Barselona će proći kroz veliku urbanu transformaciju do kraja ove decenije. Zašto je „superblok” odabran kao rješenje za ovu mediteransku metropolu, i da li nešto slično može da se primijeni i kod nas?

Kada pomislimo na Barselonu, sjetimo se nadaleko poznate Barselonete, mediteranske, pjeskovite plaže koja se proteže dužinom od preko jednog kilometra, građevina čuvenog Antonija Gaudija koje zaustavljaju dah, latino ritma, bogate gastronomske ponude.

Ma koliko ova metropola prijala očima, ušima i nepcu, u Barseloni se takođe bilježi i najveća gustina automobila u Evropskoj uniji – 6.000 po kvadratnom kilometru. Transport, uključujući i lučki, među je dominantnim činiocima gradskog aerozagađenja.

Kako prenose nacionalni mediji, oslanjajući se na podatke Agencije za javno zdravlje iz Barselone, prošle godine vazduh se pogoršao u poređenju sa 2020. i 2021. Dugotrajna izloženost lošem kvalitetu vazduha iz 2022. prouzrokovala bi, na godišnjem nivou, 1.500 smrti, 900 novih slučajeva dječije astme i 120 novih slučajeva raka pluća

Međutim, vlasti imaju keca u rukavu pomoću kojeg nastoje da smanje hegemoniju četvorotočkaša i posljedične štetne uticaje. Riječ je o tzv. superblokovima.

Po čemu se ovi blokovi razlikuju od onih koje viđamo po npr. Novom Beogradu, i šta ih čini toliko dobrim da su ništa manje nego „super”?

Iza pojma superblok krije se radikalna zelena transformacija katalonskog grada u cilju prijatnijeg života i borbe protiv klimatskih promjena, sa održivom mobilnošću i zelenilom kao okosnicama.

Štaviše, ovako drastične promjene ne zahtijevaju rušenje trenutne infrastrukture i podizanje objekata od nule.

Temelji su postavljeni još sredinom 19. vijeka kada se Barselona gradila na osnovu master-plana arhitekte Ildefonsa Serde. Tekovina tog doba je karakterističan mrežasti gradski sistem. Da bi nastali savremeni superblokovi, neophodno je samo udružiti već postojeće blokove zgrada u jednu cjelinu i promijeniti važeća pravila.

Drugim riječima, superblokovi su zapravo mini-naselja kvadratne forme dimenzija 400×400 metara, koja nastaju spajanjem devet „običnih” urbanih blokova, uključujući njihove spoljne i unutrašnje saobraćajnice. Njihova ključna specifičnost leži u smanjenom protoku saobraćaja.

Ali kako je to uopšte postignuto? 

U ulicama koje se nalaze unutar superblokova prioritet se daje pješacima i biciklistima, dok se za vožnju automobila izdaju posebne dozvole sa izuzetkom policije, hitne pomoći i drugih službi kojima je omogućen nesmetan pristup. Povrh toga, brzina kretanja vozila ograničena je na 10 km/h.

Vizual 1: Kako bi koncept superblokova mogao da se primijeni i u manjem obimu – u obliku mini-blokova ili linearnog bloka? (izvor: Nature Sustainability)

Preusmjeravanje automobila izvan superblokova rezultuje čistijim vazduhom i unapređenjem javnog zdravlja.

Dodatno, saobraćajnice koje su nekada pripadale četvorotočkašima se ozelenjavaju i bivaju prenamijenjene za zajedničko korišćenje lokalaca – tako se na primjer u superblokovima postavljaju klupe ili oslikavaju staze za trčanje za djecu.



Barselona planira ukupno 503 superbloka širom grada do 2030. To bi produžilo životni vijek stanovnika, u prosjeku, i do dvjesta dana.

Prema pisanju medija, zamisao o ovakvim zelenim oazama u Barseloni pojavila se još tridesetih godina prošlog vijeka. Njeni rodonačelnici bili su arhitekte Hoze Luis Sert i proslavljeni Le Korbizije.
 
Korbizijea je, inače, fascinirala priroda Srbije, ali je o Beogradu imao znatno drugačije mišljenje: on je još 1908. u svom dnevniku opisao naš glavni grad kao „nečasan, prljav i neogranizovan”.

Danas, 115 godina posle Korbizijeovih kritika, reklo bi se da one i dalje važe, makar u određenim djelovima prestonice, u kojima gradimo urbanističke projekte nauštrb drveća. Ipak, alternativna rješenja su nam poznata, a među njima su i superblokovi: mada možda ne možemo da ih iskopiramo u potpunosti, ovakvi projekti mogu da nas inspirišu i pokažu nam koliko je važno postupati u skladu sa lokalnim uslovima.

Preteča superblokova, kao i 15-minutnih gradova, jeste ideja o „komšijskim jedinicama”, odnosno modelima stanovanja koji se sastoje od nekoliko blokova, obično zatvorenih za prolazni saobraćaj. U srcu ovih naseobina, sa 5-9 hiljada ljudi, nalaze se škole, religijski objekti i centri za rekreaciju. 

Uprkos tome što koncept superblokova provijava planiranjem Barselone decenijama unazad, prvi barselonski superblok završen je 1993. u istorijskom naselju El Born, u blizini katedrale Santa Maria del Mar.

Od tada je širom grada niklo nekoliko ovakvih neobičnih urbanih sklopova – i superblokovi danas više nisu tek apstraktni misaoni konstrukt koji bi mogao da na različite načine obogati svakodnevicu Barselonaca, već imaju konkretne i mjerljive rezultate utemeljene u analizi Agencije za javno zdravlje.

Otkako se Sant Antoni, pre pet godina, od klasičnog komšiluka transformisao u superblok (koji možete vidjeti na fotografijama ispod), poboljšao se kvalitet vazduha – koncentracije azot-oksida smanjile su se za 25%, a finih zagađujućih čestica PM 10 za 17%.

Svi ispitanici dali su ovom superbloku visoke ocjene, između 8 i 10, navodeći da se osjećaju mirnije, bezbjednije i zadovoljnije. Povrh svega toga, nakon što je smanjen broj automobila u Sant Antoniju, opale su i različite vrste zagađenja, uključujući i buku.

Benefite osjete i u superbloku Horta – 45% žena i 56% muškaraca vjeruje da je inicijativa unaprijedila njihovo blagostanje na ulicama, a 60% žena i 66% muškaraca kaže da je šetnja prijatnija.

Podstaknuta dosadašnjim uspjesima, Barselona planira da uveća broj superblokova na čak 503 do kraja decenije.

Kako se navodi u jednom istraživanju, objavljenom prošle godine u naučnom časopisu Nature Sustainability, u slučaju da se ovi ambiciozni planovi zaista realizuju, životni vijek stanovnika produžio bi se za 200 dana zahvaljujući smanjenju tri goruća problema Barselone: aerozagađenja, vrućina i buke.

Dodatno, međunarodni tim naučnika proračunao je da bi potpuna implementacija projekta u Barseloni spriječila skoro 700 prevremenih smrti svake godine.

Španski koncept ostvaruje tolike uspjehe da se njime inspirišu i urbani planeri u drugim krajevima svijeta, a među njima i u Los Anđelesu, američkom gradu za koji je već sprovedena studija kojom se modeluju pozitivni zdravstveni efekti.

Kada pomislimo na Barselonu, sjetimo se Barselonete, Gaudija, muzike i hrane, ali sjetimo se i šta možemo dobiti kada u fokus urbanog planiranja smestimo – potrebe i dobrobit stanovništva.

Izvor: klima101.rs

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Skip to content