Objavljeno: 23.12.2020, 21:01h na portalu PCNEN

Zakon o divljači i lovstvu propisuje da je zabranjeno loviti u naseljenim mjestima, selima i zaseocima. Seljani su naseljeno mjesto, ali lovci ne haju za to.

U Seljanima, selu nadomak Plužina, muku muče s lovcima. O tim problemima prvi je progovorio Milinko Sekulović. Njegovu priču potvrđuju i mještani sa kojima smo razgovarali.

Predsjednik opštinskog lovačkog saveza Vladislav Joković negira optužbe i sve svaljuje na jednog čovjeka.

Milinka su kao tinejdžera  poslali na ratište u Vukovar, gdje je ranjen i bio prinuđen da batali igranje košarke. Pokušao je da nađe mir i ostatak života provede u očevm rodnom selu. Međutim, mira nema poslednjih godina.

Milinkovo stado od 90-tak koza spalo je na svega 12 grla, što zbog vukova, što zbog lovačkih pasa onih koji love na privatnim imanjima i ispred privatnih kuća.

(Opširnije u videu na kraju teksta)

Hitac prošao pored nastavničine glave

Milinkovu priču potvrdili su njegovi komšije koje smo zatekli u Seljanima. Neki od njih se nijesu ustručavali da pred kamerom i mikrofonom pričaju o ovom problemu. Neki su, pak, samo potvrdili priču, uz molbu da im ne pominjemo ime.

Penzionisana nastavnica srpsko-hrvatskog jezika Kata Radeka je ispričala da joj je jednom i život bio ugrožen.

‘ Selo nije lovište, tu su ljudi, tu su kuće’

 Stari lovac iz Seljana Mitar Glomazić kaže da se lovci često bahato ponašaju loveći u ovom selu.

„Ja sam stari lovac. Bavim se ovim preko 50 godina. Meni je 80-ta godina. Ima propusta u društvu samom.  Seljani bi trebali biti zabranjeni za lov. Selo nije lovište, tu su ljudi, tu su kuće, tu su domaćini koji imaju stoku, kao i ja sam. Ja sam isto pravio greške i plaćao kazne, ali bitno je da se čovjek ispravi. Nije selo za lova. Meni su lovački kerovi pojeli kokoške. Ne daj bože da sam bio kući. Bila je nedjelja, 7-8 kokošaka, ostalo rašćerali. Kažu, nije moje, nije moje. A čije je? Nije palo sa Marsa“, priča Glomazić.

Pitamo ga, kako to da je ovo selo, ipak, označeno kao lovište?

“To se izmijenjalo. Ja ne znam ko to mijenja, ko to radi. Ko je dao oružje, ko nosi. To su kriminalci, to treba totalno prečistiti. Nose oružje ljudi koji su kažnjavani po 5-6 godina zatvora. Ja nisam nadzor. Prvo od mene krenuti, ja sam tu najstariji… Krivo sjedi, pravo reci“, odgovara Glomazić.

Mještanin Novo Blečić potvrđuje da lovci i njihovi psi prave velike probleme mještanima ovoga sela.

Lov bio zabranjen prije 15 godina

“Ja imam papir od prije 15 godina na kojem piše da je i tada bilo zabranjeno. Dakle,  Seljani su prvi zabranjeni za lov.  Dolazi i odlazi svak’, šta to oni rade. Bez obzira što sam i  ja član toga društva, ja kažem sve treba da se preispita. Pa tu u selo oružje. Tome stvarno treba sad stati na kraj. Zna se šta je selo, đe je lovište, a ne kerove ovuda ispred vrata kolju nam kokoške. Kerovi treba fino da se vode u lancima za sobom. Lovište nije u selima i pred kuće ljudima… Oni pušte kerove i kad im dođu posle dva dana, po selu napravljen haos“, kaže Glomazić.

On dodaje da zna čovjeka koji je imao 50 koza, pa je ostao bez ijedne. „On šuti. Kazao je on, ali nikome ništa. Ja sam lično gledao kako ih razgone“.

Lovci ugrožavaju privatnost

Da lovci ne mare puno za privatnost potvrđuje i Radonja Blečić koji vikendima boravi u selu.

„Ja potičem iz ovog kraja, ali ovdje ne živim, nego u Podgorici. Dođem ovdje dosta puta jer imamo vikendicu. Dolazim subotom i nedjeljom, tako da sam gledao te ljude ovuda. Gledao sam parkirano auto sa kerovima i puškama lovačkim“, kaže Radonja.

Pitamo ga da li mu je prijatno kad lovci prolaze pored njegove vikendice?

“Ovdje su sve privatna imanja. Ne znam zakon o lovu da bih mogao da ih osuđujem, ali nije prijatno. Svako voli svoju privatnost. Nije vam svejedno ako vam prolaze blizu kuće“, kaže Radonja.

Joković: Imamo problem samo sa jednim čovjekom

Predsjednik lovačkog društva „Bajo Pivljanin“, Vladislav Joković kaže da oni u Seljanima imaju problem samo sa jednim čovjekom, koji ih je tužio (misleći na Milinka Sekulovića).

PCNEN: Mještani sela Seljani su se žalili na lovce, u smislu da love na njihovim imanjima, da imaju problema sa lovačkim psima, pa bih vam postavio par pitanja. Da li postoji lovni zabran na teritoriji sela Seljani?

Joković: Nema lovne zabrane.

PCNEN: Po zakonu o lovstvu da li je dozvoljen lov u okolini kuća i na privatnim imanjima?

Joković: Zna se po zakonu na koju udaljenost u odnosu od kuće može da se lovi, sve je propisano zakonom.

PCNEN: Mještani tvrde da se lovi u blizini kuća, da su im se dešavale situacije da im lovački psi dolaze i prave probleme.

Joković: Tvrde oni svake godine. Kad ih pokolje vuk, onda tuže da je poklo vuk, kad dođeš da goniš vukove, oni kažu da je to privatno imanje. Ne znaju ni što će sami sa sobom, a ne s nama.

PCNEN: Kako odgovarate na tvrdnje da su lovački psi znali da im pokolju kokoške?

Joković: To nije tačno, nađite jednog lovca koji će držati kerove da mu napadaju kokoške.

PCNEN: Mještani tvrde da lovci pse koji nisu dobri ostavljaju u blizini sela i da se takve stvari dešavaju.

Joković: Počela je priča da su ujeli nečiji kerovi životinje, pa su tužili opštinu. Ne znam, sve se to u tom selu dešava, nigdje više u Pivi. Ne znam šta je razlog, je li do lovaca ili mještana, nisam siguran. Nijedno selu u Pivi više nije dalo primjedbu sem to. Samo s jednom čovjekom dolaze u konflikt, ne s ostalim mještanima. Slali smo odavde policiju, kad su se žalili, da vidi policija je li to samo priča, pa nije bilo problema nikakvih.

PCNEN: Koliko vi imate prihoda od dozvola? Koliko ide Plužinama, a koliko državi?

Joković: Imamo 120-130 lovaca, po 60 eura je dozvola, od toga ide nešta opštini, nešta savezu, nešta Ministarstvu, eto. Nama ostane 70% od toga, nekih 5000 eura.

PCNEN: Da li ima slučajeva  krivolova na vašem lovištu?

Joković: Krivolov se dešava svugdje.

PCNEN: Ono što vi kontrolišete je po zakonu?

Joković: Ono što stignemo da kontrolišemo, to smo kontrolisali.

PCNEN: Jeste li upoznati sa slučajem da je neko ustrijelio košutu na tom prostoru?

Joković: Ne, s tim nisam upoznat uopšte. Taj ko misli da zna ko je, ima broj društva, ima broj policije.

PCNEN: Vi kažete da radite sve u svojoj moći i da radite sve po zakonu?

Joković: Da, tako je. To je suština lovačkog društva.

PCNEN: Mi smo imali  na uvid i snimke koje smo dobili od mještana. Imate li nešto da dodate?

Joković: Te snimke koje imate stavite u javnost da vidimo ko je taj i ko te snimke ima, slobodno. Mi smatramo da smo najorganizovanije društvo u Crnoj Gori i imamo najviše divljači. Seljani, tu ima problem koji godinama traje s čovjekom koji je tamo. To je priča nerealna. Drugo selo u Pivi nijedno nije se nikada ni požalilo, ni ništa.

PCNEN: Imamo tvrdnju da kad se love srndaći, da se vrši otkup na licu mjesta u selu, znate li nešto o tome?

Joković: Čisto lupanje. Imamo dva srndaća. Svi ti ljudi koji dolaze tu, imaju ime, prezime, dan i mi vodimo svaku evidenciju svaki vikend. Zna se ko đe izlazi u lov. Mi imamo zapisano ako moja grupa ide u Seljane, i onda znamo ako je nastao problem ko je odgovoran. To je priča koja ne pije vodu uopšte, nema logike. Ko to prodaje na licu mjesta? To je problem jednog čovjeka, ne znam s kim, sa mnom nema problem. Što se tiče toga, znam da su neki lovci imali problem. Zvali su policiju koja je izašla na lice mjesta. Bilo je tu i Ministarstvu pisanja. Ministarstvo je ustanovilo da je to lovno područje.

PCNEN: Ako vlasnik imanja ne želi da mu neko šeta tim imanjem i ne želi da se lovi na tom imanju, ima li on pravo da zabrani da se kreću po njegovom imanju?

Joković: Imaš ti područje u zakonu koje je definisano, udaljenost mora biti 200m od kuće, da imaju pravo loviti, ako su ograđena imanja ne smiju ulaziti, osim ako je tuda put.

PCNEN: Po katastru su većinom tamo privatna imanja?

Joković: Većinom su privatna imanja, 70%. Vidite koliko je iz lovne površine izuzeto, zna se kuda može loviti, koliko daleko od naselja. Imate seoske puteve kuda se lovci vraćaju i ne može im niko zabraniti da prođu.

PCNEN: Gledajući mapu vidio sam da je u cijelom selu dozvoljen lov? Nema označenih kuća, ili nije precizna mapa, ne znamo kako se to kontroliše, da li preskaču ograde? Zvali su nas, žalili su se da imaju velike probleme.

Joković: Da vas pitam, koji je to broj ljudi koji se vama žalio?

PCNEN: Razgovarali smo sa 5-6 mještana.

Joković: Pošaljite mi broj tih 5-6 ljudi, da ja stupim s njima u kontakt, da vidimo baš je li 5-6 ljudi.

PCNEN: Mi ćemo objaviti priču pa ćete vidjeti s kim smo razgovarali, ne možemo vam dati kontakte ljudi.

Joković: Objavite, ja u Pivi poznajem svaku kuću, svakog domaćina i domaćicu. Nema pivske kuće u koju nisam ušao, ne znam ko se mogao žaliti niti idem tamo u lov, ali znam situaciju kakva je, niti ide ko moj tamo. Ima dio lovaca iz grupe iz tog sela i susjednoga, da li se oni trpe međusobno to ne znam. Imaju pravila u lovu, toga se pridržavamo. Ako ima problema, lako bi reagovali i mi i policija. Policija je išla tamo par puta, to su lažne optužbe koje nisu mogli nijednom da procesuiraju da nešto nije u skladu sa zakonom, a više puta su išli na lice mjesta.

Šta kaže zakon?

Zakon o divljači i lovstvu propisuje da je zabranjeno loviti u naseljenim mjestima, selima i zaseocima. Tako u članu 12. ovog zakona stoji:

„Nelovne površine su: površine na kojima je zbog zaštite biodiverziteta trajno zabranjen lov na sve vrste divljači (zaštićena prirodna dobra ili pojedini njihovi djelovi, lovni rezervati i sl.); naselja i zaseoci; javni parkovi i groblja, površine svih javnih puteva, pruga i druge slične površine; objekti za liječenje, sport, turizam i rekreaciju; objekti i proizvodne i skladišne površine industrijskih objekata, rudnika, solana i dr.; dvorišta seoskih domaćinstava i industrijskih i neindustrijskih objekata; površine koje služe za vojne, naučne i nastavne potrebe; ograđeni prostori u kojima nije dozvoljen pristup ili u kojima se divljač vještački uzgaja; vrtovi, višegodišnji zasadi i rasadi ograđeni ogradom koja ne dozvoljava prolaz zecu ili papkastoj divljači, kao i površine mora, morskog dobra i ribnjaka“.

Na prostoru ovog lovnog područja, prema pisanju Vijesti, ranije su se dešavali incidenti poput krivolova što je za epilog imalo novčane kazne.

Vuk VUJISIĆ