UMHCG: EK potvrdila naše ocjene, u oblasti prava OSI nema pomaka

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) danas je saopštilo da je Evropska komisija, u juče objavljenom izvještaju, ocijenila da u oblasti prava osoba s invaliditetom nije bilo pomaka, osim ponovnog uspostavljanja Direktorata za zaštitu i jednakost osoba sa invaliditetom pri Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i formiranja Savjeta za prava osoba sa invaliditetom u aprilu 2024.

Saopštenje UMHCG-a prenosimo u cjelosti:

U oblasti prava osoba s invaliditetom nije bilo pomaka, osim ponovnog uspostavljanja Direktorata za zaštitu i jednakost osoba sa invaliditetom pri Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i formiranja Savjeta za prava osoba sa invaliditetom u aprilu 2024, ukazala je Evropska komisija u juče objavljenom Izvještaju.

Iako Komisija navodi formiranje Savjeta u aprilu, i konstituitivnu sjednicu u julu 2024. Vlada je, nakon rekonstrukcije, morala donijeti Odluku o izmjenama i dopunama odluke o formiranju Savjeta, što je i učinila u oktobru. Međutim, i ovog kao i prethodnog puta, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava nas je isključilo iz procesa, pa će sada, umjesto potpredsjednika Savjetom predsjedavati ministar ljudskih i manjinskih prava, čime se Savjet suštinski spušta na nivo ministarstava, a ne vladinog savjetodavnog tijela, što bi ono moralo biti. I EK u nastavku navodi da Savjet ni dalje nije u mogućnosti da obavlja svoje funkcije. Bez obzira na to Ministarstvo je, u predloženim izmjenama iako je ispravilo prethodne propuste u formiranju Savjeta na koje smo ukazali, napravilo novi koji može imati jednako loše posljedice i smanjiti uticaj Savjeta. Ovo posebno zabrinjava u svijetlu činjenice da trenutni sastav Vlade čini čak sedam potpredsjednika, pa je zabrinjavajuće da baš nijedan od njih „nije” nadležan za prava osoba s invaliditetom.

Vlada kao da, uprkos brojnim kritikama i ocjenama, namjerno i svjesno urušava ionako neprihvatljivo loš položaj osoba s invaliditetom. Da se ovo potvrđuje i Izvještajem EK, dovoljno govori prva rečenica u potpoglavlju osobe s invaliditetom: Osobe s invaliditetom ne mogu u potpunosti da ostvare svoja prava i nastavljaju da se suočavaju sa višestrukim oblicima diskriminacije. Crna Gora treba da obezbijedi implementaciju odredaba Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom.

Mi, u UMHCG, očekujemo da će aktuelna Vlada najskorije shvatiti svoju poziciju i stvarnu ulogu i konačno pristupiti suštinskim i smislenim konsultacijama sa reprezentativnim organizacijama osoba s invaliditetom i omogućavanju učešća u procesima donošenja odluka.

Nadalje se navodi da Crna Gora tek treba da usvoji nacrt zakona o jedinstvenom tijelu za vještačenje invaliditeta, koji će biti osnova za reformu sistema kako bi se ostvario pravedniji, ravnopravniji i lakši pristup pravima, omogućavajući prelazak sa medicinskog na model zasnovan na ljudskim pravima. Evropska komisija ukazuje da Crna Gora tek treba da donese Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, kojim bi se regulisalo status i upravljanje pripadajućim fondom. Podsjećamo da je proces izmjena i dopuna zakona započet još 2015, te da imamo novu Radnu grupu koja je formirana, ali bez transparentnosti procesa za sve zainteresovane strane.

Ne ispunjavaju se preporuke Komiteta UN za prava osoba sa invaliditetom iz 2017, posebno u dijelu neophodne reforme starateljstva i (zamjenskog) odlučivanja u ime osoba s invaliditetom, podjeća Komisija, kao i to da Crna Gora nije usvojila akcioni plan za sprovođenje preporuka Komiteta. Neke definicije invaliditeta u crnogorskom zakonodavstvu koriste pogrdnu terminologiju. Isto tako, Crna Gora tek treba da usvoji strategiju o deinstitucionalizaciji, uz značajno uključivanje relevantnih aktera civilnog društva.

UMHCG raduje ispunjavanje privremenih mjerila za poglavlja 23 i 24 i svaki suštinski napredak koji Crna Gora postiže na putu ka EU. Međutim, isto tako nas zabrinjava odsustvo istinske i suštinske posvećenosti ljudskim pravima, zaštiti od diskriminacije i zaštiti od nasilja, kao i odsustvo reformi u brojnim oblastima ključnim za život građanki i građana Crne Gore.

Zato i sami ukazujemo na ono što navodi EK o krhkosti institucija i ranjivosti na potencijalne institucionalne blokade, te društvenu polarizaciju, ali ističemo i dodatnu brigu na odsustvo meritokratije i izgradnje kapaciteta u institucijama, dok dobri kadrovi najčešće ostaju neprimijećeni ili i odlaze iz ionako nedovoljno jakih i stabilnih institucija.

U tom smislu, i sami očekujemo reformu izbornog zakonodavstva, posebno u dijelu prava osoba s invaliditetom i njihove političke participacije, te usvajanje i izmjene zakona koji regulišu rad vlade i državne uprave u cjelini. Dodatno, potpuno smo saglasni s ocjenom da je uključenost žena u politički život i dalje niska i potkopana je nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi i neuspjeh većine političkih partija da promovišu učešće žena.

U dijelu temeljnih prava EK, između ostaloga, navodi da je zakonodavni i institucionalni okvir o osnovnim pravima uglavnom uspostavljen i Crna Gora nastavlja da u velikoj mjeri ispunjava svoje međunarodne obaveze u oblasti ljudskih prava. Međutim, potrebno je više napora da se ovaj okvir u potpunosti implementira i da se osigura pristup pravdi i ostvarivanje prava u upravnim i sudskim postupcima, posebno za ugrožene grupe. Najranjivije grupe u društvu (uključujući Rome i Egipćane, osobe s invaliditetom, LGBTIQ osobe) i dalje su izložene diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje. Potrebno je više napora da se efikasno adresiraju sve preporuke Evropskog komiteta za prevenciju torture i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja (CPT).

Rodno zasnovano nasilje i nasilje nad djecom ostaje ozbiljno pitanje za zabrinutost. Referentni krizni centri za silovanje i/ili seksualno nasilje još uvijek nisu uspostavljeni. Nedostaju mjere za obezbjeđivanje šireg nivoa svijesti o štetnosti nasilja u porodici na djecu, kao i adekvatni resursi za psihosocijalno savjetovanje djece.

Mehanizmi zaštite moraju biti dostupni za neposrednu zaštitu svim žrtvama nasilja u porodici, kao i pristup besplatnoj pravnoj pomoći za sve žrtve, posebno kroz aktivne mjere kako bi se osiguralo da su žrtve svjesne ovog prava.

Izmjene i dopune Zakonika o krivičnom postupku iz 2023. još uvek nisu u potpunosti usklađene sa pravnim tekovinama EU i evropskim i međunarodnim standardima o pravima žrtava i procesnim garancijama. Crna Gora još uvijek treba da dodatno uskladi krivično zakonodavstvo sa Direktivom o pravima žrtava, kako bi osigurala da se sve odredbe implementiraju i da se prava koja su u njoj predviđena primjenjuju na sve žrtve svih zločina. Ostalo je da se usvoje izmjene i dopune Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Nedostaju sveobuhvatni podaci o besplatnoj pravnoj pomoći jer ona zavisi od novog pravosudnog informacionog sistema.

Koristimo ovu priliku da ponovo pozovemo Ministarstvo pravde da u izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći uvrsti specijalizovane NVO za pružanje besplatne pravne pomoći i time omogući održivost usluga koje se pružaju žrtvama kršenja ljudskih prava, diskriminacije i nasilja od strane specijalizovanih advokata/ica. Primjer dobre prakse u ovoj oblasti postoji u susjednoj Hrvatskoj, kao članici EU. Kada je aktuelni ministar pravde Bojan Božović pokrivao poziciju državnog sekretara nekadašnjeg Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava imao je potpuno razumijevanje za ovakvu inicijativu, pa sada očekujemo da će je i sprovesti u djelo jer je u direktnoj poziciji da to i učini.

Nadalje, u dijelu poglavlja koje se odnosi na socijalnu politiku i zapošljavanje EK navodi da je politički okvir za socijalnu i dječju zaštitu zastario, a usvajanje reforme socijalne zaštite je odloženo, suočavajući se sa izazovima u segmentu redosljeda i troškova mjera. Nova strategija socijalne i dečije zaštite je pripremljena i čeka se usvajanje. I dalje postoji ozbiljan nedostatak usluga podrške djeci, porodici i žrtvama. Potrošnja za socijalnu pomoć je relativno visoka, ali ostaje neciljana s ograničenim uticajem na rizik od siromaštva. Zastareli model identifikacije invalidnosti vodi ka nepravednom i neefikasnom pružanju naknada i usluga. Nacrt zakona o jedinstvenom sistemu vještačenja invaliditeta prošao je javnu konsultaciju i usaglašavanje zakona, ali čeka na usvajanje.

Što se tiče deinstitucionalizacije, nedovoljan napredak je postignut da bi se nastavila tranzicija s institucionalnih na usluge u zajednici i porodici. Strategija za deinstitucionalizaciju je razvijena, ali se čeka na usvajanje. Centri za socijalni rad i dalje nemaju adekvatan kadar, organizaciju i kapacitete. Zavod za socijalnu i dječiju zaštitu nema dovoljno kadrovskih kapaciteta za obezbjeđenje kvaliteta i stručni nadzor.

Kada je u pitanju obrazovanje, izdvajamo to da je sveobuhvatno potrebno da se obezbijedi dostupno i kvalitetno obrazovanje za ugrožene grupe.

Na kraju, iako ne manje važno, u dijelu civilnog društva ističe se nekoliko značajnih ocjena. Iako EK navodi da organizacije civilnog društva (OCD) u Crnoj Gori djeluju u povoljnom okruženju i da je glavni pravni i institucionalni okvir za slobodno funkcionisanje civilnog društva uspostavljen, mi ističemo zabrinutost kontinuiranog etiketiranja NVO i civilnih aktivista/kinja, a posebno u odnosu na najave donošenja zakona o stranim agentima.

S druge strane i EK konstatuje da je uloga civilnog društva u kreiranju politike formalizovana, ali ponekad i čisto simbolična, tako da praktična primjena ovog principa od strane vlade treba da bude dodatno ojačana. Potrebni su dalji napori da se osigura istinska i smislena saradnja između vlade i OCD.

Ponovno pokretanje dijaloga između vlade i civilnog društva trebalo bi da bude prioritetno pitanje. Crna Gora treba da ojača kapacitete ministarstava za strateško planiranje, praćenje i evaluacija podrške koja se pruža OCD kako bi se osiguralo da se javna sredstva dodeljuju na transparentan i objektivan način.