Crno-bijele vjetroturbine bi spasle hiljade morskih ptica – studija
Izvor: Balkan Green Energy News
Foto: Euronews
Evolucijski, morske ptice nijesu morale da razvijaju sposobnost izbjegavanja objekata na moru. Međutim, izgradnja vjetroparkova na vodi je dovela do velikog broja udara u stubove i elise, što ugrožava brojnost osjetljivih vrsta. Autori novog istraživanja su predložili prugaste vjetroturbine, tvrdeći da bi to omogućilo pticama sa različitim brzinama leta i oštrinom vida da dovoljno rano uoče turbine da izbjegnu sudar.
Profesor Grejem Martin, ornitolog specijaliziran za vid ptica, i Aleks Banks, specijalista za ornitologiju u državnom savjetodavnom tijelu Natural England u Velikoj Britaniji, nedavno su objavili studiju u časopisu Global Ecology and Conservation u kojoj predlažu postavljanje crno-belih vjetroturbina na moru. „Moramo poznavati vid ptica, a ne vid ljudi“, ističu autori. Vid ptica se razvijao sa ciljem pronalaženja hrane i izbjegavanja predatora, pa neki naučnici te životinje nazivaju „kljunom vođenim okom“.
Osnovni razlog za veliki broj sudara je što ptice nijesu prirodno osposobljene da primijete da nalijeću na vjetroturbinu. Naime, ptičji vid je prvenstveno usmjeren ka površini vode, odnosno nadolje ili bočno. Postoje dokazi da neke redovno lete ne pazeći na prostor ispred sebe.
Kada pretražuju tlo ispod sebe u potrazi za plijenom, ptice grabljivice ne primaju ili samo povremeno primaju vizuelne informacije o putanji leta ispred sebe.
Primjer su veće ptice grabljivice poput orlova, koji mogu biti vrlo ranjivi na sudare s vjetroturbinama, uprkos tome što u osnovi vide bolje i dalje nego bilo koje drugo stvorenje. Kada pretražuje tlo ispod sebe u potrazi za plijenom, orao ne prima ili samo povremeno prima vizuelne informacije o putanji leta ispred sebe. Isti zaključak je izveden za druge vrste ptica sklone sudarima, posebno ždralova, droplji i galebova.
Iako ptice ne gledaju mnogo ispred sebe, one se oslanjaju na poznavanje prostora. Međutim, od pojave vjetroturbina, nedostatak informacija zbog načina kako posmatraju okolinu i oslanjanje na poznavanje trase dovode do toga da udaraju u ove objekte i ginu.
Rešenje koje je lako primjenljivo
Prijedlog za ove vjetroturbine je već isproban u vjetroelektrani na kopnu u Norveškoj. Postavljene su četiri vjetroturbine, sa jednom crnom i dve bijele lopatice rotora i bijelim stubom. Uvođenje ovog kontrasta, smanjilo je sudare 20 vrsta ptica sa vjetroturbinama za 70 odsto.
Međutim, postoje razlike između morskih i kopnenih ptica. Morske ptice su aktivne noću u uslovima lošije vidljivosti i imaju značajno manju prostorno vizuelnu rezoluciju. Stoga, bojenja jedne lopatice u crno ne bi povećalo vidljivost vjetroturbina za morske ptice. Autori zbog toga predlažu uvođenje složenijih kontrasta i korišćenje prednosti kretanja oštrice.
Da bi se poboljšao kontrast, svaku elisu treba podijeliti barem na trećine, tako da dvije lopatice imaju crn vrh, bijeli srednji dio, pa ponovo crni dio. Da bi se pojačao efekat treperenja između lopatica kada se rotiraju, preostala lopatica treba da ima obrnut raspored boja, odnosno bijeli vrh i crnu sredinu.
Da bi se dodatno pojačalo treperenje, i stub treba da bude u naizmjeničnim horizontalnim crnim i bijelim trakama. Treba da budu srazmjerne dužinama kontrastnih traka na lopaticama. Preporučljivo je da se sve turbine u nizu oboje po tom obrascu. Time se povećava vjerovatnoća da će, kada otkrije obrazac na jednoj turbini, ptica primijetiti i naredne i izbjeći sudar.
Crna i bijela su ahromatske boje jer maksimalno apsorbuju odnosno reflektuju svjetlost, pa su kombinacija koja pruža najbolji kontrast.
Predložena mjera zahtijeva promjene u izgledu vjetroturbina koje se mogu implementirati za vrijeme same proizvodnje. Pritom ne ometa propise za označavanje turbina namijenjene signalizaciji za brodove i letelice.
