Žena je ženi profit

Digitalizacija, globalizacija, ekspanzija digitalnih medija i neoliberalni kapitalizam kao ideološki okvir savremene medijske kulture iznjedrili su novu profesiju – influensere/ke. Društvene mreže omogućile su ljudima da žive u virtuelnoj stvarnosti sa svojim alter egom, isprobavaju različite identitete, postanu slavni, ali i da naprave biznis i zarade novac. Influenseri/ke su ljudi koji znaju kako da iskoriste ove mogućnosti, steknu popularnost na društvenim mrežama i to iskoriste da bi oglasili proizvode i zaradili. Tako ih barem definiše wikipedia – „influenser je osoba koja zarađuje putem društvenih mreža“.

Ali, influenseri/ke nisu „klasični“ oglašivači proizvoda. U taj posao oni ulažu sebe, kreiraju svoj dopadljivi virtuelni identitet koji im garantuje popularnost, a onda i komercijalni uspjeh. I tu, u tom prostoru njihove samo-prezentacije pojavljuju se zanimljive stvari. Društveni angažman često je, naime, sastavni dio influenserskog identiteta: mnogi influenseri/ke zagovaraju očuvanje prirode, mentalnog zdravlja, poštovanje ljudskih prava itd.

Između ostalog, influenserke zagovaraju ženska prava. Njihov uticaj zna da bude ogroman, mnogo veći od uticaja „tradicionalnih“ feministkinja. Na jednoj strani imamo, dakle, uglavnom mlade influenserke sa prijemčivim, „zdravorazumskim“ porukama o ženskoj slobodi i ogromnim uticajem pogotovo na mlade žene, a na drugoj strani retro, „neprijatne“ akademske feministkinje ograničenog uticaja. Kako u tome da se snađu mlade žene i kako će se to završiti? Da li influenserke zaista mogu povećati uticaj feminizma i učiniti dobru stvar za žene i da li digitalna kultura za to uopšte ima kapaciteta? Ili one, pak, samo ruše ono što je feministički pokret gradio decenijama i vjekovima?

Dobro spakovani paket

Iako sve influenserke nisu, naravno, iste, lako opažamo da u ovakvim postovima uglavnom „nešto ne štima“. Primjećujemo, na primjer, da se sve vrti oko ženskog tijela, konzumerizma i seksualizacije žena koja kasnije lako može mutirati u diskriminaciju, ekskluziju ili nasilje… Ali, rame uz rame sa takvim sadržajima ovdje ćemo naći i poruke o neograničenoj ženskoj slobodi, oslobođenoj ženskoj seksualnosti, pravu žena na izbor i slične, veoma feminističke poruke. I sve ove, u osnovi suprotne ideje spakovane su u paket koji uopšte nije lako raspakovati jer nam sve to zvuči toliko „zdravorazumski“ i prihvatljivo (za razliku od „teških“ feminističkih poruka koje nas tjeraju da se odričemo i mislimo).

Kako možemo razumjeti „influenserski feminizam“, to jest o kakvom feminizmu se zapravo radi?

Za početak, mogli bismo ga razumjeti kao jednu od manifestacija „postfeminizma“. Između ostalih, o postfeminizmu piše britanska teoretičarka Rozalind Gil u studiji „Postfeministička medijska kultura: elementi senzibliteta“. Ona „postfeminizam“ definiše kao savremeni oblik feminizma koji je nastao prelivanjem feminističkih ideja i nasljeđa u medijsku i digitalnu kulturu. A to bi moglo značiti i da je to dominantni oblik feminizma sa kojim se srećemo budući da se, kako piše Gil, „većina onoga što se danas smatra feminističkom debatom u zapadnim zemljama odvija u medijima, a ne izvan njih“.

Takođe, Gil objašnjava kako je u tom procesu seljenja feminizma na digitalne platforme došlo do devijacije feminističkih ideja. Medijski feminizam zapravo je neka vrsta mišmaša u kojem se „tradicionalne“ feminističke ideje miješaju sa neoliberalnim, potrošačkim konceptom ženskosti. Tako se, s jedne strane, mlade žene osnažuju za slobodu („možeš učiniti sa sobom šta god želiš“), dok se, s druge strane, one ponovo svode na seksualne objekte. „S jedne strane, žene su predstavljene kao aktivni, željni društveni subjekti, dok su, na drugoj strani, podložne nivou kontrole i neprijateljskog nadzora bez istorijskog presedana“, kaže Gil. Pri tom, sve ove tako međusobno isključive ideje se predstavljaju kao pomirljive i neprotivurečne.

Teoretičarke poput Rozalind Gil takođe podvlače duboku povezanost između neoliberalne ideologije i postfeminizma. Potfeminizam zapravo nije ništa drugo do rezultat prodora neliberalizma u feminističko nasljeđe. Tako postfeminizam afimiše krajnji individualizam koji je gotovo u potpunosti zamijenio pojmove društvenog ili političkog: digitalna kultura ženama poručuje da su same odgovorne za svoj položaj, da mogu sebe slobodno da kreiraju („samoizmišljaju“), pri čemu se ignoriše bilo kakav značaj društvenih opresija kojima su žene izložene, a time i odgovarajuća potreba za političkim djelovanjem. Gil ide i dalje tvrdeći da upravo medijski feminizam transformiše ženu u idealnog subjekta neoliberalizma. „U mnogo većoj mjeri nego od muškaraca, od žena se traži da rade na sebi i transformišu sebe, da regulišu svaki aspekt svog ponašanja i da sve svoje postupke predstavljaju kao slobodno odabrane“, piše Gil.

Naravno, ovdje je prije svega riječ o konzumerizmu, potrošnji i profitu. Taj postfeministički i neoliberalni oslobođeni ženski subjekt (žena koja slobodno bira sebe) može da se samo-kreira jedino kroz potrošnju proizvoda i usluga (kozmetičkih, hirurških, odjevnih itd). Biti potpuno slobodna za beskrajnu mladost, za slobodnu seksualnost, za karijeru koja nema limita itd. uvijek podrazumijeva potrošnju proizvoda koji podržavaju te oslobođene ženske identitete.

U ovoj tački influenserski feminizam direktno se nadovezuje na postfeminizam i neoliberalni kapitalizam. Mnoge influenserke koje kreiraju žensko javno mnjenje, to jest njihove „feminističke“ ideje o ženskoj slobodi zapravo to čine promovišući proizvode koji će im prokrčiti put do tog oslobođenja.

Par klikova sve ruši

Medijskom postfeminizmu lijevo orjentisane feministkinje spočitavaju isto ono što spočitavaju i neoliberalizmu i neoliberalnom feminizmu: individualizam, anti-političnost, odricanje od solidarosti i socijalne pravde, uvlačenje žena u sistem eksploatacije kroz podsticanje meritornosti, dakle sve ono što za sobom povlači ideja da je žena „slobodna da bude šta god poželi“ i da sve konačno zavisi od nje same.

Sve ove stvari možemo da nađemo u postovima influenserki. Ali, ono što je svakako najočitije i „najkapitalističkije“ je konzumeristička eksploatacija drugih žena. Influenserke često nemilosrdno koriste „svoje sestre“ za plasiranje reklama i zaradu. U Crnoj Gori imamo jedan drastičan primjer takve eksploatacije. Doduše, ovdje nije riječ o sumnjivim feminističkim porukama, već o nečemu daleko brutalnijem. „Montenegro women“ nazv je instagram profila jedne ženske osobe na kojem se objavljuju socijalno prihvatljive fotografije lijepih mladih žena, nerijetko u kupaćem kostimu, koje su preuzete sa ličnih profila. Ta stranica ima preko 95 hiljada pratilaca, među kojima dominiraju muškarci, zbog čega su i reklame na tom profilu namijenjene njima: ovdje se reklamiraju kladionice, proizvodi za njegu brade, mušku higijenu, muška obuća i odjeća. Tako je jedna „sestra“ usred Crne Gore odlučila da zarad profita torturi izloži 9354 „sestara“, koliko ta stranica ima objava. „Mala od skandala, pucaš, mnogo si dobra, kakva si prepi*ka, evo i drugovima sam rekao da te zaprate“ – to su samo neki od komentara ispod fotografija žena na ovom profilu.

I tako ideja o brzoj zaradi preko ženskog tijela sa par klikova postaje seksualno uznemiravanje, ugrožavanje privatnosti i sigurnosti. Sve to pod budnim okom i administrativnim nadziranjem jedne žene, što dodatno relativizuje i obesmišljava borbu protiv patrijarhata koji se poput tihog vjetra uvukao kroz svaki prozor Crne Gore. Ono što boli i što dodatno poražava jeste to što neke žene drže te prozore širom otvorenim. Korak po korak, profil po profil, ženska borba za poštovanje i jednakost trpi. Ostvaren profit za jednu influenserku često je grč nesigurnosti za drugu ženu. Grč sa kojim će pazariti neke proizvode da bi izgledala onako kako joj društvo nameće. Ogledalo koje je neprijatelj žena u kapitalističkom društvu za influenserke je vjerni saveznik. To je ekran preko kojeg se emituje ono što se smatra lijepim, seksipilnim, ženstvenim. U želji da budu prihvaćene, dopadnute i voljene, žene pružaju ruku i pretplaćuju se na sve ono za šta se tvrdi da će ih dovesti do toga cilja. U začaranom smo krugu reklama, nesigurnosti, ženstvenosti, profita, ogledala i klikova i neke žene nam u tome pomažu.

Alarm za feminizam

Između „teškog“ i „odbojnog“ akademskog feminizma i prijemčivog i „zdravorazumskog“ digitalnog postfemenizma koji, između ostalih, promovišu i influenserke – kako da se snađu mlade žene?

Među akademskim feministkinjama ima i onih koje su spremne na samokritiku. Neke od njih, poput Toril Moi, pokušavaju da nađu odgovore na pitanje zašto je feminizam „postao ružna riječ“ koju mlade žene ne žele da dovode u vezu sa sobom. „Jasno je da tokom prethodnih petnaestak godina akademski feminizam – feministička kritika i feministička teorija – nije ništa uradio da poboljša opštu kulturnu sliku feminizma“, kaže Moi u tekstu „Feminizam kao ružna riječ“, i dodaje: „Ako mi – akademske feministkinje – ne prihvatimo izazov, možemo li biti sigurne da će to učiniti neko drugi?“

Moi uočava da akademski feminizam mora naći put do običnih žena. „Ako feminizam treba da ima budućnost, feministička teorija mora biti u stanju da pokaže da feminizam ima nešto mudro i korisno da kaže ženama koje nastoje da se izbore sa svakodnevnim problemima. Moramo pokazati da, kad je reč o razumijevanju ljubavi i odnosa na primjer, dobri feministički radovi mogu imati više smisla nego knjige o samopomoći. Moramo pokazati da feministička analiza života žena može uspješno da pomogne onima koji je ozbiljno shvataju“.

Inače, može se dogoditi da mladim ženama sve ono što im digitalna kultura nudi kao rješenje za sve njihove ženske dileme, pod uslovom da kupe određene proizvode, ozbiljno zaliči na feminizam i put do ženskog oslobođenja. Ili se to možda već dogodilo?

Izvor: ROZA