Tajni život biljaka: Imaju svoj ‘internet’ i sjećanja, a šta je s emocijama?
Svijet biljaka je čudesan, a posmatrajući njihov rast i opstanak u okolini, naučnici su došli do zanimljivih zaključaka. Ne, biljke nisu samo „nešto zeleno“ što raste ako ima dovoljno svjetla, vlage i hranjivo zemljište, a fotosinteza nije jedini proces koji se događa u njima.
Biljke reaguju na nadražaje oko sebe, biljke imaju sjećanja i prema tim sjećanjima određuju svoj opstanak, ali ne samo to, biljke i međusobno komuniciraju.
Iako biljke nemaju središnji nervni sistem, sposobne su obraditi informacije iz spoljašnjih izvora i na svoj način odgovoriti na njih. Iako nemaju iste “osjećaje” kao mi, pamte nadražaje i komuniciraju s drugim biljkama o njima.
Reaguju na negativne osjećaje
Životinje, kao i ljudi, imaju sjećanja koja ima omogućavaju da izbjegnu buduću bol. No biljke ne obrađuju osjećaje na isti način, ali reaguju na negativne ili neugodne osjećaje. Ako podrežete grm, oko “rane” će stvoriti žuljeve, a novi ogranak će vjerovatno izrasti ispod reza.
Naučnici su dokazali da biljke zadržavaju sjećanja na takve događaje, ali ne u središnjem nervnom sistemu, jer ga nemaju, već je sjećanje “raspoređeno” po biljci, bliže onom mjestu na kojem je potrebno. Ako više puta dodirujte listove osjetljive biljke, ona neće više zatvarati svoje listove jer je “zapamtila” da ne postoji prijetnja, a to će znanje zadržati čak do 40 dana.
Sjećanje biljaka održava vegetaciju na Zemlji. Kako je čudesno što višegodišnje cvjetnice pamte kada treba ponovno početi rasti u proljeće. Jer, cvjetanje prije nego što se oprašivači ponovo pojave nakon zime biće neproduktivno, a cvjetanje za vrijeme niskih temperatura može prouzrokovati povrjede, čak i smrt.
Imaju svoj internet
Biljke imaju složen sistem korijena koji im omogućuje komunikaciju i razmjenu informacija pod zemljom. Ova vrsta komunikacije naziva se rizosferna komunikacija i uključuje razmjenu signala putem korijenskog sistema i interakciju s drugim organizmima u tlu.
Mogli bismo reći da biljke imaju neki svoj internet kojim komuniciraju s gljivama, korisnim bakterijama i drugim biljkama, prenoseći hranjive materije i odašiljući signale stresa.
Na primjer, kad biljojed gricka biljku žalfije ili bagrema, biljka ispušta toksine ne samo da bi otjerala svog napadača nego da bi i signalizirala susjednim biljkama da je opasnost u blizini, a susjedne biljke tada takođe počinju ispuštati toksine.
Reaguju na zvuk
Poput životinja, mnoge biljke reaguju na zvuk. Nedavna istraživanja komunikacije biljaka pokazala su da neke biljke emituju visokofrekventne zvučne talase. Na primjer biljke rajčice i duvana proizvode zvukove tokom suše ili kad im se reže lišće.
No biljke mogu biti dobri slušatelji. Grašak usmjerava svoje korijenje prema zvuku vode koja se kreće, čak i ako je zvuk snimljen, a vode zapravo nema. Ili cvjetovi jagorčevine proizvode slađi nektar ako su izloženi zvuku (umjetnom ili prirodnom) zujanja pčela.
Zapravo, istraživanja su pokazala da bilo koji zvuk ima sposobnost podsticanja rasta biljaka. U jednoj studiji, biljke koje su bile izložene zvucima šest sati dnevno pokazale su veći rast od biljaka u bezglasnoj kontrolnoj skupini. Međutim, isto to istraživanje pokazalo je da iako je muzika podsticala biljke na rast, to nije bilo učinkovitije od ne-muzičkih zvukova. Drugim riječima, biljke ne razlikuju muziku od drugih zvukova. Međutim, muzika pomaže biljkama da rastu.
A što je s emocijama?
I na kraju, pitanje koje nas najčešće zanima – imaju li biljke osjećanja? One nemaju somatski nervni sistem koji ljudima omogućava da stvaraju emocije i sjećanja iz čulnog iskustva pa ne možemo reći da su biljke “srećne” ili “tužne”. Kada kosite travnjak, biljke se neće naljutiti na vas, ali će proizvesti miris “pokošene trave”, a sličan miris proizvode i kada ih napadne biljojed.
Izvor: Green.hr
