Svijet priznaje važnost močvara, ali im ne pruža dovoljno zaštite

Izvor: Ecoportal.me

Svake godine, 2. februara, širom svijeta se obilježava Međunarodni dan močvarnih staništa, dan posvećen podizanju svijesti o jednom od najvažnijih, ali i najugroženijih tipova ekosistema na planeti – slatkovodnim i priobalnim močvarama.

Močvarna područja važe za najproduktivnije ekosisteme na Zemlji. Bilo da je riječ o tresetištima, mangrovima, rijekama ili njihovim poplavnim ravnima, močvare igraju ključnu ulogu u održavanju prirodne ravnoteže:

• Skladište ogromne količine ugljenika, čime pomažu u borbi protiv klimatskih promjena,
• Filtriraju i prečišćavaju vodu, čuvajući zalihe pitke vode,
• Štite zajednice od poplava, suša i oluja, jačajući njihovu otpornost i sposobnost prilagođavanja,
• Pružaju dom velikom broju biljnih i životinjskih vrsta, igrajući ključnu ulogu u očuvanju biološke raznovrsnosti.

Uprkos svemu, močvarna staništa nestaju tri puta brže nego šume, pod pritiskom neodrživog korišćenja zemljišta, izgradnje infrastrukture, zagađenja i klimatskih promjena. Ukoliko se ne preduzmu hitne mjere, svijet rizikuje da izgubi neprocjenjive koristi koje močvare pružaju ljudima, prirodi i klimi.

Močvarna područja nisu samo prirodni resursi, ona su i kolijevke civilizacija i kulturnog identiteta. Još od najstarijih vremena, velika carstva su se razvijala uz rijeke i močvare: Egipat uz Nil, civilizacija Inda u Južnoj Aziji, Mesopotamija između Tigra i Eufrata, Kina uz rijeku Huang He. Te vode su darivale život: plodna tla, pitku vodu, puteve za trgovinu, pa čak i mitologije i religije koje su oblikovale društva.

I danas, veliki gradovi svijeta poput Londona (Temza), Istanbula (Bosfor) i Njujorka (Hudson) ostaju neraskidivo vezani za svoje riječne i obalne ekosisteme.

Ovogodišnja globalna kampanja nosi temu:
„Močvare i tradicionalno znanje: Proslava kulturnog nasljeđa“,
naglašavajući bezvremenu ulogu znanja koje su generacije prenosile i sačuvale u suživotu s močvarama, bilo kroz ribolov, uzgoj riže, korišćenje trske ili upravljanje vodama. Čak i danas, mnoga tradicionalna znanja nude odgovore za održivo upravljanje močvarnim staništima u eri klimatskih izazova.

Crnogorske močvare: Nasljeđe i prirode i ljudi

Crna Gora je od 2006. godine potpisnica Ramsarske konvencije, međunarodnog sporazuma o zaštiti močvarnih područja od globalnog značaja. Od tada, naša zemlja je prepoznala i zaštitila više važnih močvarnih staništa, ne samo zbog njihove ekološke vrijednosti, već i kulturne i istorijske dubine koju nose.

Močvarna područja Crne Gore – Skadarsko jezero, Ulcinjska solana, Tivatska solila, kao i brojna riječna i priobalna staništa, čuvaju žive tragove tradicionalnog načina života. Tu se i dalje prepoznaje duh starinskog ribolova, zanatstva, starih poljoprivrednih praksi, ali i zajedništva ljudi i vode koje je oblikovalo identitet mnogih zajednica.

Posebno ohrabruje što je nedavno potpisan Ugovor o formiranju upravljačkog tijela Parka prirode „Ulcinjska solana“, čime je učinjen važan korak ka njenoj trajnoj zaštiti i revitalizaciji, ne samo kao staništa ptica močvarica, već i kao dijela kulturnog i ekonomskog nasljeđa regiona.

Još jedan značajan korak u pravcu međunarodnog priznanja prirodnih vrijednosti Crne Gore jeste nedavna kandidatura sliva Skadarskog jezera za upis na svjetsku listu rezervata biosfere u okviru UNESCO Programa „Čovjek i biosfera“ (MAB). Ovaj proces, koji formalno vodi Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, dodatno potvrđuje globalni značaj Skadarskog jezera kao močvarnog kompleksa koji povezuje biodiverzitet, održivo korišćenje resursa i kulturni identitet lokalnih zajednica.

Na današnji dan, Crna Gora ima mnogo razloga da bude ponosna, ali i podsjetnik da močvare nisu tereni koje treba isušivati, već prostor života koji treba slaviti, čuvati i prenositi budućim generacijama.