Svjetski dan zaštite životne sredine: Borba sa prekomjernom plastikom
Dok državne institucije fokus stavljaju na neke druge stvari, naša priroda se guši otpadom, čekajući da se donese Zakon o upravljanju otpadom, koji kasni sada već 5 godina.
Danas, 5. juna, obilježava se 50. godina Svjetskog dana zaštite životne sredine nakon što ga je ustanovila Generalna skupština Ujedinjenih nacija 1972. Tokom proteklih pet decenija, ovaj dan je prerastao u jednu od najvećih globalnih platformi za zaštitu životne sredine.
Ove godine fokus je na rješenja zagađenja plastikom u okviru kampanje #BeatPlasticPollution.
Proslava Svjetskog dana zaštite životne sredine ove godine počela je u zemlji domaćinu Obali Slonovače, dok su se milioni ljudi pripremali za slične aktivnosti širom svijeta.
Svjetski dan zaštite životne sredine okuplja milione ljudi da proslave ekološke akcije i inspirišu vlade, preduzeća i pojedince da stvore održiviji svijet.
Situacija u Crnoj Gori
Ovaj dan nam takođe služi i kao podsjetnik koliko vodimo računa o životnoj sredini i u našoj državi. Crna Gora, je 20. septembra 1991. godine, proglašena ekološkom državom usvajanjem Deklaracije o ekološkoj državi Crnoj Gori na sjednici republičkog parlamenta na Žabljaku.
Jedan od glavnih problema u Crnoj Gori jeste prekomjerni otpad. Dok državne institucije fokus stavljaju na neke druge stvari, naša priroda se guši otpadom, čekajući da se donese Zakon o upravljanju otpadom, koji kasni sada već 5 godina. Zašto se toliko dugo čeka, pitaju se i nevladine organizacije koje su u sklopu svog Izvještaja iz sjenke naveli da nije pripremljen ni Državni plan upravljanja otpadom u Crnoj Gori (DPPUO) 2023 – 2028, dok je izrada novog DPPUO u toku.
Na lokalnom nivou situacija je krajnje zabrinjavajuća, gdje vidimo da građani čak i pored postavljenih reciklažnih dvorišta ista ni ne koriste. Kako se dalje navodi u Izvještaju, sakupljeni komunalni otpad, bez mjerenja, se odlaže na neuređenom odlagalištu „Mislov do“, procjenjujući da se radi o 25.000 tona ovog otpada na godišnjem nivou. Veliki broj lokalnih samouprava i dalje odlaže otpad na privremenim deponijama, a evidentno je i postojanje velikog broja nelegalnih odlagališta.
Dalje u tekstu je navedeno da, kako piše u Izvještaju o sprovođenju Državnog plana upravljanja otpadom, u 2021. godini je u planskom periodu sakupljeno 280.452 tone komunalnog otpada od strane sakupljača i proizvođača otpada. Stopa reciklaže, odnosno procenat otpada koji je odvojen za reciklažu od ukupno sakupljenog otpada, zabrinjavajuće iznosi 14.35% i to:
• Reciklabilni otpad od papira, metala i plastike izdvojenog iz komunalnog otpada iznosi: 4732t;
• Sakupljena ambalaža od strane pravnih lica – 23400t;
• Zeleni otpad – 15477t;
Nakon ovih podataka, donešen je zaključak da Crna Gora ima nedovoljno infrastrukture za primarnu selekciju, da je nedovoljno razvijena svijest građana o primarnoj selekciji i da ne postoje podsticajne mjere za građane da selektivno odvajaju otpad.
Međutim, gdje je u svemu tome privatni sektor i na koji način se radi na cirkularnoj ekonomiji? Na to pitanje su nam odgovorili iz NVO Green Home, potvrđujući ono što piše u Izvještaju, da privatni sektor radi na rješavanju problema sa prekomjernom plastikom u komercijalne svrhe.
Opšte je poznato, da je otpad zapravo „blago” koje treba iskoristiti. Nažalost, to kod nas još uvijek nije prepoznato, dok se u inostranstvu to mnogo drugačije rješava. Međutim, vrlo je moguće da će ubrzo doći do promjene.
Kompanija Bottlebank je u tom smislu, napravila iskorak i pokrenula ono o čemu se takoreći sanjalo. Srž njihovog poslovanja je zamjena plastične ambalaže, limenki i tetra-paka za novac. U tom slučaju će građani moći da zamijene svoju ambalažu na nekoj od postavljenih aparata za reciklažu širom Crne Gore. Čini se kao da bi zaista mogli da radimo na mijenjanju svojih navika i nadamo se da će ovaj sistem pomoći da očistimo prirodu Crne Gore.
Očuvanje životne sredine je nešto o čemu svaki pojedinac u ovoj zemlji, ali i cijelom svijetu treba da razmišlja. Imati čiste rijeke, čiste plaže, zdravo zemljište, čist vazduh – ne treba biti luksuz. To je naše osnovno ljudsko pravo i na tome moramo zajedno raditi.
Izvor: Ecoportal.me, N. Bukilić