MOČVARE BIODIVERZITETSKO BLAGO

O značaju močvara razgovarali smo sa Ninom Mihailović iz NVO Green Home

Močvare su biodiverzitesko blago, danas čine svega 6% kopnene površine, a u njima živi 40% nama poznatih biljnih i životinjskih vrsta svjetske populacije, čovjek ih nije oduvijek doživljao kao blago već kroz negaciju, ili im je pripisivao osobine nadrealnog, mističnosti, ili čak kao dobro scenografiju za horor film, zato nam demistifikujete močvaru, močvarna područja, šta nam močvara zapravo znaci?

Značaj močvara je višestruk. Sa ekološkog aspekta, prije svega, močvarna staništa su dom za 40% nama poznatih biljnih i životinjskih vrsta. Vrijednost močvara ogleda se i u tome što one kontrolšu poplave, prazne vodne rezerve, zadržavaju i talože ili neutrališu razne otrove. Imaju ulogu sunđera koji, zavisno o količini podzemne i površinske vode, otpuštaju ili zadržavaju vodu. Osim toga, prirodni su prečišćivači vode jer skupljaju zagađene vode okolnog područja koje, naknadno, močvarne biljke (kao na primjer trska) prerađuju i čiste. Močvare su značajne sa aspekta klimatskih promjena, tako što ih ublažavaju ali i štite zajednice od razornih efekata poplava ili suša. Još jedan značaj močvara je u činjenici da močvare obezbjeđuju hranu i izvor su pitke vode  za više od tri milijarde ljudi širom svijeta.

Zbog pogrešnog sagledavanja, kao nepoželjnog ali i nepotrebnog staništa močvare i močvarna staništa počela su da se uništavaju, sami proces uništenja se vezuje za proces industrijalizacije.

Ubrzan razvoj industrijalizacije je jedan od nezaobilaznih antropognih faktora koji se obavezno uzima u obzir pri sagledavanju negativnih faktora kada je riječ o gotovo bilo kom, problemu u životnoj sredini. Sam pojam industrijalizacije je jako širok i obuhvata brojne direktne ali i indirektne uticaje na sve segmente životne sredine. Ako govorimo o direktnim uticijama indrustrija na, konkretno, močvare, onda su to: ispusti hemikalija, uklanjanje vegetacije, izgradnja objekata, promjene nivoa vode i šeme drenaže i drugi. Oni nesumnjivo dovode do promjene fizičko – hemijskih ali i bioloških parametara, što rezultuje smanjenjem biodiverziteta ili čak izumiranjem vrsta. Generalno su efekti uticaja industrija na ekološke režime postojani i kompleksni sa remedijaciju.

Pomenuli ste da je jedan od razloga za njihovu degradaciju razvoj poljoprivrede, posebno velikih rijeka puput Dunava recimo, a danas je najveća prijetnja ovim ekosistemima globalno zagrijavanje, kako utiče globalno zagrijavanje na močvare?

U poljoprivredi se često koriste sintetička đubriva koja u svom sastavu sadrže fosfate i azotova jedinjenja čije je prisustvo o akvatičnim sredinama jedan od indikatora zagađenja. Ova jedinjenja dolaze do močvara (i drugih akvatičnih sredina) spiranjem kišama sa poljoprivrednih površina, kao i prenosom vode preko rijeka. Močvare imaju prrodnu sposobnost prečišćavanja ovih jedinjenja preko biljaka koje spontano vrše remedijaciju skupljajući toksična jedinjena iz okružujuće sredine što je u osnovi fitoremedijacije, u čemu se takođe ogleda značaj močvara. Ipak, brzina kojom se toksične materije porijeklom iz poljoprivrede, prirodno eliminišu je manja od one kojom dospjevaju. Pri tom, nisu svi organizmi jednako tolerantni prema toksičnim materijama iz poljoprvrede pa njihovi efekti mogu dovesti do negativnih promjena na biodiverzitet močvara. Globalno zagrijavanje dovodi do povišene temeprature, promjene padavina i češćih i intenzivnih suša, oluja i poplava pa su to procesi koje bih navela kao one koji utiču na močvare u ovoj oblasti.

Močvare su korisni ekosistemi, ali kako one funkcionišu i djeluju? Da li je tačno da ta bltnjava, zabarena područja u stvari vrše filtraciju? Kako objašnjavate ovaj mehanizam?

Tačno je. Od izuzetne je važnosti mehanizam prečišćavanja voda djelovanjem močvara. Iako to zvuči apstraktno, pitke vode je sve manje na svijetu. Neke močvare toliko su uspješni prečišćivači da uklanjaju gotovo svo zagađenje i prije nego što voda dospije u podzemlje. Tako prečišćena močvarna voda prodire u podzemne vode odakle se u konačnom dobija pitka voda.

Močvare susrijećemo na svakom kontinentu, sem Antartika, recite nam koja je najveća svjetska močvara, a koja su mocvarna staništa karateristična za Crnu Goru?

Najveća močvara na svijetu je Pantanal i nalazi se na jugozapadu Brazila u centru južnoameričkog kontinenta, stanište je za preko 2 000 vrsta biljaka, 1 000 vrsta ptica, 400 vrsta riba, 300 vrsta sisara, 480 vrsta gmizavaca i preko 9 000 različitih podvrsta beskičmenjaka.

Močvarna područja značajna za Crnu Goru su: NP Skadarsko jezero, Tivatska solila i Ulcinjska solana, ali i Šasko jezero, Plavsko jezero i druga područja…

Ni naša močvarna područja nije zaobišao negativni trend pritisaka. Da li se pritisci razlikuju u Crnoj Gori od onih u svijetu, i koji je najveći pritisak ta močvare u Crnoj Gori?

Pritisci na močvarna područja u Crnoj Gori su: krivolov, turizam, otpadne vode, hidroelektrane, saobraćaj na vodi, čvrsti otpad.

Upravo zbog pritisaka i trenda nestajanja, zemlje u svijetu su potpisnice Ramsarske konvencije, kojom se država potpisnica obavezuje da čuva močvaru svoje teritorije. Na koji način Ramsarska konvencija štiti močvarna područja i koje je najveće postignuće ove konvencije, da li pružapreporuke i kako je to u Crnoj Gori u praksi?

Zemlje potpisnice Ramsarske konvencije su u obavezi da:

1. Rade na mudrom korišćenju svih svojih močvara;

2. Odrede odgovarajuće močvare za listu močvara od međunarodnog značaja (Ramsar lista) i obezbjede efikasno upravljanje njima.

3. Sarađuju na međunarodnom planu na prekograničnim močvarama, zajedničkim močvarnim sistemima i zajedničkim vrstama.

Poštujući ova ’Tri stuba’ Ramskarske konvencije države potpisnice obezbjeđuju očuvanje močvarnih područja, što je i sušina.

Trentuno, potvrđen je Četvrti Ramsarski strateški plan 2016 – 2024 koji postavlja novu viziju u okviru misije Konvencije, 4 opšta i 19 specifičnih ciljeva koji su dizajnrani da podrže napore ugovorenih strana, partnera i ostalih zainteresovanih strana u sprječavanju, zaustavljanju i preokretanju globalnog nestajanja močvara. Sprovođenje ovog strateškog plana i njegovih zadataka postižu se ciljevi održivog razvoja.

U praksi upravljanja močvarnim staništima, Crna Gora svakako ima puno prostora za unaprijeeđenje sistema, naročito na polju detekcije nepravilnosti i implementije postojećih zakona u ovoj oblasti.

Da se vratimo močvarama u Crnoj Gori, tri močvarna područja Tivatska solila, Ulcinjska solana i Skadarsko jezero su preoznate kao Ramsarka područja, kakav status trenutno ima Buljarica, i šta je toliko lijepo mistično, šarenoliko na našim močvarnim područjima?

Buljarica je samo jednim svojim dijelom stavljena u zaštitu u okviru Marinskog zaštićenog područja Katič. Ima i status Emerald staništa Bernske konvencije. IBA standardi preporučuju za zaštitu ovaj prostor zbog njegove vrijednosti kao staništa ili mjesta boravka velikog broja ugroženih vodenih ptica kao što su kratkoprsti kobac, morski soko, vjetruška i mnoge druge.  Buljarica zadovoljava tri od devet kriterijuma Ramsarske konvencije o močvarnim staništima, kao jedinstvena, rijetka i reprezentativna močvara na istočnoj obali Jadrana, stanište brojnih ugroženih vrsta, ne samo ptica već i vodozemaca i gmizavaca i ima ključno mjesto u migraciji ptica.

Skadarsko jezero je Nacionalni park od 1983. godine. Ono uživa IBA status (Područje od međunarodnog značaja za boravak ptica) od 1989. godine, a od 1995. godine upisano je na Svjetsku listu močvara od međunarodnog značaja – Ramsar lista. Teritorija opština: Podgorica, Bar i Cetinje na površini od 40 000 ha.

Na Jezeru živi 281 vrsta ptica, 48 vrsta riba, 50 vrsta sisara (jedini vodeni predstavnik je vidra), brojni vodozemci, gmizavci i insekti. Biljni je svijet je jako raznovrstan.

Endemične vrste: skadarski hrast lužnjak, zanovijet, srpska ramonda, uskolisni zvončić, buhač, modro lasinje, nježna kockavica, svilena žutilovka, Huterova papričica, dalmatinski i tomazinijev šafran, Grisebahova divlja lala, kuglasto devesilje i druge.

Ulcinjska solana uživa status zaštite: IBA od 1989. godine. Proglašena je Parkom prirode 2019. godine i iste godine je uvrštena u močvare od međunarodnog značaja, odnosno u Ramsar područja.

Solana je danas najznačajnije stanište za seobu, zimovanje, gniježđenje i za ishranu ptica na cijeloj istočnoj obali Jadrana. Na Solani živi 240 vrsta ptica (55 gnjezdarica) i 114 biljnih vrsta. Dominiraju Salicornia herbacea, Phragmition communis;  24 vrsta riba, a na nasipima 12 vrsta vodozemaca, 28 vrsta gmizavaca, 33 vrste sisara. Ulcinjska solana prepoznatljva po flamingosima.

Tivatska solila uživaju Status zaštite: Specijalni florističko – faunistički rezervat; Emerald stanište Bernske konvencije. Prostiru se na površini od 150 ha. Na Tivatskim solilima dosad je zabilježeno 47 vrsta ptica vodenih staništa, od čega su 4 vrste stalno prisutne, oko 35 zimuju na solilima, a 6 vrsta vjerovatno gnijezde. Poznate vodene pice na solilima su: Gavia stellata, Tachybaptus ruficollis, Podiceps cristatus, Phalacrocorax carbo, Egretta garzett, Ardea cinerea itd. Biljne vrste koje nastanjuju Tivatska solila prilagođene su uslovima visokog saliniteta i ne postoje nigdje u Crnoj Gori svud osim na Ulcinjskoj solani.

Da li mozemo iz ove perspektive govoriti o opravdanosti pojedinih projekata i sve češćoj betonizaciji naseg primorja, i naravno sta se desava unistenjem mocvarnih podrucja?

Nestajanje močvarnih staništa jeste prirodan proces do kojeg se dolazi isušivanjem, međutim veliki udio imaju antropogeni faktori koji ovaj proces mogu ubrzati ali i usporiti. Uništenje močvarnih područja donijelo bi čitav niz problema sa sobom počevši od ekoloških (gubitak staništa, vrsta, poremećaj ekomisistema itd), preko pejzažnih, ekonomskih i socijalnih (gubitak turističkih destinacija), gubitak izvora vodosnabdjevanja, gubitak prirodnog prečišćivača itd…

Nina sta bi ste porucili nasim čitaocima?

Pokušajte da doživite prirodu kao svoj dom jer ona to, u krajnjem,  jeste. Svako može dati doprinos obnovi i očuvanju životne sredine i to bi trebalo da bude nešto što se podrazumjeva u odnosu svakog pojednica pema prirodi.