjima u kojima je propisima dopušteno uklanjanje zaštite, kompanije mogu da plate da se zasije ili da bude zaštićeno novo područje kako bi pokušali da vrate ravnotežu. Drugi aspekat zamjene je potraga za vještačke supstance koje mogu da zamijene prirodne resurse. Jedan primjer toga je potraga za održivom alternativnom energijom umeto fosilnog goriva.