Stranka evropskog progresa – dogovorena kombinacija ili zanimacija za penzionerske dane?

Priče da će bivši premijer Crne Gore, dugogodišnji zamjenik predsjednika Demokratske partije socijalista (DPS) i nekadašnje “prvo uvo” Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Duško Marković osnovati svoju partiju počele su da kruže odmah nakon 30. avgusta 2020. godine.

Da je to sasvim izvjesno znalo se poslije prvog “reformskog” kongresa DPS-a, održanog 24. januara 2021. godine kada je Đukanović, uprkos porazu na izborima godinu ranije, reizabran za predsjednika te partije koja je od “AB revolucije” oglodala Crnu Goru, kako u ljudskom, tako i u ekonomskom, moralnom i svakom drugom smislu, gore nego ikakva najezda štetotčina.

Ovakav rasplet događaja mogao se pretpostaviti još i dok je Marković bio premijer i kada su, usljed nagomilanih nezadovoljstava i prezasićenosti jednih od drugih – jer vlasti, moći, novca i borbe za njih nikada nije bilo dosta – počele “nevolje na dvoru”.

Da o tome “razmišlja” on je otvoreno, po prvi put, kazao početkom novembra prošle godine.

Marković je tada, u izjavi za Gradsku TV, gostujući u emisiji “Aritmija” Tamare Nikčević (kojoj je za ovaj uradak isplaćivano po 3.000 eura mjesečno), naveo da još uvijek nije donio definitivnu odluku, iako se vidjelo da to uveliko planira.

“Nijesam o tome donio odluku, ali razmišljam. Ne samo o tome da ja formiram stranku, nego šta sve treba uraditi u evropskom i građanskom bloku da bi se konsolidovali i da bi Crna Gora izašla iz ovog permanentog rizika ponora koji je otvoren pred njenom budućnošću”, izjavio je Marković u “Aritmiji” na Gradskoj RTV.

Marković tvrdi da SEP nije ničiji projekat

I, konačno, prvi direktor “reformisane” Službe državne bezbjednosti (SDB), za vrijeme čijeg mandata na čelu tajne policije su se dogodila brojna ubistva koja su, do današnjeg dana, ostala nerasvijetljena, juče je predstavio svoju novu partiju – Stranku evropskog progresa (SEP).

Ova partija, ustvrdio je on odmah na početku njenog predstavljanja u Kamernoj sali Muzičkog centra u Podgorici, nije “ničiji projekat, nasljednik, niti politički izdanak”.

“Nismo se konstituisali sa ciljem da budemo protiv nekoga. Naš pogled je pogled u budućnost. Mi ćemo raditi za bolju Crnu Goru od one koju danas živimo, a udružili smo se da uspijemo”, istakao je Marković.

Prema njegovim riječima, cilj “evropskih progresivista” je “oporavak države”.

Političkim procesima u Crnoj Gori se, smatra Marković, “upravlja nekompetentno, kreirajući nesigurnost u društvu, država gubi kredibilnost i snagu”, a njena “evropska stabilnost je ugrožena”.

“Crnoj Gori ne treba pomirenje?!”

Ono u čemu je ostao dosljedan, u želji da se opere pred crnogorskom javnošću od svih (ne)činjenja za ovih 30 godina, jeste u stavu da Crnoj Gori – uprkos svim razlikama koje su on i partija čiji je zamjenik predsjednika bio kreirali dijeleći nas po raznim osnovama, dok su kriminal i korupcija cvjetali, a organizovane kriminalne grupe se izvozile od Evrope do Južne Amerike – ne treba pomirenje…

“Tada se u prvi plan stavljaju razlike koje nas dijele. Potenciranje pomirenja je nametanje stigme i krivice za jednu stranu. Nastojaćemo da u dijalogu nalazimo rješenje”, nemušto je pojasnio on.

Njegova partija će, otkrio je on, učestvovati na prvim narednim izborima.

“Naša vrata otvorena su za sve, za razočarane i prevarene od političkih aktera. Pružićemo drugačiji i ozbiljniji pristup politici”, obećao je on.

Kada je riječ o potencijalnoj saradnji sa partijom u čijem je stvaranju, ovakve kakva je danas, dao nemjerljiv doprinos Marković je naglasio da Crnu Goru ne vidi onako kako je vidi (njegov) DPS sa novim rukovodstvom.

“Mi unutar Crne Gore moramo biti složni, a ne da tjeramo jedni druge. Mi imamo svoj put, a DPS sa ovim rukovodstvom svoj. Što se tiče koalicija – ne želimo da sad kažemo sarađivaćemo sa ovom ili onom strankom. Moramo se prvo predstavito građanima. Ako postanemo parlamentarna stranka, sarađivaćemo sa svima koji Crnoj Gori žele dobro”, precizirao je Marković.

“Đukanović i ja različito gledamo na ono što je potrebno Crnoj Gori”

Na pitanje novinara u kakvom je odnosu sa bivšim predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem, te da li je osnovao partiju zbog lošeg odnosa sa njim, Marković je potvrdio da se sa bivšim šefom duže vrijeme nije vidio.

Razlog je to što nisu, dodao je on, postojali posebni razlozi za to?!

“Sa gospodinom Đukanovićem sam sarađivao 30 godina. Bili smo veoma bliski politički i profesionalni saradnici. Dijelili smo i lične i porodične odnose. Ja držim do ljudi i tih odnosa uvijek, pa čak i kad neke okolnosti kažu da to nije cjelishodno. Sa gospodinom Đukanovićem se nisam vidio već neko vrijeme, nijesu postojali posebni razlozi za to, ali, u svakom slučaju, drugačije gledamo, ili bar iz moje prespektive je to tako, na ono što je potrebno Crnoj Gori u ovom trenutku i kako Crna Gora treba da ide u budućnost”, odgovorio je onna pitanje novinara.

Iz DPS-a je, kako je napomenuo, izašao sa snažnim sjećanjem na 30 godina pripadnosti toj partiji.

“Iz današnje perspektive na taj period možemo gledati različito i suditi na različite načine, ali kratko, prisjećam se dana kada smo obezbjedili Crnoj Gori mir i stabilnost dok se u okruženju ginulo i ratovalo. Obezbijedili smo državi mir i sigurnost, ali i mjesto za desetine hiljada izbjeglica. Doprinio sam da Crna Gora bude zemlja mira, ocijenio je Marković.

Greške DPS-a su, stava je on, bile česte i ponavljale su se, pa je zato i otišao u opoziciju.

“Mislim da su, u jednom periodu, te greške bile češće i da su se više ponavljale, ali je zbog toga DPS 2020. godine otišao u opoziciju. Moja pripadnost toj partiji je veliko iskustvo koje mi kaže da se treba okrenuti okruženju, vidjeti kako okruženje živi i šta su problemi. DPS se bavio strateškim stvarim – nezavisnost, NATO, EU…Uređivali smo kuću, a nijesmo dvorište. Tako da te dobre stvari, ali i one loše unutar DPS-a, pomoći će mi i da radeći u ovoj stranci, radeći sa ovim mladim ljudima, spriječim i zaustavim one loše prakse koje su me pratile”, mišljenja je on.

Tvrdi da uoči izbora 2020. nije pozivao na progone i traktore

Na samom kraju predstavljanja SEP-a Marković se osvrnuo i na izjavu koju je, uoči izbora 2020. godine, izrekao na Ivanovim Koritima 26. avgusta 2020.

Podsjećamo, on je tada poručivao da, pošto se prebroje glasovi, u Crnoj Gori više ništa “neće biti isto”.

“Ali vas uvjeravam da su institucije već danas spremne, da bezbjedonosne institucije znaju šta oni rade i na šta su spremni i da ćemo 30. avgusta, ako se na to odluče, odgovoriti žestoko. Nakon prebrojanih glasova konstatovati ubjedljivu pobjedu Crne Gore, ne nas pojedinačno, a nakon toga u Crnoj Gori za njih nikad više neće biti isto. Moraće je poštovati, ako je neće voljeti. A one koji kormilare Crnom Gorom i proklinju Crnu Goru i žele da je sahrane, otvorićemo granice jer nemaju ovdje utemeljenja i vratićemo ih njihovim kućama odakle su došli”, poručivao je nosilac liste DPS-a svega četiri dana pred izbore.

Ipak, on danas tvrdi da “niti je bilo priče o progonima, niti je bilo priče o traktorima kako to danas žele nedobronamjerni da predstave”.

“Ja sam to govorio u kontekstu nepoštovanja Ustava i zakona od onih ljudi koji ilegalno borave u Crnoj Gori, a rade protiv interesa Crne Gore. Tada sam bio predsjednik Vlade i, naravno, morao da štitim interese Crne Gore”, predočio je on.

To je bio, podsjetio je Marković, poziv da se poštuje zakon…

“Dosta je neistina i špekulacija o toj mojoj izjavi. Ali, naravno, kao ozbiljan čovjek i čovjek sa iskustvom svjestan sam da je takvo manipulativno tumačenje te izjave dovelo do povređivanja jednog značajnog broja građana koji su, vjerujući a ne čitajući i razumijevajući tu poruku, pomislili da sam ja to rekao tako kako govore moji politički oponenti, neistomišljenici, a u nekim trenucima –  protivnici. Ako je to tako, ja se tim ljudima, koji su zbog nestina i špekulacija pomislili da ja imam namjeru da otvaram granice i protjerujem ih iz Crne Gore, izvinjavam”, zaključio je Marković.

Šta očekivati od Markovića?!

Iako lider SEP-a govori da je to “stranka svakog člana, a ne samo Duška Markovića”, postavlja se logično pitanje: Kako vjerovati čovjeku koji je dozvolio da njegova bivša partija privatizuje i pohara cijelu državu da sada nije osnovao novu za potrebe svog ličnog interesa i odbrane nezakonito stečene imovine svojih saradnika, prijatelja i kumova?

Zbog čega DPS nije napustio ranije, nego tek nakon što je izgubio vlast, pa osnovao novu stranku i politički djelovao protiv “grešaka koje su se ponavljale”?

Šta znači izjava da on i njegov politički subjekt Crnu Goru ne vide onako kako je vidi DPS sa novim rukovodstvom? Da li to insinuira da je vidi/e onako kakvom ju je, do prije par godina, vidjelo i staro rukovodstvo DPS-a čiji je “kamen stanac” bio iupravo Marković?

Osim toga, nameće se i dilema kakav to progres može donijeti političar koji je većinu svoje karijere obnašao funkciju koordinatora svih bezbjednosnih službi koje se do današnjeg dana nisu reformisale, niti mogu, već u njima i dalje rade, ili su bar do skoro radili, kriminalci sa značkama?

Gdje je bio evropski progresivista svih ovih godina da se izbori sa svim onim što poslednjih godinu ipo dana čitamo u Skaj prepiskama koje objavljuju crnogorski mediji?

Kako to da dok ne izgubi vlast nije imao potrebu da se bori za stabilnost i evropsku budućnost Crne Gore na način što će iskorjenjivati kriminal i korupciju, nego je na sve to ćutao?

Gdje je bio do sada da tužilaštvu ispriča svoja saznanja o ubistvu Glavnog urednika lista “Dan” Duška Jovanovića i policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića?

Ili možda o svim drugim nerasvijetljenim mafijaškim ubistvima iz ‘90. godina, počev od likvidacije Mićka Talijana, preko Gorana Žugića, Darka Belog Raspopovića, Vasa Pavićevića, Blagote Sekulića i ostalih?

Zbog čega nekadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za Službu državne bezbjednosti, koji je tu funkciju obavljao od 1998. do 2005. godine, ni riječi jedne ne reče ni o najuspješnijem državnom poslu Crne Gore ikad – švercu cigareta?

A gdje je, tek, Sedma uprava i “crne trojke”, prebijenja i likvidacija neistomišljenika?

Da li je moguće da ministar pravde nije znao kakvo je stanje u crnogorskom pravosuđu, kako se kupuju presude, ko su sve sudije i tužioci i čime su se sve bavili bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica?

Zbog čega kragujevački pravnik, sa tog mjesta ministra pravde, nikada ne uradi ništa da se rasvijetli likvidacija bosanskih izbjeglica u Štrpcima, kao i ostali zločini počinjeni u “ratu za mir”?

Da li to što je sada osnovao novu partiju, a od 30. avgusta se drži omerte, treba da nam bude ohrabrenje da – ukoliko bi nekim čudom ušao u vlast, kroz neku povuci-potegni koaliciju, umjesto DPS-a koji tu mogućnost nema – neće dozvoliti isto?

Uostalom, na kraju krajeva, šta očekivati od vjenčanog kuma Veselina Veljovića (kojeg SDT tereti da se bavio švercom cigareta), koji je sa bivšim predsjednikom države Milom Đukanovićem bio, kako je i sam juče priznao, “bliski politički i profesionalni” saradnik, sa kojim je dijelio “lične i porodične odnose”…