Solana može brzo pokrenuti proizvodnju i postati kulturni centar
Upravna zgrada Solane izvor : zumiraj
Prošlo je čak 10 godina od posljednje berbe soli na Ulcinjskoj solani koja se proteže na 14.5 kvadratnih kilometara bazena. No da Solana i nakon pljačkaške privatizacije kako je nazivaju naši sagovornici, nakon brojnih opstrukcija ali i nakon proglašenja močvarom od međunarodnog značaja ima budućnost i da vizija njene održivosti postoji uvjerili smo se u razgovoru sa našim sagovornicima.
Solana da postane spoj proizvodnje soli i kulturno orintološkog centra
Jedna od naših sagovornica Zenepa Lika koja se proteklih godina sa kolegama iz NVO sektora bori za očuvanje Solane i ponovno pokretanje njene proizvodnje soli, sa emocijama nam je pričala o svojoj viziji ovog prostora koji još uvijek nema definisani pravac obnove. Ona smatra da bi Solana trebala da osim proizvodnje soli postane kulturni Hub za naučnike i umjetnike, ali i ornitološki centar kako bi sa svime time postala jedna od glavnih turističkih atrakcija Ulcinja i Crne Gore.
Solana će proizvoditi so i vratiti Ulcinju staru slavu
Zenepin kolega, Aleksandar Perović iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) je takođe optimističan i vidi Solanu kao održivo preduzeće. Međutim smatra da će za pokretanje proizvodnje biti potrebno izdvojiti velika ulaganja.
Da smo završili sanaciju već ove godine bi krenuli sa proizvodnjom – za propast solane krivi unuci
Za ponovno pokretanje prozvodnje potrebno je 5 miliona eura, to su procjene bivšeg radnika Solane Bajo Sekulić, Veselina Mitrovića. On kaže da razumije NVO sektor i njihove težnje, ali da je primarno i ključno za Solanu ponovo pokrenuti proizvodnju soli. Kaže da su zatvorena vrata od strane bivšeg direktora NP Crne Gore usporila proces i da bi da je došlo do sanacije oni već za godinu dana imali prvu berbu soli. Za propast solane krivi unuke, što objašnjava na slikovit način, a taj dio priče biće nastavak naših istraživanja o tome kako je Solana dovedena u ovu situaciju i na koji način je vršeno njeno sistematsko uništavanje.
So sa Ibize dobar primjer održivosti i brendiranja
Decenijski borac za zaštitu Solane i jedan od najzaslužnijih aktivista što danas Solana uživa međunarodnu zaštitu, Darko Saveljić je jednom na svom profilu objavio poređenje na koji način se brendiranjem može napraviti održivost same Solane. U toj objavi navedeno je da samo 250g soli sa Ibize košta preko 8.50 eura dok su svojevremeno prvoklasnu so sa ulcinjske solane prodavali u bescijenje i za potrebe održavanja puteva.
“Dok smo mi ručno ubranu, vrhunski zdravu i čistu ulcinjsku so prodavali u bescijenje, čak i prosipali po putevima, druge su solane na Mediteranu radile na njenom brendiranju. So jeste jeftina ali ako se fino upakuje, poveže sa zaštitom prirode (jer je većina solana zaštićeno), onda se dobije brend. Solana na Ibici je površine slične ulcinjskoj, raj je za ptice i za ljude. I rudnik para. Pogledajte cijene soli, sve će biti jasno.” – naveo je tada Saveljić u svojoj objavi.
Hrvatska najbolji primjer kako se može
Ljetos je mnoge oduševila vijest koja je došla iz Hrvatske gdje se samo u Ninskoj solani zbog suša proizvelo čak 15 tona cvijeta soli, a koja je prema tadašnjim cijenama koštala 20 eura po kilogramu, naveo je tada građanski aktivista Aleksandar Dragićević aludirajući na potencijal koji ima Ulcinjska solana.
Dok se još uvijek čeka da se potvrdi status Ulcinjske solane, ali i da se upravljač dohvati posla, pravci razvoja ovog nevjerovatnog potencijala koji tokom godine ugosti preko 500 vrsta ptica su višestrani. Ubrzo ćemo objaviti i priču o tome kako je Solana od perspektivnog preduzeća došla na samu ivicu postojanja, kao i priču ko je opstruirao sanaciju Solane krajem prošle godine.
Zajedno zumiramo Crnu Goru!
