Zašto su toplotni talasi opasni po zdravlje – i kako da se zaštitimo?

Izvor: klima101.rs

Toplotni talasi su, usljed klimatskih promjena, postali vanredni javno-zdravstveni problem, piše dr Ivana Sotirović sa Instituta za socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Dok se njihove zdravstvene posljedice još uvijek istražuju, moramo biti spremni da se zaštitimo – i kao pojedinci i kao društvo

Velike vrućine polako postaju jedan od vodećih uzroka smrti povezan sa nepovoljnim vremenskim prilikama.

Po poznatoj studiji objavljenoj prošle godine, a koja se odnosila na (tada) rekordno ljeto 2022. godine u Evropi, od posljedica vrućina je, između 30. maja i 4. septembra 2022. godine u Evropi život izgubilo preko 61.000 ljudi. 

Ali posljedice vrućina ne mjere se samo smrtima. Pored povećanog mortaliteta, toplotni ekstremi se povezuju i sa učestalijim posetama službama hitne zdravstvene nege i prijemima u bolnicu, nepovoljnim ishodima trudnoće i porodjaja, kao i sa velikim povećanjem troškova zdravstvene zaštite. 

Drugi efekti koje statistički podaci bilježe su povećan broj sportskih oboljenja i povreda, kao i pojava negativnih psiholoskih efekata na pojedince.

S obzirom na to da je, tokom toplotnog talasa, ekstremnim temperaturama na čitavom području zahvaćena jedna velika populacija u kratkom vremenskom periodu, posljedice toplotnog talasa predstavljaju svojevrsnu javno-zdravstvenu vanrednu situaciju i rezultiraju kaskadnim socio-ekonomskim posljedicama. 

Smanjena radna produktivnost ili gubitak radnog kapaciteta će imati nesumnjive ekonomske posljedice. Tome se često dodaju izmijenjene mogućnosti pružanja zdravstvenih usluga od strane zdravstvenih i interventnih službi, koje mogu da prate nestašice struje usljed toplotnih talasa, poremećaj transporta ili vodovodne infrastrukture.

Ekstremna vrućina ima sposobnost da onesposobi naše prirodne linije odbrane od toplote – od kože do krvnih sudova

Toplota može uticati na zdravlje kroz različite direktne i indirektne mehanizme. 

Naš organizam je evoluirao da najbolje radi u opsegu 36,5 – 36,9 °C. U zdravim uslovima, telo taj opseg održava termoregulacijom, bilo da se nalazimo u snežnoj oluji ili pustinji. Mozak i drugi organi sarađuju zajedno na tom zadatku. 

Ali kada je tijelo izloženo ekstremnim temperaturama tokom dužeg perioda, ono gubi sposobnost kompenzacije, i postepeno svi mehanizmi koji su nam bili podrška, počinju da iščezavaju.

Naime, ljudsko tijelo konstantno pokušava da se oslobodi toplote koja je stvorena kao rezultat metabolizma u prirodnim, fizioloskim uslovima. Taj proces se odigrava stalnim emitovanjem toplote u spoljni svet preko kože, disanjem i znojenjem.

„Produženi periodi dnevnih i noćnih povišenih temperatura stvaraju kumulativni stres na ljudsko tijelo”

dr Ivana Sotirović, Institut za socijalnu medicinu

Nemogućnost oslobađanja te toplote usled različitih faktora okoline kao što su povišena spoljna temperatura, visoka vlažnost, slab vjetar, odjeća koja stvara prepreku blagovremenom gubitku toplote, predstavljaju zajedno kombinaciju koja dovodi do povećanja temperature tijela i uslova koji favorizuju pojavu toplotne iscrpljenosti i toplotnog udara. 

Krvni sudovi će reagovati na ovaj toplotni stres preraspodjelom krvi prema koži (tzv. vazodilatacijom), radi poboljšanog prenosa toplote od mišića do kože i spoljašnje sredine, i povećanim lučenjem znoja koji hladi tijelo, a potom isparava i uklanja toplotu. Hipotalamus, smješten u mozgu, kontroliše ove funkcije, primajući informacije od temperaturnih senzora na koži.

Međutim, ovi regulatorni odgovori zahtijevaju od srca da pumpa jače i brže, povećavajući potrebu srčanog mišića za kiseonikom, što za ljude sa već postojećim kardiološkim oboljenjima može biti pogubna kombinacija, potencijalno uzrokujući ishemiju srca, infarkt i kardiovaskularni kolaps. 

DODATNO: Šta raditi tokom vrućina – a što već ne znamo?

Svjetska zdravstvena organizacija ima niz preporuka za zaštitu tokom ekstremnih vrućina – evo nekoliko primjera sa kojima možda niste upoznati:

– Ukoliko ne možete da rashladite svoj dom, provedite 2-3 sata tokom dana na rashlađenom javnom mjestu: tržni centar, zatvorena klimatizovana pijaca ili neki drugi javni prostor (postoji inicijativa koju zagovara UN, da potencijalno zdravstvene ustanove naprave ovakve javne prostore pri bolnicama, kao i da budu opremljenje opremom za brzo rashlađivanje građana).

– Koristite električne ventilatore samo kada su temperature ispod 40 °C. Na temperaturama iznad 40 °C, ventilatori će zagrejati tijelo.

– Ako koristite klima-uređaj, podesite termostat na 27 °C i uključite električni ventilator – ovo će učiniti da se soba osjeća hladnije za 4 °C. Takođe može da uštedi i do 70% na vašem računu za struju za hlađenje.

– Potencijalno je u dvorištu u hladu, i sjenci drveća niža temperatura nego unutra.

– Nikada ne pokrivajte kolica za bebe suvom tkaninom – zbog toga je u kolicima toplije. Umjesto toga, koristite mokru, tanku krpu i ponovo je navlažite po potrebi da snizite temperaturu. Kombinujte sa prenosivim ventilatorom za još bolje hlađenje.

Pored hronično bolesnih, starih, djece i trudnica, posebno su ugroženi i radnici na otvorenom

Ova činjenica nas dovodi do prve i najugroženije populacione grupe koja osjeća posljedice toplotnih talasa, a to su pacijenti sa hroničnim kardiovaskularnim patologijama, kao i osobe starije životne dobi. Kako ovih pacijenata ima jako puno u populaciji, nekada i mala odstupanja od optimalne tjelesne temperature mogu da dovedu do  potrebe za hospitalizacijom i povećanim potrebama za službama hitnih intervencija.

Pacijenti sa respiratornim problemima mogu biti naročito ugroženi usljed dodatnog aero-zagadjenja koje prati skoro svaki toplotni talas. Ovakva kombinacija faktora je izražena u gradovima, gdje se stvaraju takozvana „urbana ostrva toplote”, sa ekstremno visokim temperaturama u kombinaciji sa polutantima. Zajedno, oni predstavljaju hazard daleko veći nego svaki od ovih faktora pojedinačno.

Paralelno, izlaganje toploti i nemogućnost hlađenja organizma vodi do povećane produkcije znoja koja izaziva dehidrataciju, ukoliko se organizam adekvtno ne rehidrira. Dehidratacija dodatno opterećuje kardiovaksularni sistem i potencijalno dovodi do oštećenja bubrega. 

„Ubrzan puls, nesvjestica, vrtoglavica, mučnina, glavobolja, povraćanje, grčevi, prestanak znojenja u ekstremnim toplotnim uslovima bi odmah morali da budu razlog za zvanje službe hitne pomoći”

dr Ivana Sotirović, Institut za socijalnu medicinu

Ovakav mehanizam oboljevanja je naročito opasan za radnike koji rade na otvorenom, koji nose tešku zaštitnu opremu, i nemaju mogućnost blagovremenog rashlađivanja i uzimanja tečnosti, a zbog opisa posla borave napolju u najnepovoljnijem periodu dana.

Dok srce počinje da radi sa smanjenom efikasnošću, smanjuje se dotok krvi i kiseonika u mozak i druge organe. Nedostatak kiseonika i smanjena zapremina krvi izazivaju nesvjesticu, uobičajenu nuspojavu toplotnog udara. 

Konačno, na 40 °C unutar tijela, dolazi do denaturacije (uništavanja) proteina, koji su glavni gradivni elementi ćelija i tkiva, i posljedične ćelijske smrti. Visoka tjelesna temperatura, ukoliko ostane neadresirana, u kombinaciji sa prethodno navedenim  reakcijama organizma, dovodi do otkazivanja multiplih organa i fatalnog ishoda.

Kako bismo blagovremeno reagovali, potrebno je da simptome prepoznamo na vrijeme, mada je akcenat zaštite od toplote na prevenciji i praktičnom eliminisanju bilo kakvog izlaganja visokim temperaturama, koliko je u praksi moguće. 

Ubrzan puls, nesvestica, vrtoglavica, mučnina, glavobolja, povraćanje, grčevi, prestanak znojenja u ekstremnim toplotnim  uslovima bi odmah morali da budu razlog za zvanje službe hitne pomoći.

Potrebno je obratiti pažnju i na lekove koje pijemo tokom toplotnih talasa: neki od nas zahtijevaju da se posebno zaštitimo od dnevnih vrućina

Upotreba alkohola, ljekova i ilegalnih narkotika je povezana sa povećanom smrtnošću tokom ekstremnih vrućina. Mnogi obično prepisivani ljekovi, kao što su opšti antiholinergici, antidepresivi, diuretici i opioidi, bi mogli da kompromituju fiziološke reakcije na regulaciju toplote. 

To nikako ne znači da bi hronični pacijenti trebalo da se odreknu svoje prepisane terapije u ovakvim uslovima, već naprotiv, da uz redovnu terapiju obrate dodatno pažnju, praktikuju dodatni oprez i ne izlažu se nepotrebno toplotnom stresu, kao i da se sa svojim ljekarima savjetuju ukoliko koriste ljekove koji potencijalno utiču na poremećaj termoregulacije.

Još jedna populaciona grupa koja je osjetljiva na visoke temperature koju moramo da spomenemo su odojčad. Inače mala djeca, a naročito odojčad, su izložena riziku zbog nezrelosti centra za termoregulaciju u hipotalamusu. Temperaturni ekstremi će u njihovom slučaju imati raniji i dramatičniji efekat, sa opasnim posljedicama, a to je nešto na šta bi roditelji trebalo da obrate pažnju, iako je njima samima potencijalno komforno dok borave u ovakvim uslovima napolju.

DODATNO: Kako ukazati pomoć u slučaju toplotnog udara?

Preporuke Svetske zdravstvene organizacije:

– Od ključne je važnosti da se toplotni udar shvati ozbiljno i da se reaguje brzo, jer kašnjenja mogu dovesti do teške komplikacije ili čak smrti.

– Pozovite hitnu medicinsku pomoć (za Srbiju 194)

– Pristupite agresivnom hladjenju i koristite sva raspoloživa sredstva da rashladite osobu dok čekate medicinsku pomoć. Olabavite ili uklonite svu nepotrebnu odeću. Odmah premestite osobu na senovitu ili klimatizovanu lokaciju i primenite hladne, mokre obloge ili peškire na telo. Koristite pakete leda ili ventilatore ako su dostupni, ili uronite u kadu sa hladnom vodom ako je moguće i bezbedno.

– Vršite konstantan nadzor ugrožene osobe sve dok pomoć ne dodje, i posmatrajte potencijalne znake poboljšanja ili pogoršanja.

Trudnice su takođe osetljiva populacija usljed već povišene bazalne tjelesne temperature i bržeg pulsa, što ih direktno stavlja u grupu više senzitivnih na pregrevanje. Izlaganje visokim temperaturama u trudnoći može da ima negativne posljedice i po majku i po bebu, izazivajući prevremeni porođaj.

Aktivno vježbanje i džogiranje značajno doprinosi zagrijavanju tijela, a to posebno važi za sportiste koji treniraju u previše vrućim uslovima. Aktivni mišići stvaraju mnogo toplote, da nekada u kombinaciji sa spoljašnjim faktorima, toliko ukupne toplote može da prevaziđe sposobnost tijela da je izbaci, te neizbježno dolazi do pregrijavanja. Možda bi najbolja preporuka za  vježbanje napolju, vremenski, bila rano ujutru ili uveče, kada nismo izloženi direktno suncu i kada su temperature niže, uz obaveznu hidrataciju.

Nova istraživanja pokazuju da produženi periodi vrućina stvaraju kumulativni stres na ljudsko tijelo

Ali problem nije samo u aktuelnim uslovima koji važe u toku nekog konkretnog dana. Sve determinante zdravlja su izazvane klimatskim promjenama i posledice po zdravlje ljudi će nesumnjivo biti pozamašne. Postoje razna istraživanja o uticaju hronične (trajne) izloženosti visokim temperaturama i vlažnosti vazduha, ali ono što je dokazano nam govori da produženi periodi dnevnih i noćnih povišenih temperatura stvaraju kumulativni stres na ljudsko tijelo, time povećavajući rizik od bolesti, naročito kod pojedinaca koji već pate od pojedinih hroničnih oboljenja.

Međutim, ovakvih istraživanja je za sada nedovoljno, usled rapidnih promjena koje medicina tek sagledava, a koje su u vezi sa zagrijavanjem predjela koji su nekada bili umjerene klime. 

Sve veći udio starijih osoba u populaciji i veća učestalost  hroničnih nezaraznih bolesti kao što su kardiovaskularne i respiratorne bolesti, dijabetes, demencija, bolesti bubrega, te mišićno-skeletne bolesti, učinili su ljude sve ranjivijim na štetne efekte toplote. 

Urbanim područjima sada nedostaje implementacija strategija za smanjenje nakupljanja i proizvodnje toplote što je posljedica smanjenja zelenih površina i upotrebe neodgovarajućih građevinskih materijala, kao što su metalni krovovi, koji pojačavaju izlaganje ljudi prekomjernoj toploti.

Medicinski radnici bi morali u bliskoj budućnosti da prilagode svoje protokole, planiranje i intervencije kako bi se prilagodili rastućem nivou izloženosti toploti, kao i  iznenadnim porastom broja bolničkih prijema koji su povezani sa ljetnjim periodom. Sprovođenje praktičnih, održivih i isplativih mjera na nekoliko nivoa, uključujući pojedinačne, društvene, organizacione, mogli bi efikasno da spreče gubitak zdravlja i života.

DODATNO: Šta znamo, a šta ne znamo?

Dugoročne posljedice po zdravlje koje sa sobom nose klimatske promjene su tek tema kojom će se baviti nauka, dok je u Srbiji jedan dio ljekara koji se bavi javnim zdravljem angažovan u ovoj oblasti.

Institut za javno zdravlje “Milan Jovanovic Batut” i Gradski zavod za javno zdravlje Beograd su na svojim stranicama postavili predostrožnosti i preporuke, usput apelujući na gradjanstvo da se odgovorno ponaša za vrijeme toplotnih talasa. Sa druge strane, klinički ljekari se u okviru svojih oblasti bave direktnim uticajem na zdravlje pojedinaca koji su se obratili za pomoć, ili stigli zbog potrebe za hitnom intervencijom. 

Mi kao ljekari uvijek pretendujemo da unaprijedimo zdravlje pacijenata kroz eliminaciju primarnog uzroka i blagovremeno liječenje, dok je u ovom slučaju okidač bolesti mnogo kompleksniji i u vezi je sa mnogobrojnim spoljnim faktorima i predisponirajućim stanjima. 

Ne postoji još uvijek dovoljan broj udžbenika i priručnika o kumulativnim efektima na zdravlje pojedinca. Svi mi zapravo dodatno učimo u hodu, kako se promjene dešavaju, a nova istraživanja o posljedicama klimatskih promjena na zdravlje pojedinaca i zajednice se objavljuju.

O autoru

Dr Ivana Sotirović je zavrsila Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu. Specijalizira Socijalnu medicinu i doktorand je na doktorskim studijama iz javnog zdravlja na istom fakultetu. Radi na Institutu za socijalnu medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Poseban akcenat stavlja na važnost preventivnih grana medicine i javnog zdravlja, kao i na promociju zdravlja i zdravstveno vaspitanje.