Nekoliko godina unazad neradne dane tokom majskih praznika koristim za upoznavanje sjevera Crne Gore. To mi je već postao tradicionalni običaj. Uvijek se smišlja i premišlja gdje poći, šta vidjeti, koliko ostati? Ove godine smo se odlučili samo na jednodnevni izlet. Konsultovala sam čuveni godišnji spisak tura i izleta (koji se ažurira na nedjeljnoj bazi) i otkrila Kralje. Selo Kralje se nalazi na putu Mateševo–Andrijevica, udaljeno od Andrijevice oko 3 kilometra. Prolazili smo tuda dosta puta, ali nikad nismo zastali. U stvari, ja sam prvi put godinu ranije, obilazeći katune po dijelu Bjelasice koji pripada Andrijevici, svratila u Kralje. Oduševila sam se svime što sam uspjela da vidim tokom te blic posjete i odlučila da prvom prilikom to detaljnije ispitam u društvu mog stalnog saputnika, muža mi.
Prošle jeseni, po završetku posjete katunu Asanovića na Bačkom Brdu, na putu ka selu Kralje i dalje ka Lubnicama i Beranama prošli smo prevoj Lisa. Pogled sa njega, kako prema Komovima, tako i prema Bjelasici me je oduševio pa sam još tada planirala da upoznam Duška i sa Lisom. On nije imao sreću da obiđe brojne katune, što su za mene bila putovanja koja su mi obilježila 2022. godinu.
Dan kada smo krenuli za Kralje nije bio idealan za izlet u prirodi. Zato smo se i odlučili za ovu, više vožnju nego šetnju. Nismo dozvolili da nam išta pokvari raspoloženje pa čak ni put od Mateševa koji je najgori put od svih naših puteva. Dobro, možda nije najgori. Prejaka je konkurencija. Najgore je to što je mjestimično postavljen novi asfalt. Taman se ponadaš, opet naiđe dio gdje je veća rupa nego asfalt oko nje i tako naizmjenično. Ovo je jedan prelijepi panoramski put, to jest, ima potencijal da to bude. Naravno, ne dok se svakih deset metara pitaš ostade li bez točka. Tek, kao što rekoh, nismo se dali iznervirati. Gledali smo u nebo nadajući se da ćemo se provući bez kiše. Neposredno prije Trešnjevika, ka prevoju Lisa se skreće lijevo. Vozili smo se solidnim makadamskim putem povremeno zastajkujući da se divimo okolini. Prethodne godine smo ovuda prošla Ladom Nivom, ali nekim gornjim putem, konstatovala sam naknadno. Ovoga puta smo se zaputili kroz Prisojački katun i naišli na prepreku.
Prisojački katun
Ostavili smo auto na kraju (ili na početku) katuna i ka Lisi se uputili pješke. Od Trešnjevika do Lise ima oko 3 kilometra. Krave su već bile stigle do Bjelasice. Neke su pasle, neke odmarale, ali skoro svaka nas je značajno odmjerila: “Otkud sad ovi?” Komovi su, kao i uvijek, bili očaravajući.
Komovi
Prevoj Lisa se nalazi na visini od 1878 mnm. Sa njega se pruža pogled na sve strane. Najbolje se vide Komovi i Bjelasica. Uočila sam i katune koje sam posjetila prethodne jeseni. Vidjele su se i Moračke planine, Sinjajevina… ali vazduh nije bio bistar iako je počeo da duva vjetar. Možda na prevoju vjetar uvijek duva, ne znam.
Sa prevoja smo, dolje u nizini, uočili i naš sledeći cilj: selo Kralje. Kralje su od Lise udaljene oko 22 kilometra. Pored samog puta, nalazi se “Kraljska koliba”. To je prvi objekat seoskog turizma na ovim prostorima. Objekat pripada porodici Ćirović. Igora Ćirovića sam upoznala prije 7-8 godina tokom, ispostaviće se, naše najveće avanture, uspona na Crnu glavu uz munje, gromove i grad. Pratila sam rad ovog seoskog domaćinstva na Fejsbuku i tako saznala dosta o selu, Kraljskoj kolibi i aktivnostima izviđačkog društva sela Kralje. Kada sam nazvala Igora da mu kažem da ću navratiti na kafu i čašicu razgovora, on je bio na putu za Podgoricu. Ipak smo svratili da se upoznamo sa tim pionirskim seoskim domaćinstvom, nosiocem brojnih turističkih nagrada. Dočekali su nas Igorova sestra, supruga i dječica. Vrijeme se proljepšalo. Nije više bilo bojazni od kiše. Posjedjeli smo, popričali, oduševila sam se kolibom, jorgovanom ispred kuće i pogledom sa terase.
Kralje i Kraljska koliba
Kada se produži naprijed od Kraljske kolibe koja se, kao što rekoh, nalazi neposredno pored puta, treba da se pod preoštrim uglom skrene prema selu. Treba da budeš baš vješt vozač pa da to izvedeš, čak i iz nekoliko pokušaja. Lakše je da se ode naprijed, okrene i onda lagano skrene lijevo iz pravca Andrijevice. Tek, čim se malo spusti s puta nailazi se na brojne atrakcije koje plijene pažnju prolaznika. Velika info-tabla sa koje se vjerovatno moglo saznati sve što bi nekoga ko ovuda prođe moglo da zanima odavno je izblijeđela i valjalo bi je zamijeniti novom. Ako se parkirate ispod crkve i groblja, put će vas navesti kroz kapiju na kojoj piše “Kralje” i onda ćete proći pored spomenika Karađorđu, aviona ispod kojeg se nalazi spomen-ploča, spomen-česme, Zavičajnog muzeja i osnovne škole. Između svega toga se smjestio fudbalski teren sa sve tribinama. Nismo znali šta ćemo prije da ispitamo. Sve je bilo nevjerovatno. Odakle u Kraljama spomenik Karađorđu? Bila sam ovdje prethodne godine pa sam se razmetala znanjem pred zbunjenim Duškom. Karađorđev deda je porijeklom odavde, kažu predanja, pa samim tim i Karađorđe. Bar nekim praporijeklom.
Iz Kralja je rodom i čuveni vojni pilot, general-potpukovnik Nikola Lekić, prvi pilot u Evropi koji je mlaznim avionom F-86E sejbr letio brže od zvuka, i to daleke 1956. godine. To je bio podvig za nevjericu jer ovaj tip aviona nije bio konstruisan da leti nadzvučnom brzinom. Osim njega, još tri Kraljana su bili piloti ratnih vazduhoplovstava, sa zanimljivim biografijama i na visokim vojnim pozicijama. Milan Martinović i Radomir Đurković su, kao i Nikola Lekić, bili učesnici NOB-a i kasnije oficiri JNA, dok je Branko Gojković bio pilot jugoslovenske vojske koja je pružila otpor okupatoru 1941. Kasnije je pao u njemačko zarobljeništvo gdje je ostao do 1945. godine. Svima njima u čast i za dugo sjećanje podignuto je originalno spomen-obilježje od rashodovanog borbenog aviona JNA – Jastreb J21 . Ispod njega se nalazi spomen-ploča.
Selo Kralje ima Zavičajni muzej koji su sami seljani napravili, dopunjavali ga i s pravom se ponose njime. Nije bio otvoren, a ja nisam htjela da dosađujem i pitam kod koga je ključ. Našla sam priču o ovom jedinstvenom muzeju na internetu i pogledala je. Preporučujem je i vama. Muzej je otvoren 01.05.1990. godine. Prvobitno je napravljen kao Spomen-dom posvećen Kraljanima stradalim tokom Drugog svjetskog rata. Bilo ih je dvadeset i dvoje. Vremenom se muzej dorađivao i sada je, osim istorijskog, on prije svega etno-muzej koji sadrži: oružje, stare alatke, uniforme, nošnje, ćilime, djelove namještaja, posuđe, portrete i dokumenta koja svjedoče o istoriji i životu ljudi ovoga kraja. Malo selo kao što je Kralje iznjedrilo je mnogo ljudi koji su postali poznati daleko izvan granica ne samo svoga sela nego i svoje zemlje. Ovaj muzej svedoči o tome. Većinu eksponata donirali su sami mještani. U sklopu muzeja nalazi se i zavičajna biblioteka, a tu je i omladinski dom.
Sredinom 19. vijeka ovdje je osnovana škola, prva u čitavom kraju. Sada je to samo istureno odjeljenje osnovne škole “Bajo Jojić” iz Andrijevice. Pored škole imaju lijepo travnato igralište koje mogu da koriste tokom suvih i toplijih dana. Salu za fizičko vaspitanje zasigurno nemaju. Nema mnogo učenika u ovoj maloj školi, ali su dobri đaci koji osvajaju nagrade na raznim poljima. Oni samo nastavljaju tradiciju svojih predaka koji su u dva navrata, 1947. i 1977. proglašeni najboljima u Crnoj Gori, a 1984. godine omladinska organizacija sela Kralje je dobila priznanje da je najbolja Osnovna omladinska organizacija na seoskom području u cijeloj Jugoslaviji. U Kraljama su, s pravom, izuzetno ponosni na svoj izviđački odred, koji je jedan od prvoosnovanih u bivšoj Jugoslaviji, a osnovan je iste godine kad je osnovan savez izviđača u Crnoj Gori, daleke 1956. godine. Izviđački odred “Milan Perović” nije prekidao rad od svog osnivanja. Čuvaju izviđačku tradiciju i prenose je mlađima. Ovdje se i dalje održavaju i susreti izviđača iz raznih krajeva.
Preko puta ovog, može se slobodno reći kompleksa, koga čine: spomenici, muzej, škola, igralište, nalazi se seosko groblje. Na njemu se smjestila Crkva Svetog Vaznesenja Gospodnjeg. Podignuta je 1904. godine, na mjestu stare crkve koja je spaljena 1877. godine, tokom sukoba sa Turcima kada je stradalo mnogo stanovnika ovoga kraja.
Pišući ovaj tekst na stranici turističke organizacije Andrijevica pročitala sam i ovo :
“U blizini se nalazi i čuvena ‘kraljska barutana’, sagrađena 1899. godine na 300 m2 radi čuvanja ratne opreme i naoružanja Vasojevićke vojske. U ovom vojnom magacinu, već podleglom pod teretom godina, nekada su se čuvali legendarni dalekometni topovi Krnjo i Zelenko, koji su iz Kralja transportovani na planine Balj i Sjekiricu, odakle su 1912. godine tukli turske snage dajući tako značajan doprinos konačnom oslobođenju. Po oslobađanju od Turske, barutana je postala mjesto okupljanja, u kome je svojevremeno bila smještena škola, a potom i omladinski dom, pekara i žandarmerijska stanica”.
Šta li se zbi sa Krnjom i Zelenkom? Moram to saznati. Ima dovoljno razloga da se opet ode do Kralja: da se sazna sudbina Krnja i Zelenka, uđe u muzej i detaljno pogledaju eksponati i popije kafa sa Igorom. Doduše, sve ovo kad se završi put od Mateševa do Andrijevice. Čujem da se radi.
