Zabilješka sa saslušanja Mandića nakon ubistva Jovanovića: “Vulević mu ‘na uvo’ saopštava da je on izvršio ovo što se noćas desilo”

Od ubistva Duška Jovanovića, glavnog urednika dnevnog lista “Dan“, navršilo se tačno 20 godina.

Jovanović je, na svirep i mučki način, ubijen u noći 27. maja 2004. godine u Podgorici, nakon što je malo prije ponoći izašao iz redakcije medija koji je osnovao i godinama uređivao.

Uprkos brojnim obećanjima vlasti i istražnih organa, da će utvrditi punu istinu o ovom zločinu, stvarni nalogodavci, organizatori i počinioci još uvijek nijesu poznati, niti su odgovarali pred sudovima i po zakonima ove države.

Ono što pored toga, čak i nakon toliko godina od ubistva ovog novinara – koji je godinama pisao o švercu cigareta u Crnoj Gori – čini cjelokupan ovaj slučaj još kontroverznijim jeste i Službena zabilješka sa informativnog razgovora sa, za sada jedinim osuđenim za saučesništvo u ubistvu Jovanovića, Damirom Mandićem.

Ona je sačinjena u Centru bezbjednosti (CB) Podgorica, 5. juna 2004. godine, a nikada zvanično nije zavedena u spisima predmeta ubistva Duška Jovanovića.

“Dana 02. 06. 2004. g. u večernjim satima sa aerodroma u Beogradu u prostorijama CB Podgorica priveden je Mandić Damir. Nakon njegovog privođenja sa njim je obavljen informativni razgovor na okolnosti njegovog saznanja i učešća u izvršenju krivičnog djela ubistva nad oštećenim Jovanović Duškom. Tokom kriminalističke obrade isti je izjavio da je bio vlasnik mobilnog telefona marke ‘nokia 6310’, a u kojem je koristio kartice broj 067-397- 863 i 069-413-397. Predmetni telefon se nalazio u njegovom vozilu i za isti navodi da ga je koristilo više lica, ali da je siguran da je telefon koristio Leon Drešaj i to kada su zajedno putovali u Rožaje, a iz razloga naplate duga od izvjesnog Dacića. Siguran je i da je telefon koristio Đukić Dejan zvani Ćićo, takođe kada je išao za Rožaje, a po nalogu Mandića, da preveze jedno lice sa Kosova po imenu Ismet Osmani zvani Curi”, piše u ovoj službenoj zabilješci do koje je došla Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije “Lupa”.

Kupovina “Golfa 3”, iz kog je pucano na Jovanovića, dogovarana sa Mandićeve “Nokie 6310”?

U njoj se navodi i da se Mandić sjeća da ga je jednog dana, početkom februara mjeseca te 2004. godine, dok su sjedjeli u piceriji „Leone”, Vuk Vulević  pitao da li ima neki mobilni aparat sa karticom, a koji je “siguran”.

“Mandić mu je tada dao mobilni telefon i sjeća se da je on, odnosno Vulević, okrenuo više telefonskih brojeva iz oglasa iz novina i da se raspitivao za kupovinu PMV ‘audi’ ili ‘golfa’. Takođe se sjeća da se Vulević sa tim NN licem, sa kojim je obavljao razgovor, pogađao oko cijene za to vozilo i koliko se sjeća da je tom prilikom i dogovorio kupovinu tog vozila. Navodi da je nakon pogađanja za ovo vozilo, ali se ne sjeća da li sa njegovog telefona ili ‘nokie 6310’, jedno lice, a za koje pretpostavlja da se radi o Šoškić Danilu, a koji živi u studentski dom u Podgorici, a i drug je Vulevića, da je u tom razgovoru istog pitao ‘imaš li nekog momka da preuzme jedno vozilo’, ispričao je on istražiteljima. 

Nakon ovog razgovora Vulević je sa sobom uzeo telefon “nokia 6310” sa karticom 069-413-397 i, tvrdio je Mandić, saopštio mu da ide da nešto završi, nakon čega je napustio lokal.

“Poslije nekih sat i po do dva Vulević se pojavio i vratio telefon sa karticom Mandiću i rekao mu da uništi karticu. Međutim, kako navodi, on istu karticu nije uništio, a ni aparat, već ga je jedno izvjesno vrijeme držao u vozilu, a negdje početkom marta mjeseca isti predao Spasu Šunjeviću zajedno sa karticom, da ga zamijeni ili proda u ‘Mobil Planet Centar’ u Vučedolskoj ulici”, pojasnio je Mandić, stoji u ovom dokumentu.

Poslije izvjesnog vremena Vulević je saopštio Mandiću da je kupio vozilo “golf 3” teget boje, da se isto ne može registrovati, kao i da je parkirano na novoizgrađenom parkingu preko puta zgrade u koju živi.

“Na tom parkingu je Mandić i prvi put vidio PVM ‘golf’ plave boje sa zatampljenim staklima, na kojem su bile reg. oznake Vršac. Tom prilikom ga je i pitao: ‘zašto je kupio to vozilo, za šta mu treba’, na šta je Vulević odgovorio: ‘valjat će’. Poslije nekoliko dana je Vulević je pozvao Mandića i našli su se na parkingu na kome se nalazio ‘golf’ i isti ga je pozvao da pođu na Ćemovsko polje preko puta Kombinata Aluminijuma i da pucaju iz automatske puške”, izjavio je, napisali su u zabilješci istražitelji, Mandić.

Vulević i Mandić vježbali pucanje kod KAP-a, u Golfu 3 bile dvije automatske puške

Ulaskom u vozilo on je, kako kaže, primijetio da na podu između zadnjeg i prednjeg sjedišta stoje dvije automatske puške i da je siguran da na jednoj od njih, iz koje je tog dana pucao Vulević, piše “piljak”.

“Na toj lokaciji su obadvojica ispalili-ispucali po jedan okvir, po njegovim riječima po 30 metaka, nakon čega su pokupili čaure od ispaljenih metaka, a zatim je Mandić sjeo na zadnje sjedište ‘golfa’ i, do dolaska do parkinga, sa majcom koja se tu nalazila čistio ove puške. Istu radnju i na istoj lokaciji ponovili su njih dvojica i nakon nekoliko dana i, kako navodi Mandić, da mu je ostalo u sjećanju, da je tom prilikom njemu u to, vozilu i ispala platnena maramica, a koja je nakon njegovog izlaska ostala u vozilu, prethodno mu je služila da sa njom čisti puške”, nastavlja dalje osuđeni za saučesništvo u ubistvu Duška Jovanovića.

Poslije ovih radnji Mandić i Vulević su se srijetali i gledali redovno ali, kako je rekao, nijesu ništa komentarisali o vozilu i puškama.

“Kritičnog dana, to jeste 27. 05. 2004. g. Mandić navodi da se zajedno sa Vulević Vukom u večernjim satima negdje do 23.15 časova nalazio u piceriji “Leone”, u Ulici Njegoševoj, i da tom prilikom nijesu razgovorali o pomenutom vozilu, niti o bilo čemu što je vezano za isto”, pojasnio je on, .

Oko 23.15 časa Mandić odlazi u kafe bar vlasnika Čavić Marka, takođe u Njegoševoj ulici, dok Vulević odlazi za njega u nepoznatom pravcu.

“Nakon kraćeg boravka u pomenutom lokalu odlazi u diskoteku ‘Manija’ u Ul. Slobode gdje mu, nakon ulaska, prilazi suvlasnik Miranović Braco, sa kojim Mandić kratko razgovara, a nakon toga odlazi i zadržava se u društvu sa Drešaj Leonom. To se sve dešava negdje iza ponoći, ali se ne može sjetiti u koliko je tačno to bilo sati. Prethodno tome, to jeste dok je boravio u lokalu vl. Čavić Marka, čuo je da je neko pucao na Duška Jovanovića, direktora dnevnog lista ‘Dan’”, precizira se u ovom dokumentu.

On mu je, kako je napomenuo Mandić, prišao i tom prilikom mu “na uvo” kazao da je on izvršio “ovo što se noćas desilo”.

“Nakon kraćeg razgovora sa Drešaj Leonom u diskoteku ulazi Vulević Vuk, koji prilazi Mandiću, poziva ga da se odvoje od Drešaja u stranu i tom prilikom mu na ‘uvo’ saopštava da je on izvršio ovo što se noćas desilo i govori mu, to jest pita ga, da mu učini jednu uslugu, s obzirom da je on karatista i da niko neće posumnjati na njega, da treba da pođe do vozila marke ‘golf’, koje je parkirao na parkingu i opisuje mu zgradu u blizini kafe bara ‘Duklja-Kerber’ u Ul. Svetozara Markovića, da će mu on dati rukavice i donijeti bidon sa gorivom i da Mandić pođe i pronađe to vozilo na parkingu, objašnjavajući mu da je najbolje da gorivo-benzin prospe po krovu vozila i da se isto sliva niz šoferšajbnu, a zatim da polije benzinom i gume vozila, a zatim isto upali, da je to najbolji način da od tog vozila ne ostane ništa”, pojasnio je Mandić u izjavi datoj policijskim službenicima koji su sačinili ovu službenu zabilješku.

Golf 3 trebalo da se zapali

Mandić, ne razmišljajući, dogovara sa Vulevićem da donese bidon sa benzionom, a on polazi do svoje kuće u ulici Moše Pijade, gdje uzima jednu kapu-šešir tamne boje, a koja na prednjem dijelu ima oznaku – amblem fudbalskog kluba “Inter”, a koja je vlasništvo njegovog brata Almira Mandića.

“Nakon kraćeg vremena, a po prethodnom dogovoru, Mandić i Vulević se sastaju na parkingu preko puta stambene zgrade u kojoj živi Vulević i tom prilikom mu on daje zapakovane rukavice marke ‘lodžeks’, koliko se on sjeća, i bidon sa oko 5 litara benzina. Navedene stvari Mandić stavlja u svoje vozilo marke ‘audi A8’ i odlazi ulicu S. Markovića, gdje obilazi parking i pronalazi parkirano vozilo marke ‘golf 3’, ali ovog puta sa PG tablicama i dobro se sjeća da je pored tog vozila bilo parkirano PMV ‘ford sijera’ tamne boje. Između ta dva parkirana vozila ostavlja ovaj bidon sa benzinom, a sa svojim ‘audijem’ odlazi u ulicu Ivana Vujoševića, iza restorana ‘Maša’ gdje isto parkira. Nakon parkiranja vozila, iz kojeg uzima opisanu kapu-šešir, i rukavice, ide pješke u pravcu parkinga to jest ul. S. Markovića gdje se nalazi PMV ‘golf’”, predočio je on.

Dolaskom do vozila Mandić je pokušao “nasilnim putem da otvori staklo na prednjim vratima”, ali u tom momentu čuo je da neko otvara prozor, ili vrata na obližnjoj zgradi, pa je ostavio bidon, s ruku skinuo rukavice, a sa glave kapu i iste bacio u blizini vozila, a zatim došao do svog vozila i odvezao se u pravcu svoje kuće.

“Ovakav njegov postupak objašnjava nam da za to da uradi nije imao srca, da je kukavica. Nakon izvjesnog vremena telefonom je pozvao sa broja 067-607-607 Vulević Vuka na broj 067-409-419 i istom saopštavio da nije zapalio vozilo iz razloga što su se u blizini nalazila neka lica. Na ove njegove riječi Vulević mu odgovara: ‘da nema veze, ko će ga naći’”, priznao je, dodaje se u pomenutoj službenoj zabilješci, Mandić.

U daljem razgovoru Mandić je policijskim istražiteljima potvrdio da se osjećao psihički rastrojeno i da je, poslije par dana, iz sredstava javnog informisanja saznao da je vozilo “Golf 3” pronađeno.

“Osjećao se rastrojen pa otputovao u Pariz”

On opisuje i da je dobio informaciju da su pozvani policijski stručnjaci iz Vis Badena-Njemačka, u cilju vršenja uviđaja i pronalaženja tragova na i u samom vozilu, te da je pretpostavio da će se u njemu naći i neki tragovi koji ukazuju na njegovo prisustvo u istom, s obzirom na to da je u “Golfu 3” išao da puca iz automatske puške sa Vulevićem, kao i da mu je prilikom boravka u ovom automobilu ispala maramica.

“Iz tih razloga je odlučio da otputuje za Francusku-Pariz, gdje bi navodno obišao djecu od pokojnog ujaka i prisustvovao mečevima Ivana Strugara čiji je termin održavanja 05.06.2004. g. Takođe, navodi da se prilikom kratkog boravka u Beogradu telefonom čuo sa Vulević Vukom koji mu je zakazao da se narednog jutra nađu u Beogradu. Navodi da nije imao namjeru da bježi iz zemlje, a da je odmah nakon dolaska u Beogradu bio obaviješten da ga već potražuje CB Podgorica i da je on, tom prilikom, obavio konsultacije sa svojim advokatom Veliborom Markovićem, kao i nekim svojim prijateljima iz MUP-a a koji su mu rekli da može slobodno da ide, da se nakon povratka javi policiji CB Podgorica”, prepričao je Mandić.

Već 1. jula 2004. godine, u večernjim satima, čim je sletio u Beograd telefonom je pozvao svog brata Mandić Almira i, u njegovom prisustvu, od strane OSL CB Podgorica naređeno mu je da se prvim avionom vrati u Podgoricu, a ako to ne uradi – za njim će biti raspisana potjernica.

“Mandić je nakon ovog upozorenja rekao da će narednog jutra prvim letom za Podgoricu doći i javiti se pripadnicima CB Podgorica. Što nije uradio. U toku razgovora isti navodi da kritične noći se sigurno nije nalazio u vozilu, a da je svjestan da će eksperti iz Vis Badena pronaći tragove koji ukazuju na njegovo prisustvo u istom i da će, zbog toga, platiti debelu cijenu, kao i da će pronaći tragove i na odbačenim rukavicama i kapi u neposrednoj blizini vozila što će ga dovesti u sumnju da je on bio prisutan kritične večeri prilikom izvršenog krivičnog djela ubistva”, zaključuje se u ovoj službenoj zabilješci, koja nikada zvanično nije zavedena u spise predmeta ubistva Duška Jovanovića.